ponedjeljak, 28.08.2006.
I'm still here
Da.
Još sam tu.
U onoj gužvi. Izgubljena među ljudima. Ne vidite me? Nećete me ni primjetiti. Nikada. A ako me i ugledate, zaboravit ćete me. I ja ću zaboraviti vas.
A ja ću i dalje stajati nevidljiva i čuditi se ljudima. Svima koji prolaze kraj mene uvijek žureći nekamo, gledajući u pod. Neutralnog, bezličnog izgleda. Uredni, čisti, savršeni Roboti. Zašto ne stanu jednom i ne zadive se?
Čemu bi se, molim te, trebali diviti!
Bilo čemu.
Cvijetu koji raste i živi u tišini i nevažnosti....... Nezamjetnom pjevu ptice (Iako nikad ne znamo odakle dolazi).......Nasmijanom čovjeku.......Suncu koje treperi kroz zelenu krošnju.......Veličini života i tuge koji izviru iz očiju male ciganke.......?
Život nema smisla, ako mu ga ne damo. Ako nismo sretni. Mi i samo mi odlučujemo kakav će nam biti život. Što ćemo napraviti, kako ćemo se ponašati, kako ćemo doživljavati stvari....A opet ljudi imaju hrabrosti žaliti se i plakati nad svojom sudbinom!?
Vjerojatno sam u krivu. Ali nemojte me osuđivati jer nemam odgovore, pa sama moram krojiti svoje istine, baš kao i vi.
(Oprostite, ako me niste razumjeli. Ni ja sama sebe često ne razumijem.)
- 18:56 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
