srijeda, 16.01.2008.

...moja tugo...




...sve me podsjeća na tebe moja tugo...
...ali nikad ti neću priznati da je moja bol, da su moje suze i slamanje postale svakodnevica...
...nikada moja tugo...ne želim remetiti mir koji sada imaš niti unositi sivilo u tvoje sunčane dane...previše mi je stalo...još uvijek...
stranice dnevnika mog života su prazne...ovo tupilo ubija...
pokušavam da te zaboravim...svaki dan...a svaki dan se sve više urezuješ u moje misli...i tvoj otisak ostavlja sve dublji trag...neizbrisiv trag kojeg ću uvijek pamtiti...
...tu noć...taj grad koji istodobno i mrzim i volim jer ima veze s tobom...to vrijeme bačeno u nepovrat...
slomit ću noćas kazaljke, vrijeme da stane.
tišina je tako glasna...osjećam te pod kožom, u čitavom biću...tečeš mi venama...
preslaba sam da se borim protiv same sebe.
tu bitku sam već davno izgubila.
ostaju mi samo ovaj lažni svijet i lažan osmjeh na licu.
a ljudi su slijepi...ne vide ništa.
njima su te laži jedina istina.
a ja znam da nije tako.

20:02 | komentiraj (8) |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design:dark and dirty

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se