četvrtak, 28.06.2007.

27.06.07

Slomljena brojkom koju sam jučer vidjela na kalendaru, pomislila sam da će vrijeme prije stvoriti današnji dan ako se sakrijem iza maske dima i ako poletim snovima gdje se miriši na alkohol. I istina je… jučer sam se dobro držala, no današnji je dan samo probudio sjećanja, a mučnina, koja se pojavila još noćas dok sam usamljeno hodala beskrajnim ulicama, postaje sve veća. Sada razmišljam o tim crtama prokletstva koje su u mojim očima uprljale tvoje ime. Tužno je što sam svjesna da imam dovoljno snage da ponovimo sve to što je tako lijepo raslo, da oživimo sve vrtove koji su nakratko zaspali i da ponovo zaplovimo onom lađicom o kojoj smo još prije pričali. No, ipak neka crta ponosa pomiješana s točkicama inata i mrljicama boli ne dozvoljava mi da sve zaboravim. Možda si mislio da sam ja ona koja će oprost dijeliti kao žig na potvrdu, ali ipak ono što si razorio kada si izgovorio otrovne riječi ne daje mi dopuštenje da ti oprostim……..hvala ti za sve ove neuspjele pokušaje pisanja………….

| 23:54 | Komentiraj (1) | Print this! | #

ponedjeljak, 18.06.2007.

Otrovna istina

Možda sam pogriješila što sam se naivnošću djeteta opet uplela u mrežu osjećaja, ljubavi i istine i što sam kao pauk vrijedno čuvala i stvarala naše zajedničke niti vjernosti, sreće i nade.
Priznajem, sama sam kriva jer me dugogodišnji porazi nisu naučili da je vjera u ljubav apstraktan pojam koji se ne smije tako olako shvatiti. Nije mi žao, samo se kajem zbog nepromišljene odluke koju sam donijela kada sam naslutila prve znakove da se trebamo razići. Žao mi je samo zbog toga što se nisam odmaknula onda kada sam još bila zasljepljena onim prekrasnim zelenim svjetlom koje mi je bilo vječna inspiracija za nove stihove. Kajem se samo zato što u mom sjećanju sada polako blijedi ono smaragdno svijetlo koje nisam željela da se ikada ugasi.
Ne krivim samo tebe jer moram priznati da si mi pomogao da shvatim koliko se ne poznajem i koliko sam razočarana ovom pojavom koja živi u meni i koja me svakim danom sve više razara. Zaista je fascinantna činjenica kako je čovjeku potreban najmanji poraz koji će ga natjerati da utjehu traži u sjećanju, davno zaboravljenom i zakopanom ispod velikih naslaga teške zemlje. Brine me ovaj otpor koji se automatski javlja sa svakim novim porazom i uvijek odlazi u prošlost potražiti jedini sigurni trenutak sreće koja se više nikada neće ponoviti.
I ove puzzle nade koje su se konačno počele slagati u smislenu sliku, iznenada su postale pepeo koji sve brže nestaje s vjetrom.
Hvala ti na ovoj otrovnoj istini jer ipak ju više cijenim nego da si za koji dan uprljao usta lažima…..

| 22:15 | Komentiraj (6) | Print this! | #

utorak, 05.06.2007.

Tebi.....koji putuješ novim stazama.....

Tintom boli, prokletstva i kajanja zapisujem ova slova koja razaraju svaki djelić ovih trulih ostataka nezahvalne čovječnosti. Prezirem svako podcjenjivanje života i mrzim sva ljudska jadanja.
Tebi koji sada, nadam se, snivaš nekim sretnijim snom i koji si sada izgubljen između tisuću oblaka želim ostaviti barem trenutak zabilježen na papiru kako bi oprosti ovu moju prokletu nemarnost.
ako postoji pojam samopreziranja onda znaj da sada caruje mojim životom i da sve prepuštam ovoj lađici vlastite mržnje.
Tebi koji sada lutaš nebeskim svijetom želim da pronađeš sve duše koje si izgubio i da pronađeš pravi mir.
I svaki se put iznova javlja to odvratno retoričko pitanje ZAŠTO koje donosi toliko patnje i tuge. Tko upravlja tim trulim životim stazama čija se svijetla gase u najboljim godinama, čije rupe gutaju one koji nisu stigli prijeći ni trećinu puta? tko vlada tim šugavim carstvom sjena koje kao hranu koriste mlade ljudske živote i kao piće gutaju naše suze? Tko je taj prokletnik koji caruje imanjem na kojem ostaje samo pustoš? Molim te priđi mi barem još jednom i šapni odgovore na ova užasna retorička pitanja...
Oprosti mi krajnju nezainteresiranost koja se prisilno javila u dobroj namjeri... Oprosti mi barem ti jer si sama nikada neću....
oprosti i na ovoj smetnji koja je sigurno izazvala nemir na tvom novom putu...

| 19:58 | Komentiraj (4) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Copyright © lost_in_fantasy - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
opis...hm...možda samo da je to blog o mom pomalo čudnom svijetu i skrivenom pogledu na sve što se oko mene događa...tekstovi nastaju inspirirani neobičnom sekundom straha, ljubavi, patnje ili nečega sl...

Image Hosted by ImageShack.us

ZRNCA MUDROSTI UVIJEK TREBA PRIHVATITI.....

ARISTOTEL
"Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji."
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
"Smatram hrabrijeg onog koje prevlada svoje želje, nego onoga koji pobijedi svoje neprijatelje; jer najteža bitka je nad sobom samim."

Image Hosted by ImageShack.us


GOETHE
"Ljubav se isprva naziva povjerenjem."
"Najveće se teškoće nalaze ondje gdje ih ne tražimo."

SOKRAT
"Knjige su hladni ali pouzdani prijatelji."

PLUTARH
"Duša zaljubljenog čovjeka živi u tuđem tijelu."

HERAKLIT
"Jedan je meni koliko i deset hiljada samo ako je najbolji !"

Image Hosted by ImageShack.us


HERBERT
"Nikada ne treba zamjerati na istini čak i kada boli." (Jeretici Dine)

ESHIL
"Riječi su lijek duši koja pati."
"Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina."

i još neke čije autore nazalost ne znam...

''Životinje su moji prijatelji, a ja ne jedem svoje prijatelje.''

Image Hosted by ImageShack.us


''Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa. ''

''Ljudi, budite ljudi. ''

''Samo istinito je lijepo.''



EDGAR ALLAN POE

San u snu

Primi na čelo cjelov taj
na rastanku, sad kad je kraj,
ovo mi barem reci daj -
nisi u krivu što moj dan
svaki je, smatraš ,bio san;
Al' ako iščezla je nada
danju, il' noću, bilo kada,
u snovidjenju, il' bez toga
zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il' tu
jesmo, to tek je san u snu.

Stojim i slušam huku
valova što obalu tuku,
u ruci se mojoj ljeska
pregršt zrnca zlatnog pijeska-
Koliko ih je! Ali gle kako
curi mi u dubinu svako,
dok plačem tako-dok plačem tako!
Ne mogu ih zadržat, Bože!
Zar spasit ne mogu bar jedno,
od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il' tu
jesmo,to tek je san u snu?

Image Hosted by ImageShack.us

HERMAN HESSE

Knjige

Sve knjige ovog svijeta
usrećit te neće,
ipak, svaka te krišom
k tebi samom skreće.

Sunce, mjesec i zvijezde,
sve što trebaš, tu je,
jer i svijetlo koje želiš,
u tebi stanuje.

I mudrost, koju ti tražiš
po knjižnicama grada,
sija ti sa svakog lista-
jer je tvoja sada.

Večernja modrina

O čista, čarobna sliko,
kad iz grimiza i zlata
pružiš se ozbiljna i mila,
ti divna modrino večernjeg neba!

ti podsjećaš na modro more,
na kojem usidrena sreća
blaženo počiva. S vesla kaplje
posljednja kap zemaljskog jada.

Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se