|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
CURRENT MOON
javascript:%20void(0);
About me (rework 2013)
Dakle, svi me znaju kao MrmA ili Mrmsses. Rođen sam 20.05.1990. Volim stvari koje me zanimaju, ne volim koje me ne zanimaju (kako neobično), iako se oboje zna često mijenjat. Recimo, volim xMxKx (fantasy, goth, metal, rock, electronic glazbu, japan, srednji vijek, čast, osvetu, gejming, crnu i crvenu boju, kapute, kožu, mistiku, morbidnost, sarkazam, ironiju, pjevati, provoditi vrijeme s frendovima, itd. Ne volim (ko ni prije) cajke, Bruce Dickinsona, Axl Rosea, preseratore, "čru" preseravanje, napit se previše, ljude koji muče slabije od sebe, WoW fanboyeve i općenito neobjektivne gejmere, i mnogo toga još. =)
Volim izlazit, iako ovisi gdje i s kim. Smatram se romantikom, i traženje djevojke koja bi me "trpila" je često teško (kao što možete i vidjet na blogu xD). Uglavnom slušam gothic metal, gothic rock, metalcore, melodeath, trance, progressive house, harsh EBM, dark EBM, harsh electro, aggrotech, darkwave... Gitaru sam naučio nešto sitno svirati, ali sam trenutno vokalist u Balmori. Imam kosu u plamen (dižem ju stalno u zrak i bude u obliku plamena), trenutno crna s crvenim vrhovima. Vani uglavnom nosim crni eyeliner, što je ujedno i neki oblik mog trademarka. Uz (trenutno) 5 prstena, imam lanac oko lijeve ruke i lančić u obliku mača s tri oštrice i lubanjom.
Msn - nemam više. =) Ali me možete dodat na fejsu. =)
Koji je smisao u traženju smisla kada svaki dan taj smisao gubiš sve više i čini ti se sve daljim...
A kiša pada, kapi udaraju u ćelavu glavu nekog finog odvjetnika...
Nosi crnu aktovku u kojoj su dijelovi njegove žene, krv kapa iz sitnih otvora...
Učinio je to radi ljubavi, on kaže, ja mislim da je učinio to da bi mogao nositi aktovku...
Jer je godinama skupljala prašinu u mračnom vlažnom kutu njihove male smočnice...
Vjerujem da je više volio aktovku nego ženu, ipak je ženu stavio unutra, ne aktovku uništio i stavio u ženu...
Bljuvotina na cesti pokraj otvora za kanalizaciju, odurno, kako može cesta smetati bljuvotini i kanalizaciji?
Neka debela žena sjedi u parku i ždere svojih 5 kugli sladoleda od čokolade, doslovce ih gura u usta...
Njeno salo prekriva pola klupe, to njoj ne smeta, barem grije klupu...
Neka djeca se igraju ispred nje, spuštaju se toboganom, klackaju se, ljuljaju, i ispuštaju svoje odurne zvukove koje zovu dječjim smijehom...
Jedno dijete zapne na ljuljačkoj, padne na pod i lupi se glavom u novoobojani bijeli stup...
Napukla mu je glava i počeo je gadno krvariti po stupu, zajedno s tekućinom oko mozga koja se stapala sa krvlju na stupu...
Šteta stupa, morat će se kupiti nova boja za taj stup, onaj koji ga je farbo će psovat što ga mora farbati ponovno...
Žena sa sladoledom gleda u to malo slasno biće kojem se vidi mozak, ali i dalje ždere sladoled, još malo je pojela...
Čovjek s aktovkom stiže polagano djetetu, podiže ga, zabije ruku u djetetov mozak, iščupa komadić i stavi ga u aktovku...
Aktovka je gladna, opet on kaže, ovaj put je možda bio u pravu...
Smrad bljuvotine pomiješan sa mirisom smrću i sladoledom od čokolade je stvaralo savršenu atmosferu...
Za taj kišni dan gdje nije bilo ni kapi kiše...
I što kada nađemo smisao nešto ili nekog prema čemu se potpuno predajemo? Šta ako jednog dana neko dođe i kaže "stani, to više ne može biti tvoj smisao, sada mora biti samo moj"? Smisao koji tražiš cijeloga života jednostavno si neko preuzme, prepušten si ukopavanju u zemlju i čekanju, jer je sav tvoj trud i život uložen u taj smisao koji si proganjao...
Namarie...
