petak, 21.09.2007.

WISH YOU WERE HERE

''I miss your laugh, I miss your smile,
I miss everything about you...
Every second's like a minute,
Every minute's like a day
When you're far away...''


Posljednji potezi nevidljivom olovkom i osmijeh je nacrtan…oh…gle čuda…nije ga potrebno crtati…noć je…sloboda…samo me staklo dijeli od neba gdje tisuće zvjezdica treperi nekim nesvakidašnjim, blijedim, istrošenim sjajem… Izgubljene su, više nemaju smisao… mnogo ih je, a svaka pokušava svirati svoju melodiju… ne mogu se više spojiti… njihovi se putovi gube… Ne znaju bez tebe…
Svaka uspomena u ovoj noći toliko boli… svaka me riječ ovih tužnih pjesama probada kao vrh najoštrijeg mača.. Više se ne uspijevam izgubiti ni u čudesnom svijetu snova koji su uvijek bili mnogobrojni, snažni i beskrajni…
Kada bih samo mogla naslutiti gdje su sada tvoje misle, kada bih na trenutak mogla osjetiti ono što ti osjećaš dok tako nemoćno ležiš na bijeloj postelji… kada bi mi barem dali da promijenim samo jedan trenutak, izbrisala bi taj kobni trenutak u toj ukletoj večeri…
Sada bih htjela imati dar pisanja kao neki koji ga ne znaju ni cijeniti, sada bih htjela posjedovati taj talent za sklapanje svega onoga što osjećam u slikoviti tekst koji bi dočarao ovu prazninu….
Gubim se…. rušim posljednje zidove ove osamljene tvrđave koja je obrasla trnjem ….
Nadam se da ćeš mi oprostiti za ove trenutke slabosti…
Iako se sve teže borim s ovom iscrpljenošću, još uvijek duboko vjerujem u tebe…još uvijek vjerujem da si dovoljno snažan, da ćeš brzo ispustiti makar jednu jedinu riječ i da ćeš mi obećati da ćeš bez obzira na sve pobijediti sve boli onim osmijehom koji se pojavljivao i kada ga na drugim licima nije bilo, onim osmijehom koji je stvarao sretnija lica oko sebe…..

| 01:49 | Komentiraj (4) | Print this! | #

četvrtak, 06.09.2007.

Ajmo dalje......

Zamisli veliku, bijelu, zagušljivu prostoriju. Pokušaj zamisliti tu groznu bolničku sobu koja tako nemilosrdno guta osmijehe, u kojoj se tvoji najdraži gube u fantaziji čudnih snova, koji plutaju stazom nesvjesnosti…
Kada bih znala da ove suze imaju smisao i kada bih bila sigurna da bi one mogle ubrzati tvoj oporavak, isplakala bih zadnje kapljice koje se nalaze na rubovima ovih uplašenih očiju…
I sada slažem nabacane rečenice koje na prvi pogled nemaju smisla, ali ipak postoji nešto što ih povezuje… postoji nada, snaga, želja, a čak i vjera koja govori da ovo iščekivanje ima smisla, da će sve ove jednostavne rečenice što prije postati prošlost koju više nećemo gledati, da će one barem malo ubrzati buđenje iz tog užasnog sna, da će ukloniti ovu noćnu moru što prije…. I već tisućiti put prevrćem ove slike koje vežu toliko lijepih uspomena, a sada su toliko bolne… kada bih samo postojao način koji bi te što prije dozvao… kada bismo mogli napraviti bilo što za tebe, vjeruj mi da bih među prvima poduzela sve što se od mene zatraži…
I već treći put se javlja taj grozni osjećaj krivnje da sam bila previše sebična i da ti nisam pokazala koliko mi značiš… ipak… postoji taj tračak nade koji mi govori da osjetiš moju brigu i želju da ponovimo sve ono što smo stvarali u 4-5 mjesecu…. Da ponovo provedemo sate i sate u glupom CD-u makar pričajući o filmovima koje ne gledam… Oprosti na ovim pomalo djetinjastim i nepromišljenim riječima, ali nostalgije su jače od razuma… ovi osjećaji koji sada kao pokošeni lutaju mojim tijelom tražeći ta zrnca topline koja tvome tijelu pomažu da se što prije vrati…. Znam da možeš! Znam da želiš ! znam da si dovoljno snažan da se vratiš i da nastaviš normalno! Želim da znaš da ćemo uvijek biti uz tebe i voljeti sve tvoje vrline, mane, sreću, pogotke i promašaje…. Želim da znaš da je tako bilo i prije ove tragične noćne more i želim da znaš da se užasno kajem ako ti to u zadnje vrijeme nisam dovoljno pokazala… ali znam da ćeš se sjetiti onih zadnjih proljetnih mjeseci…
I sada mi se glavom mota toliko retoričkih pitanja…. I opet ono na koje nikaaada neću dobiti odgovor…ali stvarno ne shvaćam zašto uvijek stradaju oni najpošteniji, zašto tuđom krivnjom stradaju oni koji to ne zaslužuju, zašto se nesreća mora dogoditi kada konačno prava sreća pokuca na vrata….
Suze…
Sjećanja….
Iščekivanje…….

| 14:52 | Komentiraj (7) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Copyright © lost_in_fantasy - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
opis...hm...možda samo da je to blog o mom pomalo čudnom svijetu i skrivenom pogledu na sve što se oko mene događa...tekstovi nastaju inspirirani neobičnom sekundom straha, ljubavi, patnje ili nečega sl...

Image Hosted by ImageShack.us

ZRNCA MUDROSTI UVIJEK TREBA PRIHVATITI.....

ARISTOTEL
"Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji."
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
"Smatram hrabrijeg onog koje prevlada svoje želje, nego onoga koji pobijedi svoje neprijatelje; jer najteža bitka je nad sobom samim."

Image Hosted by ImageShack.us


GOETHE
"Ljubav se isprva naziva povjerenjem."
"Najveće se teškoće nalaze ondje gdje ih ne tražimo."

SOKRAT
"Knjige su hladni ali pouzdani prijatelji."

PLUTARH
"Duša zaljubljenog čovjeka živi u tuđem tijelu."

HERAKLIT
"Jedan je meni koliko i deset hiljada samo ako je najbolji !"

Image Hosted by ImageShack.us


HERBERT
"Nikada ne treba zamjerati na istini čak i kada boli." (Jeretici Dine)

ESHIL
"Riječi su lijek duši koja pati."
"Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina."

i još neke čije autore nazalost ne znam...

''Životinje su moji prijatelji, a ja ne jedem svoje prijatelje.''

Image Hosted by ImageShack.us


''Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa. ''

''Ljudi, budite ljudi. ''

''Samo istinito je lijepo.''



EDGAR ALLAN POE

San u snu

Primi na čelo cjelov taj
na rastanku, sad kad je kraj,
ovo mi barem reci daj -
nisi u krivu što moj dan
svaki je, smatraš ,bio san;
Al' ako iščezla je nada
danju, il' noću, bilo kada,
u snovidjenju, il' bez toga
zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il' tu
jesmo, to tek je san u snu.

Stojim i slušam huku
valova što obalu tuku,
u ruci se mojoj ljeska
pregršt zrnca zlatnog pijeska-
Koliko ih je! Ali gle kako
curi mi u dubinu svako,
dok plačem tako-dok plačem tako!
Ne mogu ih zadržat, Bože!
Zar spasit ne mogu bar jedno,
od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il' tu
jesmo,to tek je san u snu?

Image Hosted by ImageShack.us

HERMAN HESSE

Knjige

Sve knjige ovog svijeta
usrećit te neće,
ipak, svaka te krišom
k tebi samom skreće.

Sunce, mjesec i zvijezde,
sve što trebaš, tu je,
jer i svijetlo koje želiš,
u tebi stanuje.

I mudrost, koju ti tražiš
po knjižnicama grada,
sija ti sa svakog lista-
jer je tvoja sada.

Večernja modrina

O čista, čarobna sliko,
kad iz grimiza i zlata
pružiš se ozbiljna i mila,
ti divna modrino večernjeg neba!

ti podsjećaš na modro more,
na kojem usidrena sreća
blaženo počiva. S vesla kaplje
posljednja kap zemaljskog jada.

Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se