petak, 21.12.2007.

POSEBAN POKLON, BLOG I PRIJATELJSTVA

Dok je grad, i svijet, već totalno poblesavio od predbožićne groznice, ja još živce smirujem rućnim radovima. Trenutno vezem križiće koje duuuuugo nisam imala pod iglom, ali svrha je više nego motivirajuća.
Od kad je moja mama u penziji, nenavikla na besposličarenje, pjeva u crkvenom zboru. Bio je to motiv i nit vodilja za mamin Božićni dar.
Radim joj pjesmaricu Božićnih pjesama.
Davno, ali zbiljam davno, prije nekih 25 godina u Glasu Koncila (kojeg je moj deda redovito kupovao) izašla je pjesmarica za Božić. Nas dvoje (deda i ja) smo je razrezali, posložili i uvezali kako bi nam služila za pračenje teksta kod Polnočke. Kad je deda umro, ja sam dobila pjesmaricu, ukoričila je u karton i sačuvala.
Prije 10-ak godina sam šogorici napravila prvu ovakvu pjesmaricu.
Naputak je bio da je razmota prije polnočke... još i danas ponosno ide s njom u ruci put crkve u Božićnoj noći!

Ove godine je na redu mama!

Dakle, potrebna vam je jedna geometrijska tekica formata A5, koju je potrebno izrezati na širinu od 9 cm. U nju uredno (ja to volim kranopisom!!!) prepišete omiljene Božićne pjesme.
Za omot imate više mogućnosti.Možete izvesti motiv na tkanini odabrane boje, u tehnici kolaža nalijepiti motive s omotnih papira, narisati sami ili pak iskaširati korice po želji. Tehnika ukrašavanja korica je dakle prilagodljiva vještinama kojima vladate.
Ja sam odlučila križićima izvesti prigodan motiv.

Mamina najomiljenija boja je plava (zelenu baš ne ljubi) pa je i izbor leakrila bio logičan, a i motiv anđela s trubicom iz jedne Anne je sjeo baš sjajno!
Tkanina na kojoj se veze mora biti dovoljno veća da omogući omatanje. Korice je dobro dodatno učvrstiti umetanjem komada kartona. Na taj način će pjesmarica biti čvršća, a i olakšat ćete si omatanje i natezanje tkanine. Preko unutarnjih preklopa tkanine nalijepite još jedan list čvršćeg papira kako bi izgledalo urednije.
Možete dodati uzice sa ili bez zvončića da se pjesmarica može zavezati.
Kako je dar u toku izrade, tako ću ja dodavati fotografije da i slikom popratim izradu.
Za ovu godinu, vjerojatno, nećete stići izraditi poklon za pod bor, ali je ideja primjenjiva i za neke druge prilike pri čemu se prilagodi motiv na koricama, kao i sadržaj tekice!

Fascinira me želja mladih djevojaka da nače plesti, ali imam učenice i UČENICE! Prve valjda očekuju da će se kroz druženje s pletiljom (u ovom slučaju sa mnom) zaraziti vještinom i lako plesti... druge pak, svjesne cijene svladavanja znanja i vještina koriste svaki slobodan trenutak da vježbaju. Takva vam je moja učenica, UČENICA!

Zanimanje za ručni rad (doduše heklanje, kukićanje ili kako god) je pokazala i Mikica, pa njih dvije zavaljene u mom boravku ne stignu ni progovoriti. Prenosim vam i slikom dio radne atmosfere... Kyra samo zijeva i drijema, rad je fascinira i mogla bi tako satima promatrati vrijedne ljude!

Nuica ima i tu sreću da smo gotovo susjede. Kad je izrazila želju da nauči plesti ja sam joj oduševljeno ponudila pomoć i ona ju je prihvatila! Pomoć nije samo da joj pokažem pa eto, nego sam na raspolaganju za telefonske, kao i za praktične instrukcije.
Tako je iz učenja pletenja, osoba s kojom me vežu i najsnažniji osjećaji i sjećanja na Tošu, postala osobita prijateljica i dragi gost u mom domu. I to ne samo meni nego i moje djece, a i mog Kosmičkog!
Djevojka od 20 godina je vedra, ali nikako površna, zaigrana, ali ne neozbiljna i krasi je izuzetna bistrina razmišljanja. U više navrata me zadivi svojom tolerancijom i poštivanjem različitosti osoba koje je okružuju smatrajući ih bogatstvom, šarenilom. Počašćena sam biti prijateljicom jednoj tko dragoj i iskrenoj osobi.
Zahvaljujem nebesima na blogu, Jani koja me gurnula u to i okolnostima kojima sam život obogatila divnim blogeljicama. Internet, blog, spam... nisu utočišta usamljenih i nekomunikativnih tipova čudnih navika i opasnih namjera! Moj virtualni svijet je postao bogatstvo srodnih duša koje su imale sreću pronaći se, izaći iz virtualnosti i materijalizirati se na redovitim kavama petkom!