fish!
fish!
square square
četvrtak, 20.04.2006. - 18:01
.. protestirajmo složno! ..

Ulazim u dućan. Krećem, po običaju, prema škrinji sa sladoledima. Kopam, po običaju, za Silk milkom. Nalazim ga, pomalo zgnječenog, ispod deformiranih kormeta i onih sveprisutnih Macho sladoleda. Uzimam zadnjeg? Naplaćuju mi ga 50 lipa više nego prije.

Gadovi, pomislih.

Uskoro je ostao samo štapić. Sa logom exploziva.


*mjesec dana kasnije*

Ulazim u dućan. Krećem, po običaju, prema škrinji sa sladoledima. Kopam, po običaju, za Silk milkom. Nema silk milka. Nema silk milka?!?!

Ovo je sada već rat! Ne samo da su mi odnijeli Winty's (oh, i danas sanjam one kremaste tri okomite linije voćnog sirupa što protezaše se kroz kornet,, *briše sline*), Top mix (to "voćno" osvježenje od nečeg žutog i zelenog, sa preljevom od čokolade *slin*), Cremonu (oh, ta kremasta roza smjesa sa punjenjem od guste čokolade i čokoladnim preljevom *slurp*) nego sad još i SILK MILK??? Taj predobar sladoled koji je hrabro odolijevao svim promijenama vlasti, preživio raspad Jugoslavije (?), stajao ponosno na plakatu uz bok Snjeguljici i Njofri.. *otire nostalgičnu suzu* Da! Taj odličan Silk milk sa sirupom od nekog nedefiniranog crvenog voća (jagoda? malina?..hmm...) i preljevom od čokolade u kojemu se kriju slasni prženi lješnjaci (ili nešto slično, bitno je da je slasno). *šmrc* Onaj Silk milk za koji imam već razrađenu tehniku konzumiranja, da na kraju ostane dio sa sirupom, vanilijom i preljevom, sve u jednom malom komadichku, kao odličan zadnji griz..liz.. *Buhuhuuuuuuu*... SIlk milk koji sam planirala ukrasti iz tvornice jedne tamne no.. ups =) ništa ništa.. =)

Zamijenili su ga.. Izdali.. Jeftinom (ekšli, skupljom) verzijom zvanom Capri (*puj, s gađenjem*) koji nema onog prženog u preljevu.. koji ima šugaviji preljev.. i koji košta čak kunu više od starog dobrog milog i dragog Silk milka! Sada on stoji pokraj Snjeguljice i NJofre! Puj!

*šmrc*

Oću silk milk!
Želite ga i vi!

Protestirala bi! Ne bi jela sladolede! ALi sam preslaba.. =((

Pošaljite hejt mejl Ledu d.d. Ledo je zlo. I medvjedić je zlo. Ne vjerujte njegovoj navodno simpatičnoj a zapravo podloj faci! Medvjedić ima špijune i krade najdraže sladolede! Sutra će to možda biti i VAŠ najdraži sladoled! Urota! UROTA!!

hejt mejl slati na: ledo@ledo.hr

LoSoSs vOLi kOMenTaRe (28) - TinTa nA PapIRu - O_o


square square
ponedjeljak, 03.04.2006. - 22:20
.. bijaše mračna noć poput ove..

- Hoćemo priču!! , složno povikasmo.
- Nikome se ne spava? Jeste sigurni da baš svi hoćete priču?, za svaki slučaj upita moja majka.

Naravno, bijaše to retoričko pitanje. Svi već gorljivo kimasmo glavama i opet zatražismo priču.

- Bijaše mračna noć poput ove.. , započe ozbiljno moja majka.

Namjestismo se svi u pozu za slušanje priče.

- ..i u kraljevstvu iza sedam glavica salata, tuce krastavaca i 13 i po kozjih izmeta, prekrasna princeza Krizantemija nikako ne mogoše usnuti. Da, crne misli je moriše, a nemir je obuze potpuno. Odluči Krizantemija zato na svjež zrak izaći, i umiti se u kapljicama kiše što upravo je počela padati, lagano kao rosa...

U tom trenutku, na pod pade kapljica vode. "Kao u priči", veselo pomislih.
No, majka prekine priče i zabrinuto nas pogleda.

Samo nekoliko trenutaka kasnije, cijeli moj svijet se rušio. Ništa ne mogoh vidjeti do nepregledne mutne vode i zidova koji su se približavali, nemilosrdno rušeni nezaustavljivom vodenom bujicom. Panika, komešanje i nekoordinirano kretanje. Svatko je bezglavo jurcao u svojem smjeru!

- SLijedite me!, začulo se kroz gomilu. I slijedili smo.

Svjetlost uličnih lampi potpuno me zaslijepila. Na trenutak nisam više znala gdje sam ni kamo trebam ići.
A onda se pokraj mene obrušila golema kapljica. Naglo vraćena u stvarnost, počela sam se kretati.
Ogromne kapljice i dalje su neumorno padale - oko mene, po meni, po drugima. Zamišljala sam da sam Krizantemija koja uživa u kiši. Ali umjesto osvježenja, svaka nova kap donosila je neobjašnjivu bol.
Snažan vjetar sa sjeverozapada otežavao mi je kretanje. Aroma svježe pognojene zemlje pobudila je sva moja osjetila i počela sam se kretati.. polako, nevjerojatno polako.
Tlo se treslo, a moji prijatelji nestajali su u tami, pod golemim crnim čudovištima, nakon kojih je ostajala samo pustoš - polomljena tijela koja se ocrtavaju na tami asfalta, u svjetlosti munja i uličnih lampi.

...

Cijelu vječnost kasnije, mogla sam ponovo razmišljati. Osjećala sam kako drhtim. U privremenom zaklonu stisnulo nas se stotine. Netko je plakao.

- Bili su jako hrabri, začulo se iz pozadine.
- Svaka kišna glista mora jednom poginuti, uvjeravali smo se međusobno.
- Zapravo smo gujavice, napomenula sam.
- Svejedno.. možda se sada reinkarniraju kao ljudi.


LoSoSs vOLi kOMenTaRe (23) - TinTa nA PapIRu - O_o


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>