Sjećanja
U nedjelju 01.04. bila je izložba pasa na osječkom pampasu,htjeo sam ići ,ali na
žalost nisam mogao,jer sam od prethodnog dana bio premoren.
Znam da to traje satima i da ima prekrasnih pasa,ali jednostavno nisam mogao ići.
No zato je bila frendica sa svojom Dibom koja je dobila ocijenu 5. Čestitam.
Pošto mi je sve svoje utiske prepričala,pogotovo za lovačke o čuvarske pse,to me vratilo u
djetinjstvo.Naime odmalena sam sa ocem hodao po planinama,tako da mi je ostala
ljubav prema prirodi,(onoj netaknutoj) i planinama.Kada smo se jednog ljeta popeli
na oko 2000 metara naišli smo na čobane koji tamo borave sa ovcama u
improviziranoj kolibi.
Tamo borave od ranog proljeća do kasne jeseni te se potom sa stadom spuštaju
dolje u grad. Dok su na planini prave na licu mjesta ovčiji sir i malo malo netko od njih se
spusti u grad to prodati,jer su od toga živjeli.Kao dijete od 10-ak godina prvi puta sam vidio
pravog ovčarskog psa. Ogrlica mu je bila čudna pa su mi rekli da je to protiv vukova ,a
i protiv pokojeg medvjeda koji tu i tamo zaluta.Pošto su tamo bila i dva šteneta tih ovčara ,
ja sam htjeo jednoga ,ali kako ga nismo imali gdje držati,ništa od toga.
Vraćajući se dolje,nisam prestajao plakati jako dugo.Ovu fotografiju je snimio moj otac
i taj prvi susret sa ovčarima je i dalje duboko u meni pohranjen.
Eto kako me jedna izložba pasa može barem za trnutak vratiti u sretno djetinjstvo!
|