LOTOS
06.10.2007., subota
KAD ZABORAVIS NEDELJU
|
A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom A narocito kad zaboravis nedelj; Kad zaboravis nase trenutke nedeljom u krevetu, Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromno popodne, i gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi; Zagrljenu priprostim starim kucnim ogrtacem nenadanja; I nista ne moram raditi, i sretna sam... I kad ponedeljak nebi nikad trebao doci! Kad to zaboravis kazem... I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima, I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon, I kako smo konacno odlazili na nedeljni rucak; U stvari, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu, na nedeljni rucak. A to je uvjek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rizom, i salata, pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama. Kazem kad to zaboravis... Kad zaboravis moj tihi predosjecaj Da ce rat zavrsiti prije nego sto dodje red na tebe; I kako smo se konacno svlacili, Gasili svjetlo, uranjali u krevet, Lezali nocas opusteno u nedeljno svjezoj posteljini I njezno se slivali jedno u drugo... Kada, kazem zaboravis sve to, Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati Da si me dobro zaboravio. Gwendolyn Brooks |
