srijeda, 28.11.2007.

Rukavice, kolotečina i gošća

U subotu sam, konačno, završila rukavice mojoj Mikici. Ostala je na 1 paru rukavica, a željela je ovakve bez prstiju. Kako ona ima roza jaknu, a ja imam ostatak roze vune... Ono što me kopkalo bilo je kako i da li mogu prekrasnu mustru šala upotrijebiti za rukavice...

Moram priznati da sam rezultatom zadovoljna. Lijepo sam mustru uklopila u manžetu iz koje su se 2 niza listova protegla preko nadlanice do vrha rukavica. Ono što si zamjeram je da sam se rukovodila uputama za rukavice koje sam plela kad je bila manja pa je razmak između ruba manžete i korjena palca trebao biti veći. Ali nije razlog zbog kojeg bih sve parala. Ipak sam u globalu zadovoljna.

Ono čime nisam u potpunosti zadovoljna je zadovoljstvo životom u kolotečini i svesrdnom nastojanju da u njoj i ostanem. Kad sam bila mlađa uživala sam u nenadanoj promjeni planova, a sad?
Već odavno sam svjesna da sam žrtva kolotečine.
Nije to zato kaj volim mir i dosadu, nego mi, kao malom djetetu, kolotečina pruža sigurnost, zadovoljstvo.
Tako je već uhodana kolotečina:
6:20 ustajanje, pristavljanje vode za kavu, obavljanje kupaone
6:25 zakuhavanje kave
6:30 točenje kave, mužić je već spreman... ispijanje kave i tračanje (djeca spavaju-hihihi)
7:00 mužić odlazi, djeca ustaju, ja se spremam...
oko 16 završavam posao, putujem doma
...uz put obavim pekaru i dućan
do 17:00 sam doma, kuham ručak za sutra
oko17:30 stiže mužić, pijemo podnevnu kavu...
Bavim se instuiranjem vlastite djece, crtanjem u fušu, pisanjem postova ili pletenjem.
Do dugo u noć mogu gledati, meni omiljene, serije svjesna da bum ujutro ko prebita mačka!
Onda dođe petak i ja sam sluđena.
Rastrgana.
Između kave s dragim blogeljicama i ostanka u kolotečini...
Srećom me nešto ipak "gurne" iz ustaljenog reda i ja se s velikim užitkom nađem u ugodnom, veselom, glasnom, dragom društvu!!!
Dobra podloga da s užitkom dočekam subotnje jutro, a i nedjeljno, kad ja dobijem kavu u krevet i uživam u kolotečini.

Kako je red da se šećer ostavi za krja, tako je moja gošća na kraju!
Kad sam se jučer vratila u ured s gableca, čekala me pred vratima. Ušla je sa mnom i bila je jako pristojna i pitoma. Ja je, na žalost, nisam imala čime ponuditi osim finom vodom.
Liznula je (reda radi) par puta, odabrala jednu, netom ispražnjenu, kutiju koja je stajala na suncu i lijepo se smjestila i spavala do mog odlaska s posla... Fotkala sam je mobom.

Ne moram vam objašnjavati kako mi ju je bilo žao ostaviti vani, ali izgledala je sito, mada ne njegovano, pa me pralo da nije nečija mačka...
Da, cura.
Oko 3 mjeseca stara.
Dlaka prašna, vjerojatno buhljava.
Ali pitoma i sita!!!
Proždiralo bi me da nekome mem mačku misleči da se ne brine za nju dovoljno dobro.
Kao da neko pobere s ceste moju djecu jer nisu u "markicama" i osoba je mišljenja da će se o njima bolje brinuti?
Brrrrrrrrrr
Ne smijem ni pomisliti!
Danas je nije bilo.
Susjeda iz zgrade mi je rekla da ju je vidjela jučer i prekjučer...
Valjda je otišla doma (tako volim misliti).
Ipak, čuvam u uredu 2 vrečice JUNIOR hrane i zdjelicu koju sam joj danas ponijela!

- 18:45 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

Swap šal i Mikicina suknja

I dok ja još s nestrpljenjem očekujem svoj šal... moj je stigao na odredište!
Vunicu sam kupila u Unitasovom tvorničkom dučanu čim sam pozvana da se pridružim u ovom SWAP-u. "Ana" je odabrana zbog neutralne boje i izuzetne mekoće (ne pika!) zbog udjela kašmira. Međutim, bile su još samo 3 klupka. Kako sam zaljubljiva na prvi pogled, nisam se dala pokolebati ni pod cijenu prekratkog šala... ali to je bio lakši dio posla!
S mustrom je bilo teže. Birala sam od nečeg jednostavnog... preko nekih već viđenih mustri... dok sasvim slučajno nisam nabasala na

Voyager Lace Stola

Počela sam ovaj zanimljiv i nimalo težak uzorak i već nakon 5 ponavljanja nije bilo potrebno vući shemu okolo.

Da bih nadoknadila dužinu dodala sam resice...

Lijepo je pasao i na moju jaknu, ali bilo ga je potrebno upakirati s par riječi i poslati u Melbourne, u Australiju! Njegovo će vrijeme tamo tek doći... Joop mi se javila nakon samo 10-ak dana da je šal stigao i cijeli dan sam bila van sebe od sreće! Zadovoljna je, pa sam i ja!

Danas sam (konačno) uhvatila vremena i dovršila početu suknju!
Ideja za izradu suknje od hlača je postojala i ranije, ali sam onda na blogu posebne kreativke blue corduroy vidjela njen način rješavanja problema!

Kad vam sin preraste hlače, ako ih nemate kome dati ili su previše iznošene, pretvore se u najboljem slučaju u bermude. I kod djevojčica je tako, ali imamo već pun ormar bermuda "za po doma". Tako su prekratke traperice postale suknja. Bile su prvo od rođaka, pa Jankove, pa Mikicine... Nije mi ih bilo šteta ako pođe po zlu, ali nije!!!!
Prvo sam Hlače prerezala po unutarnjem šavu tako da sam sačuvala originala šav (u ovom slučaju prema naprijed!).

Priheftala sam (lagano prišila na ruke) spojeve.
Prišila sam prednji dio preko postojećeg šava, iznutra sam odrezala višak i poendlala ga (opšila cik-cak bodom).
Tu je jedino problematičan bio rez ispod zatvarača pa sam učvrstila sve skupa jednom malom trokutastom "zakrpom".

Odostraga sam uz lagano prišiven šav odrezala ravno uz napust od oko 1 cm, podvila i prišila . Tada sam otparala taj lagani šav pa sam iznutra odrezala višak na isto oko 1 cm. Podvila prema unutra, prihvatila pribadačama s prave strane i s prave strane prišila pazeći da su šavovi koliko - toliko paralelni.
Na kraju sam podrubila što je bilo potrebno podrubiti.

Nisam suknju kratila jer je djevojčica željela dugu suknju, a ovako sam sačuvala originalan, znucani, izlizani porub. Manekenka je spremno pozirala u novim čizmama!

Nadam se da niste očekivali politiku ovdje?!!!

- 21:12 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

Svašta i ništa

Prije svega moram se ispričati svima koji su dobili dojam da vičem, izvikujem naslove svojih postova. Nije mi palo na pamet povezati pisanje posta sa spamanjem ili četanjem. Tamo mi je jasno i uobičajeno "vikati" velikim slovima, ali se i ispričati ako CAPS LOCK ostane uključen. Nije mi palo na pamet da naslovi, koje pišem velikim slovima zbog estetike, navike, ispadaju "izviknuti". Pamil je svratio pažnju na to. Nije prstom pokazao na mene, niti je to bilo tema njegovog posta, ali sam primila na znanje.
Vaša Lorna se nije skroz ulijenila. Dapače, toliko sam zatrpana poslom da ne znam kaj bi prije. Na poslu i nije gužva kakva je bila do prije mjesec dana, ali zato u fušu radim 2 projekta... na iglama su rukavice za Mikicu i pulover za Janka ("Sad sam valjda i ja na redu!!!")... u pripremi za sašiti je suknja za Mikicu prepravljena od prekratkih traperica!
U međuvremenu sam sa curama s foruma STVARAM uključena u tzv. SWAP. Radi se na zadanu temu, rad se kasnije šalje na adresu koju dobiješ od šefice swapa (ona to izvlači iz "šešira"). Ta osoba ne zna da joj dolazi moj rad, a ja ne znam od koga ću dobiti paket. Tema je bila šal. Sve vrijeme predviđeno za pletenje je iskorišteno za šal koji je poslan prošli tjedan... bila sam tako uzbuđena da sam zbrčkala pismo i poslala nezavršen šal. Tek noć nakon slanja mi je odjednom sinulo da su na zadnjoj strani ostali čvorići, uzlići... joj, blamaže!!! Nadam se da primateljica neće uzeti za zlo i sakriti iste sama :smajlić koji se crveni:
Svakodnevno druženje s blogericama putem mejla stvorilo je među nama posebnu vrstu prijateljstva. Fizički sam 8 sati sama u uredu, ako izuzmem povremen dolazak gazde... ali one su uvijek tu, u nekom virtualnom prostoru. Zbog njih se ne osjećam sama, radim u uredu s još 10-ak djevojaka, žena, majki! Pokrenule smo i novi grupni blog, gužvaru. Gastronomski blog o kojem je najbolje da saznate sami na licu mjesta... gužvara!
Sve mi to prilično otežava ionako zgusnut dnevni raspored, pa trpi ŠKRINJICA...
I za kraj, moje se bogatstvo uvećalo za poznanstvo s još jednom divnom blogericom - fulvus. Susjeda po mjestu stanovanja, generacija po godinama, srodna duša po skupljanju bilja. Nimalo ne odskače od slike koju sam stvorila čitajući njene blogove. Susret je iskrsnuo iznenada i na brzinu. Ja sam spomenula da moram u kupnju, ona spomenula da je u blizini... još smo dozvale levant (koju obje znamo) i babinjak je bio ugovoren. Samo je MaliCrniPas narušio žensko društvo. Bio je dobar, zadovoljno grickao slatkiše koje je, kao malo dijete, dobio i šarmirao klince za okolnim stolovima.
Fulvus i ja smo dobile ove krasne čestitke i "šlapicu" s lavandom od uvijek pažljive i darežljive levant. Hvala!

UPDATE 20/11/07
Jutros me razveselila vijest da je Joop dobila moj šal, ne samo da se ne ljuti na čvoriće, nego je oduševljena šalom!
Trebalo mu je "samo" 10-ak dana do Melbourne-a!!!