...Take my hand... https://blog.dnevnik.hr/losepoglavlje

ponedjeljak, 23.10.2006.

**Priča o Vili Jesen & Pospanoj Vili Ja**

Tiho se šuljala...I šuljala...Cilj joj je bio oduzeti nam toplo i bezbrižno ljeto...I u tome je i uspjela...Vila Jesen je bila jako okrutna i hladna.Puhala je i lišće je obojala u jesenske boje.Priroda je oslabjela i dobila tužan izgled...Gola stabla,tužne lastavice...A Pospana Vila Ja je bila lijena i shvatila je da kroz ljeto nije ništa postigla.Cijelo ljeto je gubila dane i uopće je nije bilo briga što će biti sutra.Bila je sva pospana i slaba...I tako su prolazili sati i sati,dani i dani i tako su prošla tri puna mjeseca,bolje reći,prošlo je cijelo ljeto.Pospanoj Vili Ja je odzvonilo zvono.Krenula je u akciju.Spremala se za polazak na najveće mučenje-učenje...!Malo se veselila,malo se rastužila...Ali kad je počelo Pospana Vila Ja je bila skroz sretna zbog škole,zato što je jedva čekala vidjeti sve svoje prijatelje.Tijekom škole imala je i problema u vezi ocjena,i prijateljskih problema,a i ljubavnih.Na kraju se iskoprcala iz svih tih problema i depresije i postala Vedra Vila Ja.Stalno se smijala,veselila i družila.Nije ni jedan sat provela gubeći svoje dragocjeno vrijeme.Odustala je od ljubavi,jer je shvatila mnogo važnih stvari,i rekla sama sebi-Ljubav nije vrijedna mojih patnji.Želim nastaviti sa životom!-I dobro je i rekla.Pomislila je da se netreba zamarati njom,iako joj nekad nedostaje.I tako je nastavila sa svojim pustolovnim životom,koji definitivno nije savršen.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Želim samo napomenuti da sam ovu sliku uzela od črnke

Vaša Dea

subota, 21.10.2006.

**Gotovo je.I TOČKA.**

Ma,ne...nema više nade...nema...jednostavno sam izgubila volju za sve...ljubav me razočarala...razočarala me potpuno...neznam...neznam ni sama dali je pametno odustati kad izgleda da imam još samo korak do mog ljubavnog cilja...ali..neću...jednostavno...mi se...jednostavno mi se NEDA!ali i neznam razlog zbog kojeg bi mogla nastaviti...nema ga...jednostavno znam...da me ON neće nikad primjetiti.ma to je činjenica zar ne?!ma je...činjenica je...i neda mi se više boriti...boriti sve do kraja života...jednostavno sam okrenula novu stranicu svog života i započeti ću potpuno novi život...i neće biti više ljubavnih jada...neće...odsada je s vama nova andrea!!!a možda i neznam...možda se ipak ponovno zaljubim...ma to samo BOG zna...viditi ću...viditi ću za nekoliko godina dali ću se ponovno zaljubiti...ali sada sam(trenutno)u nezaljubljenom stanju...takva sam vam ja...prvo se zaljubljujem,pa zamrzim svoju simpatiju,pa odustanem od svega i na kraju SHIT...takav vam je život...kako bi moja rodica rekla "čupav i dlakav"!...i neznam...nekako sam sva slaba...i slomljena...oslabljena...mislila sam da mogu nešto učiniti sa svojim životom...da ga promjenim...da bude savršen...ali...nemože...uvijek nam nešto stoji na putu do savršenosti...jer...

četvrtak, 19.10.2006.

Izgubljeni..Zauvijek..Ili ipak ne?!

Još dan je jedan bez tebe utonuo u sjenu ... Još je jedan dan bio ispunjen mojim srcem tugom... Još jedan dan prošao je u mojih bezbroj pitanja... Ali ipak. Po nećemu se razlikuje od stotine drugih dana. Da. Spoznaja. Jedno svjetlo me osvjetlilo. Konačno. Ali nažalost. Spoznaja da gledaš i voliš drugu. Znam. Možda je bolja. Ali možda i nije. Jer...nije mi jasno što vidio si u njoj?! Zašto ona?! Zašto sad ja opet gubim...Ja koja se uklapam u njegov tip ... Ne shvačam ga. Uopće.
Stvarno ne znam. I k'o da na ovom svijetu nema niti jedne druge teme o kojoj bi razmišljala ja se zamaram time. Umjesto da okrenem novu stranicu i počnem ispočetka.
Ali, nije lako...Nije,kad svaki dan sam rame uz rame s njim. Kad svaki dan s njim djelim bezbroj rijeći,osmjeha...
Ne. Još nije vrijeme da krenem iznova.
Znat ću kad bude.
Vjerujte mi.
Znam to.
Ne predajem se još.
Još u meni ima nade...Jer kako kažu:Nada umire zadnja...ima još vremena.
Ovo je tek početak ...Početak jedne borbe.
Ne predajem se ja tako lako.

srijeda, 11.10.2006.

Nakon oporavka od ljubavne dileme...Neoporavljanje od patnje za dečkom...

Evo me...Tu sam...Oporavljena od ljubavne dileme...
Ali neoporavljena od patnje za dečkom...
Ja ne znam kako me on ne primjećuje?!!Dečko???Hello!!!
Još mi je gore...Gore mi je zato što znam da sam ja NULA prema njemu...
Ali on je tako osjećajan,pažljiv,drag i simpatičan...Da nemožeš a da se ne zaljubiš u njega...
Dečko???Ćuješ li moje patnje??!!Ma ne,ne...Ja samo sanjam...Sigurno mu ja ne značim ništa...
Ma sigurno...On je kralj,a ja sam sluškinja...Koju on uopće ne primjećuje...
Ajme da bi barem bilo sve ovako lijepo zaljubljeno i u sedmom nebu...

Hm...Ljubav...Sama pomisao na to...Ajme...He-he...
Pa bolje da i ne mislim na nju...Možda se oporavim...
Možda se oporavim...Ako stanem misliti na nju...
Ali to sigurno neću...:)

utorak, 10.10.2006.

Zašto je moj život sranje...?

Većer prolazi. Polako. Noć je sve tamnija. Zatvorena u mraku sobe. Razmišljam. Zašto je moj život sranje? Zašto se stvari ne mogu popraviti? Jel to samo meni tako? Ljubav. Uuu...! To bi kao trebao biti neki lijepi osjećaj?! Da... Blago zaljubljenima, oni će biti sretniji i veseliji u životu! Jea.. A zašto ja to ne mogu..? Zašto sve stvari koje pokušam provesti u djelo jednostavno ne budu takve kakve sam zamislila? Sranje... Da..sranje! Nije mi jasno.. Stvarno nije. Imam previše pitanja na koje bi htjela odgovore. Ali, ne mogu sve sama. Treba mi par. Treba mi osoba koja će jedina znati odgovore. Dečko,hello? Zar ne čuješ,zar ne vidiš da te zovem i trebam? Samo da mi neke stvari objasniš, a onda me možeš poslat k vragu! Jednom zauvijek! Obećajem ti to!!! Molim te...!

Ma daj... Neću te moliti. Zar stvarno nemaš osjećaja ili čega već trebaš imati u tom svom kamenom srcu??? Nemaš??? Ne mogu vjerovati. Kako ne kužiš? Zar ne vidiš da plačem iz dana u dan... Moje srce krvari. Samo zbog tebe... Samo za tebe! Želiš osjetiti moju ljubav? Nema problema ..! Samo reci što da napravim da sve to shvatiš? Jednu rijeć reci..bit će dovoljno! Zaista...

Osvrni se oko sebe. Prestani se sažaljevati. Dopusti da te podignem. Bit će nam bolje zajedno. Ionako smo već ko par. Bar se tako ponašamo. Stalno. Iako ti to ne znaš. Al, zar se nismo već sto puta posvađali,onako ko ljubavni parovi..? Onako slatko, s puno žara?! Nismo? Ma jesmo... Vjeruj mi... Dopusti mi to...

Hvala ti!

Tvoja Dea

ponedjeljak, 09.10.2006.

~¤N€ Tr@ž! m€¤~

Neka me nitko ne traži...
A i znam da neće...
Zato jer se osjećam tako bolesno,jadno,osamljeno,izgubljeno...
Neznam ni sama što ću učiniti od ovog svog glupog života...
Dojadilo mi je sve...Ama baš sve...
Dojadilo mi je i više razmišljati i planirati,a to me prije uvijek razveseljavalo...
Prije sam uvijek planirala kako ću provesti dan...
Kako ću taj dan učiniti posebnim...
Ali sada...Sada me uopće nije briga...
Nije me briga nizašto...
Želim imati malo svoga mira...
Da me nitko ne traži...
Da budem sama...
Sama u svom svijetu...

subota, 07.10.2006.

~¤€y€ Of Truth¤~

Oko istine...
Oko istine koje sve vidi...
Oko u kojem se svake noći suze bude...
Ono koje ima biserni sjaj...
Biserni sjaj ljubavi...
Ljubav probudi u nama i sreću i tugu,,a ćak i usamljenost...
Plešu nam leptirići u trbuhu...
Oči nam dobiju poseban sjaj...
Sjaj istine i ljubavi...
U oku se sve vidi...
Vidi se kakav je čovjek...
Oko je jedan veliki dio...
Veliki dio života...
Ali sve što je oku nevidljivo srcu je vidljivo...
Srce je jedno veliko oko...
Srce sve vidi...
Srce je bit čovjeka...
Ima toliko riječi koje mogu dati prednost srcu...
Valjda to već i sve znamo...
Srce nam,,zapravo,,otvara oči...
Zato oči imaju tako biserni sjaj...
Zbog ljubavi koje srce gaji prema nekoj osobi...
Ljubav je razlog suzama...
Ljubav je jedan veliki dio našeg života...
Neki ćak govore da im i netreba ljubav...
Možda se tako samo čini...
Jel ako nema te proklete ljubavi,,tih prokletih suza,,
Nebi bilo života...
Ama baš nikakvog života...
Svi bi bili hladni,,ohlađeni jel dugo nismo bili zaljubljeni...
Ali kad vjerujete u tu ljubav,,
Biti ćete uvijek topli...
Topli u srcu...
Vaše srce će biti jedan izvor istine i ljubavi...
Jel...

~¤Ljubavna pjesma¤~

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati na primjer: ''Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.''

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a kadkad je i ona mene voljela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je,a kadkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona je uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja duša je nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekad, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

*W€ŁCOME*

xxxDobrodošli u moj životxxx
xxxBudite mali dio moje dušexxx
xxxPodržite mexxx
xxxUŽIVAJTE...xxx

¤@bout m€¤

Ime mi je Andrea...
Imam 10 godina...
Volim:svoju macu,,kad sam zaljubljena,,Tokio hotel,,Green Day...
Ne volim:Kad nisam zaljubljena,,školu,,kad mi netko govori da sam štreberica itd,itd..
Po horoskopu sam lav,to znači da sam jako borbena,jer kad nešto želim moram to imati..!
Obožavam maslinasto zelenu boju...Inače sam buckasta,i to naravno mrzim...
Jako sam smotana,redovito kasnim,ali to nazivam svojom najboljom vrlinom...Potpuno sam drukčija od drugih...I zato sam posebna...

¤Linkicihi¤

Gloria-moja super rodica
Dora-zakooon cura
Ashley Girl-super cura,super piše...
Plava Mala-cura koja ima jako lijep blog
Nisam se sjetila drugih...oprostite...
ako sam nešto zaboravila...

¤FuN¤

Moj msn:
malasmotana@hotmail.com

chatajte...

Ljubav je kao sjena,
Kad ideš za njom ona ti stalno bježi,
A kad joj okreneš leđa ona te VJEČNO PRATI!

Hodala sam cestom,
putem stvarnosti,putem jave,
jer moja bol nije iluzija,
jer moje suze su prave.

Nisam znala kamo idem,
samo sam hodala,
kada sam se iz daljine
tvome liku nadala.

I hodala sam dugo,sporo
prešla brda,polja,duge
kada sam te,iz daljine
vidjela u zagrljaju druge...

sanjati sam mogla,
ali sve što sam sanjala,
bilo je prelijepo,
da bi moglo biti stvarno....

toliko sam malo tražila,
toliko malo da pod nokat stane,
samo malo ljubavi,
jer samo ljubav liječi rane...

onda sam našla njega
srce je kamen,
a ljubav bol i tuga
jer znam da u njegovom životu postoji druga...