Večera za 6

Danas sam srela svog bivšeg jebača. Možda vam ovaj početak zvuči odveć vulgarno, ali ja stvarno ne znam kako bih drugačije nazvala tog čovjeka. Partner mi nije bio, jer partnerstvo podrazumijeva nekakvu uzajamnu vezu, davanje i primanje, ozbiljnost, postojanost. Osim toga sam naziv "partner" zvuči tako uštogljeno, kao da prepričavamo sadržaj brošure o seksualno odgovornom ponašanju tako da ne dolazi u obzir u mom vokabularu.

Ljubavnik - ni to mi nije bio jer ljubavnik nije samo onaj koji vas poševi nego i onaj tko vas miluje, tko vam priča šutke, tko poznaje vaše tijelo i vašu dušu bolje i od vas samih, tko u trenucima kada vodite ljubav umije postići da se samozaboravite, barem u tom trenutku, i koliko god to zvučalo kao kliše - da postanete jedno. Ne sjećam se da sam ikad sa njim to doživjela. Ne sjećam se da sam ikad željela sa njim to doživjeti.

Susret s bićem iz moje prošlosti natjerao me da se malo prisjetim detalja. Zašto sam se seksala sa njim kad, realno gledajući, na prvi pogled nije imao ništa što bi me fizički privuklo - ni visinu, ni bog zna kakav izgled, ni plave oči, ni smisao za humor? Ah, da, sjećam se - bio je intenzivno sjeban. Uvijek su me privlačili takvi primjerci. Ovaj je, uz to, bio zvijer u krevetu, zapravo kad malo bolje razmislim - nevjerojatno je da muškarac tako krhke građe umije biti takav maratonac, takva erektilna zvijer. Naravno, bilo mi je jasno da osim činjenice da sam mu privlačna postoji još jedan razlog koji potpiruje njegovu vatru - a taj razlog imao je kratko i zvučno ime koje glasi "krivnja". On je, naime, bio preljubnik.

Ne postoji veći gušt od seksa s katoličkim preljubnikom kojeg pere osjećaj krivnje. To je kao da uranjate u središte pakla i nazad, ali sa orgazmom. Takvi likovi su psihički razapeti između onog što žele i onog što moraju, i iz takvog procjepa često nastaju vrhunske erekcije i brutalno dobre seksualne egzibicije. On bi vas rado odbio od sebe ali vas ujedno mora imati. On bi najradije zaboravio da se išta dogodilo, ali svejedno svaki slobodan trenutak provodi planirajući kako da vas ponovno sretne. On želi izbjeći mjesta na kojima se pojavljujete - ali se svejedno uvijek nacrta tamo. Skrivate se, što predstavlja dodatno uzbuđenje, ta spoznaja da radite nešto zabranjeno. Užitak je garantiran, ali samo ako od početka prihvatite licemjerna pravila njegove igre. Prvo, da neće napustiti svoju djevojku/ženu zbog vas ni zbog bilo koje druge. Drugo, prevarena ima sveti status žrtve o kojoj preljubnik, često nakon seksa, zna pričati tonom kojim inače pričamo o djeci ili kućnim ljubimcima. Jasno vam je da ga ona već odavna ne uzbuđuje nego u njemu izaziva samo poštovanje, dok je sa vama obrnuta situacija. To bi, eto, bile neke osnove.

Sa mnom je varao svoju dugogodišnju djevojku sa kojom je bio, oh kakve li strahote, još od srednje škole. Bila je to jedna od onih veza u kojoj se već sve unaprijed zna - njihovi roditelji su se poznavali, obiteljska druženja su se redovito održavala, odokativno se već znalo u kojoj će crkvi mladi katolički par sklopiti zavjet, eventualni prekid bio je prihvatljiv samo u slučaju nekakve prirodne kataklizme u kojoj bi ljudska vrsta nestala ko nekad dinosauri. U stvari, već tada se čekao onaj prijelomni trenutak koji se naziva "neplanirana trudnoća" pa da ih poveže u svetu zajednicu koju Bog sastavi a čovjek ne rastavi, da zazvone vjenčana zvona, a razgaljena, oznojena i po janjetini i kapuli vonjajuća rodbina, između kojih njih barem 95% varaju svoje partnere, nazdravi uplovljavanju mladenaca u živo blato zvano "brak".

15 godina kasnije se susrećemo. Imam tamne naočale na licu i to mi omogućava da ga podrobno pogledam - on gleda u mene sa nekim čudnim očekivanjem u pogledu, ništa se nije promijenio. Pravim se da ga ne prepoznajem. Tada shvatim - ona je pored njega. Ista ona koju je varao prije toliko godina sa mnom i tko zna sa još kojom. Čak joj je i frizura ista kao nekad. Između sebe vode centralnu ličnost svoje bračne laži - dijete. Na trenutak, neki zagušljivi osjećaj me preplavio - onda sam shvatila da se zgražam od toga, od svega što me okružuje, od svih ovakvih ljudi koji žive laž zato da bi bili prihvaćeni, od onih koji ih potiču na laž, i učinilo mi se tad kao da se svi krećemo u krugu, poput onih hrčaka što trče uvijek u rotirajućem kotaču u svom malom, staklenom kavezu.

Usput, ako želite zaista znati kako izgleda pedeset nijansi sive u praksi, poševite se u podrumu zgrade koja nema čistačicu.