Lonewalker:

Želim život

Jučer i danas u našem gradu se provodi humanitarna akcija
dobrovoljnog davanja krvi za zakladu Ana Rukavina. Došavši pred glavni gradski trg gdje se to događalo,
iznenadilo me toliko veliki odaziv naših sugrađana.Uredno sam ispunio ponuđeni mi formular i preostalo je
samo čekanje da dođem na red na ne baš ugodnom vjetru. Sa epruvetom na kojoj je pisalo moje
ime i broj, sjeo sam na slobodnu stolicu i zasukao rukav kako treba. Prije nego što mi je sestra zabola iglu,
upitao sam ju da li to smeta što sam prije neku godinu dobio trihinelu? "Čekajte da pitam doktoricu!"
Ajde u redu mislim si ja. Dolazi sestra i slijedi za mene iznenađenje. "Doktorica je rekla da ne može!"

Havala lijepa,odoh ja do doktorice.
Nađem ju i pitam "pa zašto ne može kada, imaoci trihinele nisu prijenosnici niti kliconoše, a niti se spolnim putem može prenijeti?" Pa sada se ja pitam zašto nisu na formulare stavili i pitanja da li tko i od čega boluje?
Vjerujem da se mnogi ljudi nisu sjetili to ni pitati.A tko zna koliko je u cijeloj zemlji, takvih ljudi
koji su iz dobre namjere dali krv. Pa ako krv na analizi ne valja onda bi gospoda to trbala vidjeti!
Umjesto u šetnju rezočaran sam se vratio kući. ali zadovoljan što se jako veliki broj naših Osječana
odazvalo akciji! Osječani svaka vam čast!

Vikend

Evo,konačno je nastupio vikend. Onaj tko mor raditi sutra njemu baš i nije vikend,ali što se može.
Nadajmo se da neće biti puno kiše i da će biti više suhog vremena.
Zato svima vama želim ugodan vikend i da ga provedete onako kako vama
najviše odgovara. Pobjegnite barem na par sati u prirodu da si napunite
baterije za nadolazeći tjedan.

Olakšanje

Ne olakšanje u smislu nekih stomačnih tegoba, nego u smislu predane porezne prijave.
Još se samo mogu nadati da neću povrat dobiti kao prošle godine u 12. mjesecu.
Dobro da nisu prebacili u ovu godinu kao što rade sa godišnjim odmorima.
Zato sam se u HZZO-u načekao, a i dobro nasmijao. Jedna bakica ispred mene : em je jako stara,
em je sa sela ,ali što ne čuje AJME!

Dok joj je gospođa uljudno objašnjavala 15-ak minuta što sve
trba donijeti i tako to,( žao mi je bakice) ali sam se dobro nasmijao.
Priznajem nije lijepo od mene ,ali tako je to.Slušam ovo o generalu.
Ne znaju gdje je hmhm. Ja ako ne platim dva računa na vrijeme odmah me nađu.Što
je najgore, oni spavaju snom pravednika (kao bebe) dok ja imam svojih noćnih cirkusa. Ali neka im.
Što se tiče fotki koje stavljam ,eto tek toliko da post nije bez ičega.

Naslov

Iskreno da kažem,mrzim papirologiju i šetanja ovamo-onamo zbog toga.
Danas sam saznao da se moram po zreći puta vraćai u zgradu HZZO-a, a bio sam već tri puta.
Jebala ih zgrada. Pola zgrade u jednom dijelu grda,pola u drugom.
Pošto sam prije dvije godine promijenio adreu stanovanja na novu na svim dokumentima
i službama ispada da jedino u zdravstvu nisam. Ništa ,sutra opet idem tamo i ne mičem dok to ne riješe!
Ali ljubazna službenica mi je sve lijepo objasnila bez i malo nervoze.

Već dva dana se zabavljam sa nekim pozadinskim svjetlom i samo pazim,
da me opet nebi ugrizla struja. Jebaji ga nije dosadno,a moraš popraviti
financije za nadolazeće ljeto i poneki dobar koncert.
Nadam se da će se što duže održati ovako lijepo vrijeme, barem do
pravog proljeća i izleta po planinama. Želja što se tiče toga imam podosta,
a vidjet ćemo koliko će to financije odobrit.Opet slijedi red pisanja, red kuhanja,
dok opet nešto ne zajebem!

Ništa posebno

Ništa posebno,jedino što je počeo još jedan tjedan.Uz oavljene današnje zadatke, jedino mogu reći da sam dobrano prošetao noge.I dalje se naveće mučim sa nekim svojim cirkusima na blogu,( što se tiče fotki),
ali pomaci se vide. malo po malo.

Toliko se zanesem da zaboravim da sam večeru stavio kuhati,
tako da mi je iscurilo po štednjaku,pa sam isti morao oprati.
Ubuduće ako ne zaboravim prvo ću odraditi što trebam,
a potom na komp. ili što već. Ionako ne izlazim naveće nigdje,
pa imam dosta slobodnog vremena za pizdarije kojekakve.

Sunčana nedjelja

Eto što reći nakon jučerašnjeg groznog dana? Malo snijeg, malo kiša ,pa vjetar.
Ali je zato nedjelja osvanula ne baš ugodno topla ,ali sunčana.
I dok se ručak polako kuha, ja pokušavam popraviti odnosno poboljšati jedno
rasvjetno tijelo i sve bi bilo dobro da mi ne fale dva najobičnija vijka sa maticom.
Svega ima , ali uvijek nešto fali. Morao sam prijeći na plan B. Bitno da fercera.




Pošto su moji planinarci danas otišli na izlet u Mađu želim im lijep dan i još ljepši provod.
Počeo sam polako odbrojavati dane kada će nam stvarno stići toplo i sunčano vrijeme. Ono za laganu odjeću.
Već mi je dopizdilo to što ne znam kako se ujutro obući. Ili se smrznem ,ili prokuham.


Ovo je naš miljenik koji ima nekada čudne navike, pa se tako namontira na drvo ugodno se smjesti i
izviđa teren ili možda vreba neku svoju macu.

Strava u kavezu

Kum pojeo glupu kumu koja se valjda htjela igrati sa njim. Pa dokle ide ljudska glupost?


E,a danas opet sjeban dan. ne znam kako se obući i dali će ili neće padati kiša.Uglavnom oblačno i tmurno.


I za kraj jedna najveća džezva za kavu koja ima i certifikat od ginisa. Nalazi se u Bosni i kažu da se moe u njoj napraviti oko2000 kava.

Još je je još uvijek dan V

Nemam volje za pisati kojekakva sranja pa ću vam ostaviti na uvid nekoliko
fotkica sa puta u Slovačku!


Tatre su prelijepe, a pogled se pruža unedogled.


Milina za punjenje baterija.


Ima jako pumo dvoraca do kojih oni ndrže. Čak štaviše unutršnjost je jako dobro očuvana.


Gradići su im lijepi i izrazito čisti.

Eto neke kuće imaju i svoje čuvare!

Umor

Zar nije divan odmor poslije dobre papice i na toplom suncu?

SRETNO VAM DRAGI MOJI VALENTNOVO!

Ja ću vas nadgledatido jutra, a ujutro smjenu preuzima kolega Avaks,a ako ste bili dobri i ljubazni imate 5 iz zalaganja!ZATO BUDITE BRIŽNI I DAREŽLJIVI PREMA ONIMA KOJE VOLITE!

Evo još jedna koju sam zaboravio staviti!

uz isti post.

Kartice i računi

Tako btprilike glasilo današnje moje prijepodne. Pošto mi svako jutro kada se ustanem počne sa kavom i Eurom,zatim prelistavanje tiska vrijeme dođe i za plačanje kojekakvih računa.Danas su na red došle: Amax, Diners i Visa i još nekih sitnih računa koji se ipak moraju platiti. Da mi u povratku nebi nilo monotono spustio sam se uz Dravu i dobrih par kilometara uz šetnju punio baterije. UZ šetnju tako razmišljam o karticama,kako su one zapravo močne. Ne nosiš keš (kojeg ionako slabo imaš), možeš bez brige kupovati.Super. Ali ga jebi, kada ti dođe račun zalediš se. No ako uspijemo vladati i odolijevati našim bespotrebnim iskušenjimaonda jeto milina. Eto ja sam u zadnje vrijeme malo smanjio peglanje kartica i sasvim je ok. Dok sam tako šetao bilo mi je milina gledati vlasnike kućnih ljubimaca kako zajedno šetaju pod Dravom,naravno ne onim dijelom gdje ima dosta šetača i djece. Dok sada malo odmaram noge , razmišljam da me još čeka podnošenje porezne prijave. Neće biti nešto povrata, ali koliko-toliko. Znam da me i tamo očekuje strava u občiku redova i gužve pa sam se opskrbio helexima,pa tko duže izdrži!

Još jedna obična subota

Biljanin izvor u Ohridu.
Pošto sam se danas malo omorio spremajući stan i pranjem rublja,red je da u nastavku dana , a isutra ništa ne radim. Došlo vrijeme za opušteni lapež ili što god. Želim vam ugodan vikend i da se odmorite za nadolazeći radni tjedan. Smišljajte svojim voljenima poklone za Valentinovo!

A JE TO!

Pošto sam završio kod liječnika koji mi je prepisao terapiju,mislio sam da je za danas dan gotov barem što se tiče pizdarija i tako to. Kum je navratio do mene na kavu i onako uz priču smo došli na ideju da, pošto nas je dvojicanapravimo neke premještaje u mojoj sobi. Ništa neobično i teško. Da, ali kod drugih. Dok smo mrdali po sobi prvo smo sjebali veliku samostojeću svjetiljku, a potom je ista pala na dio regala na kojem se nalaze kojekakve starine. Ne bi to bilo toliko strašno da leteća svjetiljka nije doslovce totalno razbila i sjebala dragi mi vrč ( naravno stari) koji sam prošle godine donijeo iz Makedonije. Jebo nas čekić da nas jebo! Prekinuli smo na vrijeme da ne sjebemo sve. Ovo sve me podsjetilo na onu dvojicu A JE TO! I opet pišem post kad je blogosfera u kurcu!

Ohrid: Sv. Naum

Lijenost

Danas mi se ne da pisati o tome kako sam otišao iz stana da bih neke stvari rješio u gradu ,ali nisam napravio ništa jer sam papire ostavio u stanu.
Pa vam ostavljam dvije fotkice sa puta u Ohrid. Sv. Naum

Još jedan šugav dan

Još jedan šugav dan iliti dan ni zakurac. Mrzim kada sam bezvoljan i to od ranog jutra. Ne bih li koliko toliko povratio raspoloženje odlučim malo prošetati uz Dravu. To je do sada uvijek bio lijek. Jedna lijepa šetnja na svježem zraku i još u prirodi čini čuda. Dan oblačan, ja u kurcu, nizašto, ma savršen dan za popizdit.Koliko me ( barem malo) šetnja oraspoložila, toliko su me opet neka sjećanja lupila po glavi i bacila u bed. Ma jebem ti sjećanja! Baš sada? Pa dokle ona uopće postoje? Naravno da postoje duuuugo, duuugo. I ona lijepa ( nama draga) i ona ružna (nama mrska).I tako to krene. Sjećanja na neke ljude, mani drage i na one loše, a sva ta moja sjećanja imaju zajedničko muziku. Pa da. za sve te ljude me vežu neki događaji. Lijepi i oni manje lijepi i ružni. A svaki događaj povezuje neka pjesma što smo u to vrijeme zajedno slušali.Dovoljno je samo čuti neku pjesmu pa da se taj krug zatvori.Ne znam kako je to kod drugih, ali kod mene je to tako. Ostatak dana i večeri prolazi u prelistavanju arhive sjećanja,tek toliko da ih nakratko ukradem zaboravu. Do nekog novog sjećanja.

Tko rijetko izlati vikendom svašta mu se može dogoditi.U tri sata ujutro mi je zazvonio telefon i glas u slušalici pita "Jel´ti dolaziš?",i dok sam se oblačio sam sebe pitam pa jesam ja normalan? Utri sata ujutro ići u birtiju? Strašno!
Na ulici nema žive duše,ali zato u birtiji svi! Svi su ispoštovali dogovor da zajedno pogledamo našeg Mirka. Uz to frend je imao i rođendan, pa smo tako spojili dva događaja.Maravno da nije bilo gostiju sa strane. Samo naša klapa.Dok smo mi u polumraku jedva dočekali borbu koju smo očekivali,već se dobrano zarundalo. Pošto je događaj brzo završio nastavili smo zajebanciju do 9 sati! Pa jebote, idem kući ko da sam u svatovima bio. Pošto svaka zajebancija ima svoje posljedice, sada moram ići popraviti stanje jer me boli glava!!! Nisu više noćna rondanja za mene.

Danas sam upoznao jedno malo ,lijepo,ma prelijepo stvorenje! Naime prijepodne sam otišao kod legice na kavicu i da konačno vidim prinovu. Mala crna labradorka Diba. Ma to je toliko razigrano i veselo, nadasve prelijepo štene. Dok smo mi pržili neke cd-ove,. ona je neumorno letala po kući. Doslovce! Toliko je razigrana da ju naprosto ne možeš uhvatiti za fotkanje. Ali strpljen spašen! Odmah sam dobio želju da si nabavim jednog takvog malog štenca,ali me onda razum podsjetio kako za takvo što za sada nema šanse!E, jebiga! Ali možda jednom ipak? Za sada mi ostaju samo sjećanja i fotke na moju bivšu ljubimicu. Još me uvijek i to po noći muči nos. Jebemliga toliko se začepi da ne mogu disati,a mrzim disati na usta. Totalno nezgodno.Za sada me zaobišla ova viroza, a mislim da mi to baš i ne treba.
Evo fotke Vardarkine Dibe pa prosudite sami!