četvrtak, 19.04.2007.
HEKLANA TORBA
Kako bih što prije zakopala, prošli, pesimistički post, odlučila sam vas počastiti jednim od svojih, skoro, zaboravljenih projekata!
Tada sam radila u svojoj firmi i tijekom radnog vremena se bavila koječime. Posao je vodio Presvetli, a moje je bilo sjediti u uredu od 8 - 12. Preuzimala sam pozive, nakon toga bih obavila ZAP, općinu i ostale administrativne poslove, koje muški ne vole, a mi to pedantnije obavimo. To je bilo vrijema kad sam sama savladala ACAD i kad sam mogla ostati doma kad god su klinci malo zašmrcali, a isti nisu nikad morali prerano ići u vrtić, ni ostajati prekasno!
U to vrijeme smo bili bogati svime osim novcem. Bili smo sretni.
U to vrijeme sam mogla na poslu vaditi krojeve, heklati ili štrikati bez straha da će netko naići i kvocati mi! Tako je jedne godine nadošla inspiracija za heklanu torbu, za ljeto. Stara mi se već raspadala, pa sam odlučila iskoristiti ručke i kopčanje na školjku! Za tu namjenu sam si kupila liko, i to onaj sirovi za vezanje loze.
Kako je taj liko u nitima od po 100-tinjak cm, ja sam heklala duple niti, ali tako da se nastavlja jedna na mjestu gdje je druga čitava (prožimale su se). Pod je bio prepun truni, ali se torba kasnije nije trunila. Dno, gornji rub i preklopac sam heklala tanjom heklicom, niskim štapićima, da dobijem kompaktnost. Ispuna je bila heklana debljom heklicom, visokim štapićima. Unutrašnjost je bila presvučena viskozom tamnozelene boje (one sa zlatnim tonom), a imala je uzorak u tkanju. U unutrašnjosti sam sašila mali džep u koji sam mogla staviti ključeve i mobitel. Kopčanje je riješeno školjkom, a preklopac je imao resicu na vrhu. Ručke sam, kako sam spomenula, skinula sa stare torbe.
Bila mi je jako draga i dugo sam je nosila. Grube ručke su mi uništile dosta garderobe na ramenima. Kako bih je, konačno, prestala nositi bacila sam je. Bila je u raspadu i nije bilo druge. Zato sam je zaboravila u retrospektivi!
Bliže se sunčani dani, a ja imam pod heklicom jednu ljetnu torbu koju sam započela još prošle jeseni...o tom - po tom!
- 13:01 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
