|
|
| < | veljača, 2013 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
CURRENT MOON
javascript:%20void(0);
About me (rework 2013)
Dakle, svi me znaju kao MrmA ili Mrmsses. Rođen sam 20.05.1990. Volim stvari koje me zanimaju, ne volim koje me ne zanimaju (kako neobično), iako se oboje zna često mijenjat. Recimo, volim xMxKx (fantasy, goth, metal, rock, electronic glazbu, japan, srednji vijek, čast, osvetu, gejming, crnu i crvenu boju, kapute, kožu, mistiku, morbidnost, sarkazam, ironiju, pjevati, provoditi vrijeme s frendovima, itd. Ne volim (ko ni prije) cajke, Bruce Dickinsona, Axl Rosea, preseratore, "čru" preseravanje, napit se previše, ljude koji muče slabije od sebe, WoW fanboyeve i općenito neobjektivne gejmere, i mnogo toga još. =)
Volim izlazit, iako ovisi gdje i s kim. Smatram se romantikom, i traženje djevojke koja bi me "trpila" je često teško (kao što možete i vidjet na blogu xD). Uglavnom slušam gothic metal, gothic rock, metalcore, melodeath, trance, progressive house, harsh EBM, dark EBM, harsh electro, aggrotech, darkwave... Gitaru sam naučio nešto sitno svirati, ali sam trenutno vokalist u Balmori. Imam kosu u plamen (dižem ju stalno u zrak i bude u obliku plamena), trenutno crna s crvenim vrhovima. Vani uglavnom nosim crni eyeliner, što je ujedno i neki oblik mog trademarka. Uz (trenutno) 5 prstena, imam lanac oko lijeve ruke i lančić u obliku mača s tri oštrice i lubanjom.
Msn - nemam više. =) Ali me možete dodat na fejsu. =)
Dakle prvo da pojasnim - naziv, a ujedno i radnja posta, je vezana uz pjesmu koja se upravo nalazi na blogu od Front Line Assemblya - Everything That Was Before. Pjesma je na blogu iz dva razloga - jako lijepo dočarava ono što želim reći postom (zapravo i doslovce), i meni je osobno predivna. :P
Tako da, ako će itko čitati ovo, neka uz to sluša pjesmu koja bi trebala automatski početi za dodatni "emotional burst". ^^
Također, ako želite čitati onako kako sam zamislio, svaki novi odlomak pročitajte kada i u pjesmi počne novi "odlomak". =)
A sada na temu posta.
Dakle, sve ono što je nekoć bilo - ovo možemo gledati sveukupno kao život, te pojedinačno, kao velika poglavlja u životu, iako ću se ja točno odnositi na najosnovniju ljudsku emociju i poglavlje vezane uz nju - ljubav. Dakle slijedi neka općenita pričica. =)
Svako naše poglavlje počinje mirno. Lagano, lijepo i nježno krene, stvarajući podlogu za ono što tek stiže. Baš to nepoznavanje i neiskusnost stvara najljepše emocije na koje se najviše oslanjamo tokom toga, upuštamo se u nešto što ne znamo kako će izgledat ni kako će ili koliko će dugo funkcionirat. U to ulazimo na dva načina: uglavnom polagajući sve nade u ono što bi htjeli od toga, ili se nadajući što manje da izbjegnemo povrijeđenost, tj zatvoreno te se "otvaramo" polaganim tempom.
Ti događaji postaju sve glasniji, snažniji i osjećajniji. Prvi zagrljaji, prvi poljupci, prvi sladoledi, kave, izlasci, sve se to nadodaje i stvara određeni ugođaj i sliku o svemu, te nakon toga dolazi drugi dio.
Masa novih zvukova, uzburkanost, neobične radnje, neobične navike koje prisvajamo i dijelimo, spajamo mentalitet dviju osoba u jednu.
Javljaju se prve ljubomore, prve nesloge oko mišljenja, ali se sve to prilično lagano i brzo riješava. Najveće prepirke traju nekoliko sekundi i rade se uglavnom oko toga kakav će se film gledati ili tko će kakav sendvič jesti. Kako vrijeme prolazi, tako se na to privikavamo, naučimo kako na šta "kucamo", i dalje uživajući u svemu lijepome što se događa.
Odjednom dođe "netko treći" (kako ja nazivam, iako se ne mora nužno raditi o osobi). Taj "netko treći" nam pomuti um, zaustavimo se, preispitujemo se da li je sve što se događa kako treba biti, i zapravo nam cijelo vrijeme stvara neugodan osjećaj. To može biti neki prijatelj, neka nova osoba u životu s kojom smo počeli pričati nedavno, može biti netko tko nam "lukavo" usadi sumnju te nas pokušava odvojiti od te naše osobe kako bi ju zamijenio/la. Može biti neka fix ideja koja nam je puhnula u glavu ili koju nam je netko predložio... Većinu faktora uzrokuje treća osoba, svjesno ili nesvjesno, jer ako je do tada bilo sve u redu i u svemu smo uživali, nije moguće da smo odjednom promijenili mišljenje praktički preko noći. Ignorance is bliss really.
Sada stiže ono uzburkano razdoblje, gdje zapravo sami stvaramo tenzije u odnosu s voljenom/nim. Počnemo ih napadat zbog gluposti koje smo si umislili zbog "nekog trećeg", počnemo se više svađati, sve više tako primjećivajući njihove mane, a oni se ili naglo povuku u sebe, ili žustro brane, što nijedno nije dobro. Međusobno ranjavanje i tjeranje u kut dovodi do hlađenja odnosa i sve manje posvećivanju vremena onome što je najbitnije - lijepim osjećajima, događajima i besmislicama koje su nas veselile i tjerale na zajednički smijeh, a to vrijeme "kradu" novonastale rane i ožiljci koji se samo skupljaju i puno lakše pamte.
Umjesto šetnje po suncu, pričanju na klupi dok se jede sladoled, odlasku na sok/kavu/pivu, odlaženju mjesta na kojima niste bili nikad, darivanju čokolada ili bombonjera, slika ili pjesama, gledanja zalaska sunca, mjesto zauzimaju prepirke, svađe i svađice oko toga tko je u pravu a tko nije, tko je onaj lik, tko je ona ženska, kakvo je to ponašanje, otkad i zašto tko voli nešto novo i strano...
I dok se to gomila, počnemo shvaćati kako nam fale sve te lijepe stvari i kako nismo više u stanju to imati, malo zbog sebe samih, malo zbog naše druge polovice. Iako to shvaćamo, i to sve više i više, ništa ne poduzimamo da to promijenimo, a ako i poduzimamo, u tom trenu ta druga osoba to ne prihvaća, ili obrnuto, i samo se sve više vučemo niže i niže dok ne dođemo od prvog, do zadnjeg poljupca, zadnjeg zagrljaja, zadnjih "Volim te" dok se mazite u krevetu i to predajemo drugim osobama.
Vrijeme prolazi, rane nenormalno sporo zacijeljuju, ali barem zacijeljuju. Jedna osoba je puno sretnija od druge jer tako uvijek mora biti, dok se druga počinje osjećati sve udaljenije i udaljenije, kao obični promatrač, netko tko je imao sve, a sada mu je ostalo ništa. Postaje sve više zaboravljena od prve osobe jer je sve manje potrebna. I tako isto ,nažalost, uvijek mora biti. I samo se prisjeća svih tih lijepih stvari, i kako su one loše zapravo bile gluposti, nepotrebne da se njima zamara, kamoli uništava nešto...
I jednom se ponovno dvije osobe nađu i s nekim tužnim i neprežaljenim, ali ujedno i sretnim i iskrenim osmijehom na licu prisjećaju svega...
Svega Što Je Nekoć Bilo...
=)
~MrmAngeluS~
Greetings, stari i mladi, novi i... well, stari! =)
MrmA se sjetio svog passworda i usernamea, i nakon 4 godine stanke, te skoro desetljeća od otvorenja bloga, vrijeme je za... NOVI POST koji nitko ionak neće nikada pročitati, ALI ETO! :D
Dakle, sada već imam 22 godine, trenutno sam na poslu (radim u Iskonu), te sam se uspio upisati na FFZG kao povjesničar.
I dalje slušam gothic i nešto metala, te sam napokon ostvario svoju životnu želju - vokalist sam u bendu Balmora. =)
Imali smo 2 nastupa do sada, treći će biti uskoro, dakle 2.3.2013. u Podroomu.
Ajme... što se sve nadogađalo od dvije i devete...
Spomenut ću samo one veće promijene koje su se dogodile (uglavnom) meni osobno.
Dakle, kao što se ovdje već spominjalo, ja i Ivana smo davno prekinuli. Oboje smo nastavili svojim životima. Idućih nekoliko mjeseci sam imao mnogo "pustolovina", ajmoreć. Upoznah Paveta, Zmiju, Križa te Panjana i s njima sam proveo veći dio godine. MD se u međuvremenu polako zatvarao, pa smo se svi preusmjerili uglavnom u Podroom. WoW sam prestao igrati prije možda godinu i pol (i moram maknuti ovaj šugavi header, ako se sjetim kako ide taj HTML i CSS xD), te sam sad prešao na GW2. Metal scena u Sisku je znatno ojačala, pojavili su se mnogi bendovi koji totalno rasturaju, a i svako malo "izviru" neki novi. Upoznao sam mnoge čovječuljke, gdje od najznačajnijih dolaze Radić, koljegic Martina, Janko, Vanja, Tina, svi iz Balmore te naravno: Matea.
(MrmA ko i inače o ljubavnim stvarima na ovom blogu haha xD)
Anyway, Matea je djevojka s kojom sam proveo zadnje skoro 4 godine života. Stvarno sam uživao u vezi i bilo je lijepo imati nekog kome je očito bilo stalo do mene da je to i pokazivala onako kako je mogla. Zajedno smo proživjeli hrpetine i hrpetine tako prelijepih trenutaka da mi se nekad i čini teško sjetiti se onih loših (jer su svi loši gotovo uvijek završavali dobro =) ).
Ne želim sad ulaziti u detalje naše veze (nepotrebno mučenje samog sebe, a i ljudi koji čitaju) jer je tek nedavno završila, no ostali smo u dobrim odnosima koji će, iskreno se nadam, potrajati.
Sve u svemu, uspoređujuči ovo s mojim starim postovima - izgleda da se nisam previše promijenio. I dalje volim baljezgat o stvarima koje nikog ne zanimaju, što glavninu čine ljubavni problemi. xD
Ali realno, imam volju da pišem ponovno - pjesme, događaje, razmišljanja, teorije i slično što dugo nisam dijelio s ljudima, a tko će to, ako će itko, čitati, mi je tako svejedno. Zato ću i omogućiti ponovno anonimno komentiranje.
Nadam se da se čitamo! =)
P.S. Ovo mi je službeno 271. post objavljen na ovom blogu! =)
Flyleaf - I'm so sick (wow machinima by BaronSoosdon)
A glje, ja živ. =P
Nego, znam ja da će se većini gadit ovaj video, nekima će bit dobar, neki ga neće ni pogledat jer piše "WoW" gore, al meni je pjesma jebena a lik koji je napravio video je genijalac. (lik je sam napravio cijeli video koristeći se nekim programima i likovima iz WoWa)
Ne da mi se pisat, ako se netko hoće javit, evo vam pa se javljajte dolje.
Vratio sam se na staru adresu, čudno mi je bilo danas kad opet nisam mogao nać svoj blog, pa sam ga odlučio vratit na staru adresu kad ga nađem. =p
Ode ja u WoW valjda il nešto, uživajte! (makar nitko ni neće vidjet ovaj post jer nitko ne dolazi više al ok, pričam sam sa sobom =D ).
Tamno doba je prošlo, eh...
Danas sam razmišljao malo, i skužio sam zapravo da je bolje dok traje škola neg kad su praznici.
Dok je škola, provođenje vremena na kompjuteru, izlaženje van s frendovima, odlazak do kafića, samo šetanje gradom ili ulicom, sve ima nekak... ljepši filing, više se tom radujemo i jedva čekamo to, dok pod praznicima je sve to.. predostupno, izađeš kad oćeš, vratiš se kad oćeš, radiš šta oćeš... dojadi lako i unatoč tome što je i dalje dobor, nije to više toliko dobro... Weird actually, ali škola čak i nešto "dobro" utječe na nas. O.o
Nisam dugo bio na blogu, i vidim da su (opet) dosta toga promijenili i uveli.. Eh, di je dobri stari blog sad... A jebga, stvari prolaze kak se i otkrivaju, samo više mogu razočarat nego oduševit...
Kao što svi znaju, da, WoW i dalje perem, lijepo sam upozno tam punu kitu puno boljih ljudi nego ovdje u ovoj zabiti, di su svi nadrkani i oće se dokazat da su face il šta ja znam već, i tako meni i Ivani vjerojatno na zimu dolazi frend Johannes from Sweden. =)
Mislim da ću e malo pozabavit i nabacit drugi... kak li se zove više... a ono gore.. banner valjda, na blogu. Iako ne znam šta bi mogo, al eto, možda vratim neš staro il neam pojma šta...
Eh, i da, to što nikom ne komentiram blogove, najte se ljutit jer nije nikaj osobno, ne visim po blogovima toliko često da ih pratim ili nešto, a koji je smisao napisati nešto bzvz na post koji ima smisao? O.o Bah...
Idem još promijenit pjesmu na blogu, i da dodam jedan jeben video jedne jebene starojugoslavenske grupe koju mi je Robbie pokazo. ^^
Uživajte, god of war Mrmsess je uvijek s vama! =)
Alogia - Novi Dan
Cenzura, je** ga.
Putovanje u nepoznato, pih, sad bi ja kao trebo nabacit neki dubokoumni post.
Što je najgore, rado i bi, al ne znam o čem. O.o
Tak da eto, ostavljam vas sa nekim cenzuriranim riječima koje nikada nećete saznat šta su značile, MWAHAHAHHAHAHA... -.-
Jeb* te led
Nemoj je*at
Sr*nje
Jeb*m ti mater
Dup*lizac
Pi*ka materina
Šu*čina
Ku*ac
Pi*ka
Usr*no
Pe*er
Jeb*no
E sad, kakve veze imaju sve te riječi jedna s drugom? Pokušajmo napisat jednu rečenicu, gdje će se one zabranjene riječi cenzurirati.
Jebote led, koji kurac ovi dupelisci jebu sad? Jebo im ja svima mater u usranu pičku da im jebo ja mater! Koje jebeno sranje, u pičku materinu, jebene pederčine! Nemoj jebat da su Gu*s 'n' Roses sranje!
Toliko od mene.
Nadajte se da neću napisat post uskoro jer očito nisam baš pri sebi, onak, kak se usuđujem po Ga*sima srat, i to još na tako djetinjast način...
Jebiga, dijete sam u duši, svi mi to kažu (iako mi još nitko to nije nikad rekao, al ko sad gleda detalje)
Pljuj pljuj
Uživajte u ostatku prokletih praznika (bolje prokleti praznici neg prokleta škola, eh)!
Yellowcard - Empty Apartment
Called me out
You stayed inside
One you love
Is where you hide
Shot me down as I flew by
Crash and burn
I think sometimes you forget where the heart is
Answer no to these questions
Let her go, learn a lesson
It's not me, you're not listening now
Can't you see something's missing
You forget where the heart is
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say it's okay
Waking up from this nightmare
How's your life, what's it like there
Is it all what you want it to be
Does it hurt when you think about me
And how broken my heart is
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say it's okay
It's okay to be angry and never let go
It only gets harder the more that you know
When you get lonely if no one's around
You know that I'll catch you when you're falling down
We came together but you left alone
And I know how it feels to walk out on your own
Maybe someday I will see you again
And you'll look me in my eyes and call me your friend
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say its okay
It's okay
It's okay
A budu išle i minje, polako, jedna po jedna epizoda, ima dobrih i do te, iako je jedna od boljih ta :D Tek roger, ninja metal, ninja love, ninja dogs, pirates of the carribean, itd. ^^
Idem sad spavat, igro sam starcraft malo sad :D
sad polako postaje bolje, al daleko opet od onoga što je novije, još kojih 10 epizoda do jebenih stvari, a glupo mi je preskočit prve epizode ^^
Joj da, život je fakat čudna pojava... Nikad, al baš NIKAD ne možeš biti siguran kako će nešto teči, događa se ono čemu se nisi nadao, ono čemu si se protivio, ono čemu si se možda i nadao, al na neki drugačiji, poseban način. A jednu stvar eto znam, to je da je ljubav jedina stvar zbog koje se živi. Nije bitno kakva je ljubav, prijateljska, "ona za vezu" ljubav, iskrena savršena ljubav, ljubav prema životinjama, prema novcu, prema svijetu, prema prirodi, roditeljska ljubav... Sve su to razlozi za koje se živi. Čovjek koji kaže da ne voli ništa, ni samog sebe, a živi i dalje, laže, jer onda vjerojatno barem voli samog sebe i druge mučit, ak ništa drugo... =) Ništa, imam inspiracije, bacam se natrag svojem pisanju pjesama, koje samo nadodajem u zbirku u folder. Otkad se znamo imam već dosta pjesama za nju s obzirom da su mi 3 prve pjesme nestale sa harda, al su ostale na blogu negdje, davno prije... ^^ Morti objavim šta... jednom... hehe...
Vrijeme da otvorim word, ajte uživajte! ^^
Ovako, ja i Ivana smo zadnjih dana naletili na jedan uber smiješan "show", koji su već mnogi gledali, i svi su pišali od smijeha. Odlučio sam stavljat neke epizode, možda i sve, ako mi se bude dalo, jednu na dan il nešto, pa da i vi pišate od smijeha. Prva epizoda je malo manje smiješna jer je... pva, lik je neikusan i to... a eto :D
WARNING: pripremite pelene... =)
Koji je smisao u traženju smisla kada svaki dan taj smisao gubiš sve više i čini ti se sve daljim...
A kiša pada, kapi udaraju u ćelavu glavu nekog finog odvjetnika...
Nosi crnu aktovku u kojoj su dijelovi njegove žene, krv kapa iz sitnih otvora...
Učinio je to radi ljubavi, on kaže, ja mislim da je učinio to da bi mogao nositi aktovku...
Jer je godinama skupljala prašinu u mračnom vlažnom kutu njihove male smočnice...
Vjerujem da je više volio aktovku nego ženu, ipak je ženu stavio unutra, ne aktovku uništio i stavio u ženu...
Bljuvotina na cesti pokraj otvora za kanalizaciju, odurno, kako može cesta smetati bljuvotini i kanalizaciji?
Neka debela žena sjedi u parku i ždere svojih 5 kugli sladoleda od čokolade, doslovce ih gura u usta...
Njeno salo prekriva pola klupe, to njoj ne smeta, barem grije klupu...
Neka djeca se igraju ispred nje, spuštaju se toboganom, klackaju se, ljuljaju, i ispuštaju svoje odurne zvukove koje zovu dječjim smijehom...
Jedno dijete zapne na ljuljačkoj, padne na pod i lupi se glavom u novoobojani bijeli stup...
Napukla mu je glava i počeo je gadno krvariti po stupu, zajedno s tekućinom oko mozga koja se stapala sa krvlju na stupu...
Šteta stupa, morat će se kupiti nova boja za taj stup, onaj koji ga je farbo će psovat što ga mora farbati ponovno...
Žena sa sladoledom gleda u to malo slasno biće kojem se vidi mozak, ali i dalje ždere sladoled, još malo je pojela...
Čovjek s aktovkom stiže polagano djetetu, podiže ga, zabije ruku u djetetov mozak, iščupa komadić i stavi ga u aktovku...
Aktovka je gladna, opet on kaže, ovaj put je možda bio u pravu...
Smrad bljuvotine pomiješan sa mirisom smrću i sladoledom od čokolade je stvaralo savršenu atmosferu...
Za taj kišni dan gdje nije bilo ni kapi kiše...
I što kada nađemo smisao nešto ili nekog prema čemu se potpuno predajemo? Šta ako jednog dana neko dođe i kaže "stani, to više ne može biti tvoj smisao, sada mora biti samo moj"? Smisao koji tražiš cijeloga života jednostavno si neko preuzme, prepušten si ukopavanju u zemlju i čekanju, jer je sav tvoj trud i život uložen u taj smisao koji si proganjao...
Namarie...
A bokte, buljim u ovo već 15 minuta, fakat nemam ni jednu temu na pameti... O.o
A možda skoro ovih dana napišem neš, ak mi padne šta na pamet, al čim mi se to dogodi, evo posta... =)
Stavio sam novu pjesmu na ulazni box, pa si poslušajte kad bute imali vremena, jako je dobra... ;)
Sa soundtracka filma Queen Of The Damned; soundtrack je prejeben...
Do idućeg puta! Farewell...
~Keep the faith!~
Natprirodno, jedna od tema koje se jedni zgražaju, drugi smiju na to, treći pričaju o tome s oduševljenjem...
Rasprave o tome da li to postoji ili ne se vode svakodnevno diljem svijeta.
Moje mišljenje i uvjerenje je to da postoji. Zašto mislim tak? Više razloga postoji...
Prvo, oni koji tvrde da to nije moguće zapravo smatraju sebe i čitavu ljudsku rasu najinteligentnijim oblikom života koji postoji i ikada je postojao u beskonačnosti vremena. Smatraju da ne postoji ono što većina ne može shvatit i samim tim ko da govore "Ak mi to ne kužimo, onda ne postoji" što je zapravo jako umišljeno razmišljanje...
Božanstva? Najbolja mi je stvar "otkrivanje vjere", tj. drugim riječima "izmišljanje svojih pravila i nečega što ne postoji, uvjeravanje drugih da je to sve istina i negiranje starih običaja". Zar ne volite kad izmislite neki novi izraz u žargonu (npr. zakon, cool, itd.) i onda želite masu da koristi to makar neće znat da ste to baš VI izmislili, nego sama činjenica da ste nešto proširili? Otkud ljudima pravo reći da paganska božanstva nisu prava, kada su nastala daleko prije nego ova nova? I onda još izmisle bajku o nekom vraču po imenu Isus koji je pomago ljudima (svaka mu čast) kako je on sin božji, kak je on ovo, kak je on ono... Šta ak je on znao pravo božje ime i tam ga je zvao Bog, a zapravo je to bio Zeus? Mah gluposti...
Ghosts... bića bez opipljive materije... Postoje neke snimke duhova ali je to tipa NLOa: neki lik ga vidi, odjednom svaki dan ga neko vidi... Ja iz osobnog iskustva znam da duhovi postoje, kad bi vam ih trebo opisat, tu bi se zajebo jer je to nemoguće... Ne može se osjetiti običnim osjetilima nego nečim drugim što svako od nas u sebi (opisano na neki način)...
Natprirodne moći? Samo jedna činjenica: ljudski mozak je samo 10-13% upotrebljen, Einstein koji je bio genijalac je imo 15% mozga upotrebljeno... Šta bi se dogodilo kad bi neko dosego do 20%?...
Anyway, Natprirodno itekako postoji, ovisi o tome koliko ste vi spremni to prihvatiti ili niste...
~Keep the faith!~
Čega fali u dnašnjem svijetu...
Herojstva, junaštva... Sve se rijeđe i rijeđe pojavljuju ljudi koji će se smatrat herojima (ne uključujem superjunake i te gluposti)...
Ponos, čast, to umire zbog današnjeg društva... "Svi smo jednaki", jesmo kurac, zabij si to tam straga...
Ne postoje dvije jedinke koje su jednake, svi smo živi, i to je istina, ali nitko nije jednak nekom drugom...
Svi se zato ustručavaju da budu drugačiji od drugih, da se istaknu i da se zbilja pokažu junacima...
U svima nama čuči jedan mali junak i viče "let me out you bastard!" a niko ga ne sluša, neg se odnose prema njemu kao prema nekom zatvoreniku...
Mene uvijek pogodi kad vidim u filmu/igrici/itd. neku situaciju sličnu ovoj koju ću sad ukratko ispričat:
20ak hostile likova ganja 4 čovjeka. Oni jedva uspjevaju pobjeć jer su tih 20ak prebrzi. Jedan od te 4vorice se zaustavlja i ostaje se boriti tek toliko da ovi ostali stignu pobjeć, makar to znači njegovu sigurnu smrt.
Ima i danas heroja, ali se to više ne poštuje kao nekad i oni ostaju u sjeni...
Mnoge dobre stvari su ostale i još će ih više ostat u sjeni uskoro ako se nastavi negiranje najvrijednijih osobina ljudi...
~Keep the faith!~
Uf kolko ja dugo nisam bio ovdje... piso gluposti svoje (i izjave drugih)...
Malo mi je pofalilo to sve, nekad mi i tema udari u glavu pa ne napišem niš... Krivim lijenost =P
Mrzim ove smajliće koje su oni ubacili, izgldaju tupavo...
Anyway, WoW groznica me ne pušta, socijalni život mi je ošo u kitu labudovu, jedino me vratilo u život to što sam par dana visio na gimni i sk8o... Osjećam se ko kad u bolnici krepaš pa te oživljavaju onim *nešto*atorima...
Heh, sutra školsko natjecanje iz eng, baš me zanima oćul proć il ne... Aj bar nemam nastave...
Čovjek puno toga shvati igrajući neki MMORPG (Massive Multi Player Online Role Playing Game), proživljavajući zamišljeni život sa milijunima drugih u cijelom svijetu... Osjećam se nekak zrelije neg prije, čitam neke postove i mislim si... "... ... ... ... "... Tj. ne mislim niš neg se divim svojoj glupošču...
Mogo bi ja malo uskrsnut ovaj blog, promijenit dizajn možda, stavit neke nove stvari, javit se nekim ljudima...
Eto tolko, sam da se javim, da ljudi znaju da još dišem (ne samo virtualno)...
Ak bude volje, možda nabacim novi post, ak ne, možda jednog dana... hehe...
Farewell...
StaY DeaD! =)
Halloween iliti, po naški Noć Vještica, potječe iz vremena drevnih keltskih festivala Vrata Samhaina (izgovara se sou-in).
Kelti, koji su živjeli prije 2000 godina u područjima današnje Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i sjeverne Francuske, slavili su novu godinu 1. studenog. Taj dan je obilježen kao kraj ljeta i žetve i početak mračne, hladne zime, vrijeme godine koje se često vezalo uza smrt ljudi. Kelti su vjerovali da na noć prije nove godine, granica između svjetova živih i mrtvih postaje mutna i izmiješana.. Na noć 31. listopada, slavili su Samhain, večer kada duše mrtvih dolaze na zemlju. Kao dodatak uzrocima problema i oštećenim usjevima, Keltsi su mislili kako prisutnost onosvjetovnih duša olakšavaju Druidima, ili Keltskim svećenicima, da proriču budućnost. Za ljude koji su potpuno ovisni o svijetu prirode, ova proročanstva su bila važan izvor utjehe i usmjeravanja tijekom duge, mračne zime.
U slavu događaja, Druidi su gradili velike svete lomače gdje su se ljud okupljali da pale usjeve i životinje kao žrtve Keltskim bogovima.
Tijekom proslave, Kelti su nosili kostime, obično sastavljeni od životinjskih glava i koža, i pokušavali su jedni drugima proricati budućnost. Kada je proslava bila gotova, ponovno zapale vatre, koje su ugasili prethodno te večeri, svetih lomača da im pruže zaštitu tijekom nadolazeće zime.
Do 43. god. p.n.e. Rimljani su zauzeli većinu keltskog teritorija. U vremenu od 400 godina kojih su vladali Keltskim zemljama, 2 rimska izvorna festivala su bivala spojena sa tradicionalnom Keltskom proslavom Samhaina.
Prvi je bio Feralio, dan u kasnom dijelu listopada kada su Rimljani tradicionalno slavili prolaz mrtvih. Drugi je bio dan kada su slavili Pomonu, Rimsku božicu voća i drveća. Simbol Pomone je bila jabuka, a danas su jabuke jedno od slatkiša koje djeca dobivaju kada idu u "Trick or Treat".
Do 800tih, utjecaj krščanstva se raširio u Keltske zemlje. U 7. st., Papa Boniface IV proglasio je 1.11. dan Svih Svetih, vrijeme kada se slave sveci i martiri. Danas se široko vjeruje da ke papa namjeravao zamijeniti Keltski festival mrtvih sa povezanim, ali crkvenim praznikom. Proslava se zvala također All-hallows ili All-hallowmas (u srednjo engleskom narječju Alholowmesse znači Dan svih Svetih) i noć prije toga, noć Samhaina, počeo se nazivati All-hallows Eve i, s vremenom, Halloween. Čak i kasnije, u 1000. god. p.n.e., crkva je znala 2.11. napraviti Dan Svih Duša, dan kada se poštuju mrtvi. Slavio se slično kao Samhain, sa velikim lomačama, paradama, i odijevanjem u kostime kao sveci, anđeli i vragovi. Zajedno, sve tri proslave, the eve of All Saints', All Saints', i All Souls', su nazvane Hallowmas.
Zajedno sa Jukom sam pokrenuo jedan projekt.
Radi se o portalu za upoznavanje.
Projekt je osmišljen samo za Sisačko-moslavačku županiju, ali ako se pokaže veliki interes ostalih županija, potrudit ćemo se proširi opcije, a samim time i premještanje na plaćeni web hosting sa svojom domenom.
O čemu se uopće radi?
Projekt je osmišljen tako da prikupi profile svih alternativaca u području Sisačko-moslavačke županije (i šire) koji posjeduju računalo i žele se registrirati na ovaj portal.
Naravno cilj je jednostavnije upoznavanje, a sa time i druženje.
Ako ste zainteresirani stranica je: http://www.alternativni-frend.co.nr
Otvorili smo i forum: http://www.stickypond.com/alternativnifrend/
Stranica se nalazi na besplatnom web hostingu, tako da nismo u mogućnosti ponuditi kvalitetnu vrstu registracije, ali snaći ćemo se.
Zdravo!
Možeš li mi prerezati grkljan? Evo ti nož s kojim sam izvuko maternicu mami.
Ako ikako može, neg bol bude duža i bolnija, ok?
Volio bi da mi izvadiš mozak kukom kroz nos, ali to je isfurano...
Ok, i prerezan grkljan je taođer isfuran, oćeš li mi onda razrezat šupak i izvuć srce kroz njega?
Al nemoj previše toga izvuć, tako da me kasnije nabiješ na tupi kolac na trbuh i pustiš da klizim.
Slobodno si uzmi moje oči ak ti trebaju za hranu crvima koje uzgajaš.
Hmh...
Ili da legnem na cestu, i ti me valjkom polagano gaziš počevši od nogu, da mi smrskaš sve i jednu najsitniju koščicu, i da mi zgnječiš sve i jedan organ u tijelu i da se to sve razlije po asfaltu?
Lijepo je bilo kad su u srednjem vijeku tupim sjekirama sjekli glave.
TUP po vratu, ono samo zareže, a žrtvi pršti krv, još živi a ne može se ni pomaknuti.
TUP opet, glava još nije dolje jer je promašio vrat i pogodio u rame.
TUP još jednom, evo napokon glavu pogodio i skoro pa odsjeko, samo se drži još na komadu kože.
I onda uzme neki nož i odsječe glavu skroz sa tijela.
Kolko ja znam, tijelo živi nekoliko sekundi, destak negdje, nakon što se glava odreže.
Hmh, jel moguće da to boli tih nekoliko sekundi, jesu znanstvenici i to istražili?
Možda su polegli jednog znanstvenika, sjekli mu glavu, a on je pisao bilješke kak se osjeća, hehe.
Čuo sam da postoji neki virus u obliku tableta. To se popije i onda ti se polagano stvara sve jači pritisak u glavi dok ti doslovce ne eksplodira.
Aj zamisli onak, dođeš na rokić, sjedneš i pričaš sa frendom. On se potuži da ga boli glava užasno, kad odjednom se počne jako crvenit u licu i glava mu se rasprsne.
Bilo bi zanimljivo gledat kak se cajkaroši ponašaju sa komadićima mozga po sebi, nkom možda uletilo i u usta slučajno, nekom u piće pa je taman popio...
hehehe...
Sounds like fun... 
Ode ja igrat Diablo na bnetu...
Il neku pucačinu u kojoj moš mučit ljude, hehe...
~Keep the faith!~
Znate li one bijele pahulje od maslačka ili neke druge biljke takve (nisam siguran koje) koje lebde po zraku i ako ih netko uhvati "donijet će im sreću"? Danas nisam bio na satu matke i sjedio sam vani sam. Dvije takve pahulje su lebdjele nisko od zemlje. Bile su povezane tankom nevidljivom niti, ali dovoljno snažnom i čvrstom da ih drži zajedno. Prkosile su zakonu gravitacije i vijale su se zajedno u zrak. Prošla su 3 auta. Svaki od auta je spustio te dvije pahulje da su skoro ostale na zemlji i razdovojile se. Unatoč tome one su se držale zajedno jednako snažno kao i prije i ponovno su se vijale u nebo i to puno zanosnije nego prije...
Došle su do zida škole i tamo su ostale lebdjeći na istom mjestu. Pomislio sam da je tu kraj i da če tamo ostati...
Ali nisu...
Zajedno su se tako vinule visoko da su prešle preko cijelog krova škole...
Ostale su spojene zajedno i došle do onog što su i namjeravale ostvariti...
Mnogo možemo naučiti iz prirode, zbilja...
Možda je to metafora, način prirode na koji mi se obratila da izdržim i nastavim dalje i da će sve bit ok i nakon svih sranja ako se držimo zajedno?
Ja sam to tako shvatio... =)
~Keep the faith!~
evo jedna jako lijepa pjesma, meni jako draga. Također ima i jako lijepe riječi... Pa ju onda poslušajte bar jednom. I nemojte zaboravit na post ispod ovog!
Entwine - "Safe In A Dream"
"On the edge of life. After all these days are gone.
The endless haze will rise. I close my eyes.
I'm safe from all harm. I'm safe in a dream.
I want you to stay. I want you to be there for me.
'Cos I need your love. I need your touch.
I long for your embrace.
On the edge of time.
All the scenes are falling behind. It seems that all is lost.
I close my eyes. I'm safe from all harm. I'm safe in a dream.
I want you to stay. I want you to be there for me.
'Cos I need your love. I need your touch.
I long for your embrace."
Evo, ovo mi je 247. post na ovome blogu... Još da ubrojim druga 3 bloga i postove koje sam zbriso, bilo bi oko 300 vjerojatno.
Mali uvod, hehe...
Svi smo gledali barem jedan film o ovim bićima. Vampiri... Nerijetko se rade filmovi s temom Vampires vs Werewolves i taj tema poprilično isfurana, ali uvijek popasemo na nju. Zašto se ljudi toliko dive vampirima? Jer su zauvijek mladi i lijepi? Jer su besmrtni? Zbog njihove snage, brzine, otpornosti? Jel možda njihova tajanstvenost u pitanju? Ili zato jer je život vampira seks, romantika i ispijanje krvi?
Kako vrijeme prolazi, mijenja se i mit o vampirima. Nekoć su izgldali svi na foru grofa Drakule - crna zalizana kosa, sivo-plavo-blijeda put, očnjaci uvijek spremni za napad, crni plašt sa crvenom potstavom, obično ima neke šišmišasti oblik na vrhu, boje se sunca, kolac u srce, češnjak, križevi...
A danas su moderniji. Kombiniraju hladno sa vatrenim oružjem, razvijaju tehnologiju, Crni kaput ili su u crnoj koži. Nose marte do koljena, Crna masna poluduga/duga kosa, obično ravna, očnjaci su u poziciji za napad kada njima paše, jedni se oprijedjeljuju za rat, dok se drugi drže seksa i krvi. Češnjak ne djeluje više, ni križevi jer nisu zli u osnovi. Kolac u srce po logici bi ubilo svakog, tako da na to nisu postali otporni, a sunce uvijek drži onu njihovu mističnost zbog koje se stalno pojavljajuju noću...
Dakako, ima tu i daywalkera, iliti vampira koji su i na sunčevo svjetlo otporni, ali ja to jedva smatram mitskim vampirima...
I tako, sve se čini kao dobri stari mit i nemoguće je da je stvarnost...
Al jeste li 100% sigurni?
Šta ak bi ja sad reko da vampiri postoje i da su među vama a nemate pojma o tom?
Naravno, nisu kao u mitu, ali oni zbilja postoje. Ljudi-vampiri.
Kako to postoje? Kak ih prepoznat? Kak se zaštitit od njih?
Evo da neke stvari objasnim...
Postoje ljudi na ovom svijetu koji nisu u mogućnosti obnoviti svoju energiju, niti spavanjem, odmaranjem, niti meditiranjem. Takvi ljudi moraju crpiti energiju iz prirodnih elemenata - voda, vatra, zemlja i zrak i nazivaju se Psihičkim vampirima. Oni također mogu crpiti tu energiju iz drugih ljudi, ali s tom osobom trebaju biti u doticaju i za to vrijeme (ako nisu dovoljno uvježbani) se moraju skoncentrirati. Najlakše je psihičkim vampirima koji hodaju s nekom osobom jer se s njom veinu vremena drže za ruku ili su na jedan ili drugi način jedno blizu drugog.
Za razliku od njih, postoje i Fizički vampiri koji ispijaju krv drugim ljudima da bi obnovili tu energiju. Oni nemoraju ko po legendi, zarit zube u vrat žrtve, pa ta žrtva postane jedan od vampira. Makar si bolje obnove energiju svježom krvlju nego iskapanom.
Ako osjetite da ste pretjerano umorni nakon druženja s nekim frendovima, makar niste skoro ništa radili, osoba s kojom hodate vas iscrpljuje više neg normalno, neko je bio umoran, a nakon mirovanja i druženja s vama ili nekom drugom osobom je poletan i bez traga umoru, postoji mogućnost da je ta osoba vampir.
Hmh... ne bi se baš začudio kad bi jedan od vampira i pročito ovaj moj post...
Dakle, vampiri... Stvarnost ili mašta?...
Ja kažem stvarnost...
~Keep the faith!~
