subota, 28.04.2007.

GDJE U CENTRU POJESTI DOBRU PIZZU?

Moram li spominjati da mi je maloprije (mojom greškom) odlepršao post u samoj završnici i ne sudite o tome ovog časa, nego kad bacite pogled na cijeli uradak ili ga možda i pročitate...
Kako bilo...dečki su otputovali! Janko i otac mu su na moru. U prvoj varijanti je Presvetli trebao nabaviti kombi, potrpati stvari i roditelje si, te krenuti put juga na prvomajske radne akcije. Tu je prije tjedan dana uletio deda: "Ako te mama pusti, neka ti spremi stvari, pa odi s nama!" Dotrčao Janko, naravno, s tim pitanjem. "Može, ako se Mikica nebu ljutila!" Mikicu sam kupila obečanjem o trodnevnom landranju. Tu se, ko i obično, pokušalo izlizati stvar s naknadnim pozivom za obje. Mi smo se pristojno zahvalile, jedva čekajući da odu. Sinoć sam im spremila torbe, jutros friđ i u 7 su već krenuli...
Krenule smo i mi. Spremile se, doručkovale i na Trgu Francuske Republike bile već iza 9! Tamo smo sjele na tramvaj do Britanca, a onda pješice do Jelačić placa. Putem me nažicala neku "bigfoot" macu, neku pisalicu u "Didl" dučanu i čarape s - pogađate - macom! Naravno da ni Vincek nije bio pošteđen naše posjete...današnja kombinacija: rafaello-tiramisu sladoled.

Na Trgu sam ja došla na red i usmjerila nas u Algoritam. Tu su se dečki javili da su sretno stigli (10:35). Jadno je dijete oko sat vremena trpilo moje bauljanje po knjigama za što je bila nagrađena nekom knjigom o, pogađate, mačkama na engleskom. Ja sam se počastila originalom "Lorne", a i obje smo si izabrale odgovarauće bookmarkove.

Prošle smo i Manduševac, kad nam je pogled poletio prema katedrali. Bilo me sram koliko dugo nisam bila u Zagrebačkoj prvostolnici. Nekad sam tamo bila kuhana i pečena, u prvopričesničkim haljinicama, u nošnji, pjevajući ili bacajući latice. Svojedobno je moj dragi izjavio da me u zadnji čas spasio od toga da odem u opatice. Nije on znao da sam vrlo rano skužila čega se časne sve odriču u svrhu svoje službe i postala svjesna da to ne bih mogla. Mislila sam na obitelj... sram vas bilo! Sad se ni ne sjećam kad sam zadnji put bila unutra. Obnova pročelja traje toliko da već postoje i vicevi na tu temu. Pročelje je gotovo, trenutno je skelama zastrt sjeverni zvonik, a južni još čeka na red.

Ovo impozantno zdanje je prvotno bila romaničko-gotička kapelica sv. Stjepana kojoj su naknadno dodavani oltari u baroknom stilu. U potresu 1880. godine oštećena je toliko da je obnavljana ovoga puta u neogotičkom stilu pod budnim okom Hermanna Bollea. Kako je prijetnja od otpadanja kamenih dijelova kipova s fasade bila vrlo jasna, ponovo se prionulo temeljitoj restauraciji pročelja.

Unutra smo na desnoj strani uz oltar BDM upalile svaka po lučicu. Zid uz oltar je ukrašen glagoljičkim natpisom koji bilježi zavjet Hrvata u spomen na 1300-tu godišnjicu pokrštavanja. Ispod je prikaz prizora s Golgote u prirodnoj veličini.

Kako je sve vrvilo od turista, posebno japanaca, nije mi bilo neugodno šetati s fotoaparatom i poslikati još i oltar, kao i orgulje...

Vani smo shvatile da je već pola jedan i da smo gladne. Tu dolazi nagradno pitanje...GDJE POJESTI DOBRU PIZZU U CENTRU ZAGREBA? Kako "Dvojka" ne radi već godinama, Kamenita vrata su u obnovi, a dobre pizzerie su sve malo van centra... Prošle smo Dolcem, Opatovinom, preko Tkalče i Mlinskih stuba do Kamenitih vrata. Ništa. Kod Markove crkve smo zaboravile na glad... Taj simbol grada iz 13-og stoljeća koćoperi se s novim, sjajnim prelijepim krovom koji zasjenjuje južni portal u obnovi.

Za Magrit sam uslikala jednu od najljepših baroknih crkvi u Zagrebu. Crkva sv. Katarine na istoimenom trgu nastala je u 17. stoljeću. Kraj uspinjače je i lijep pogled na Tomičevu ulicu.

Krenule smo se spuštati prema Radičevoj, ali smo se osvrnule na Lotršćak s gornjom postajom uspinjače. Gore je i slavno Štrosmajerovo šetalište, a nisam odoljela ni omiljenoj vizuri sa Zakmardijevih stuba uokvirenih svježim, proljetnim zelenilom...

Tu je na Radičevoj Mikica ostala paf kak smo opet na trgu... koliki smo đir napravile. I već smo se vidjele na jednom od tramvaja, kad sam spazila na prvoj terasi Dolca grill i pizza!!! Pohitale smo tamo, ugrabile mjesto u hladu i naručile obrok. Čekajući spazim natpis kroz prozor na prvom katu zgrade na samom početku Tkalče. Mikica je samo uzdahnula "Nećeš valjda?" i ja sam za ovaj put odustala od Unitasovog dućana! Pizzu neću komentirati jer sam jela i bolje, ali gladni želuci ne pitaju. Slika za kraj je sa stepenica za Dolac, pogled kroz Splavnicu prema vuri i dalje, niz Gajevu!

Iznenadilo me koliko sam informacija zaboravila, pa sam si pomogla literaturom da ne lanem koju glupost.
Putem doma smo svratile i u City Center One kratko, kupiti nečaku rođendanski dar i konačno...doma! Bila sam tak krepana da bi najradije zaspala, ali trebalo je ispeći turu vafela koje sam obećala slavljenici na čiji je ročkas išla Mikica. Šetnju sam podijelila s vama pa sad mogu ići spavati s nadom da će sutrašnji dan biti manje zamoran.
Nadam se da čitanje ove šetnje nije bilo zamorno kao šetnja sama...

Zahvaljujem, na kraju, svima na lijepim željama mom 40-godišnjaku. I meni su to sasvim lijepe godine, treba ih samo kvalitetno konzumirati!