life is complicated

sve se na ovom svijetu mjenja osim dobrih i loših djela...ona nas prate kao što tijelo prati sjena...



ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti...jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku...



načina da se živi i raste ima koliko i ljudi....važan nam treba biti jedino naš vlastiti način...



nitko nikoga nije pokušao povrjediti a da za uzvrat i sam nije bio povrjeđen, ovako ili onako, prije ili poslije...



danas živi najbolje što možeš...ponašaj se i misli najbolje što možeš...jer danas je priprema za sutra i za svaki dan poslije....



pokušavamo li prisiliti druge da žive u našem svijetu jer vjerujemo da je to pravi svijet, osuđeni smo na razočaranje...



bol je neizbježna, patnja je, međutim, stvar izbora...


...dati dio sebe dati ga drugom, ljudski je i nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća...



kad nas netko duboko povrijedi....oporavljamo se tek kad oprostimo



sretne veze ne ovise o tome hoćete li ppronaći pravu osobu, nego jeste li vi prava osoba...



govor je ogledalo duše...kako čovjek govori takav i jest



ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo lječiti....



čovjek koji samo prima a nikada ne daje, nalik je na ustajalo jezero u kojem ostane sve što u njega uđe, a sve što ostaje trune...



sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti najprije za drugoga, a onda za sebe same...



svaku istinu koju spoznamo trebamo dati svijetu, a ne držati samo za sebe...



ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oču, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru...

SJEĆANJA

Kad u kasne sate sam
Cujem drage pjesme zvuk
U meni se bude sjecanja
Na davnu ljubav

Milovah joj meku put
Nudio joj citav svijet
Sanjali smo udvoje
Gdje je pitam se

Plove sjecanja
Ostavljaju trag
U nasim srcima
Lijepe uspomene zive
Ko stih nam drag
Ostala je sjeta
Ostala je pjesma
Sto sjeca na nas

Tople usne dodir njen
Osjecam na licu svom
Njezan plamen uvijek sja
U srcu mom



NE ŽELIŠ KRAJ

Ne zelis kraj
Mada je tu
Me­u nama stvara se jaz
I blijedi sjaj

Ne zelis kraj
Tesko je znam
Ali idi ne daj se ne daj
Ostacu sam


Bili smo luckast par
Mada vec prosla stvar
Sada jos molim te
Odbacimo gluposti sve



ŽELIM DA TE IMAM

O kako dugo sanjam njezno tijelo tvoje
Ma sta po njemu secu snazne ruke moje
Strpljivo cekam samo svojih pet minuta
Da medu kose tvoje ruka mi zaluta


Zelim zelim da te imam
Samo jednu noc
Zelim zelim da te imam
Samo jednu noc


Sinoc sam sanjo da sam ljubio te strasno
Danas te s drugim vidim sad je za nas kasno
O kako ludo bjese san prekinu java
Od svega nema nista sad me boli glava


Zelim, zelim da te imam
Samo jednu noc
Zelim, zelim da te imam
Samo jednu noc





NE DAJ DA NAS UMORE

Šuti ne govori ništa
želim ti biti suputnik
u mrkloj noći dok kiše ispiru
tragove u travi
privit ću te u narjučje
i slušat ćemo kako tišina kaplje.
Šuti, ne pitaj za prošlost
želim mnogo toga skriti od tebe
zamisli vrijeme kad je pronađena vatra
prepusti se maštanju, ne traži odgovore
uživaj u lutanju lovca s kamenom sjekirom
krikovima parenja i korijenja
ostani ležati uz mene
na životinjskoj koži u suhom lišću
zar ne vidiš da kažnjeni smo,
prije mnogo godina
smo trebali se sresti
šuti i budi snažna
gledaj u naše svijetlo,
nemoj nikad umrijeti
voli polako i brzo trči kroz vrijeme
promatraju nas
na daj da nas umore
ti moja slika si na nebu




SLIJEPAC LJUBAVI

Kad nestane
na zvijezdama
svjetla
ni tada ne dam
da ti
itko ugasi
u očima
odsjaj mene
slijepca ljubavi



JEDNOM KAD NOĆ

Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.




DIO TEBE

Srce puno rijeci, suze govore
Nestali snovi ljube kao koprive
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Kilometri pricaju najtuznije price
Greske kao pijesak vjetar nosi u lice
Tisina postaje moj jedini zvuk
Kao prazna boca ostavljen na dnu
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Cijeli svijet stane na moj dlan
Tonem dublje za jos jedan dan
Dublje za jos jedan dan.
Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda
Zelje nam postaju glasnije od smijeha
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.





NEMIRNO MORE

Oprosti mi molim te
sto nisam to sto zelis
ti znas da volim te
na neki nacin svoj

Oprosti zbog patetike
to je zbog romantike
umjesto cvijeca i svijeca
uz veceru

Znam da je tesko
trajati sa mnom
ima me, nema me
pozelim nekad, stati na loptu
al' bojim se

Ref.
Ja sam ja, ne drzi me mjesto
mojom dusom, pusu vjetrovi
ja sam ja, k'o nemirno more
mrzim luke, mrzim obale

Oprosti mi molim te
sto nisam to sto zelis
ti znas da volim te
na neki nacin svoj

Oprosti ako zvucim
kao da sam nesretan
ti znas da sam oduvijek
bio sa rijecima nespretan

Dani se slazu u godine duge
zima je pred vratima
nista nam dobro ne donosi sutra
osim nadanja





SVE JOš MIRIŠE NA NJU

Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Sve Jos Mirise Na Nju

Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim

Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala

Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu

Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla

U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim

petak, 23.05.2008.

naoružan samo smješkom hodam ja kroz grad, nedjelja je zvona zvone gdje ja pripadam, moje ime nije važno jer je namjera to što čini razliku od čovjeka do čovjeka, moraš prvo puzati da bi znao hodati, a kad te sve stine uza zid, digni glavu nedaj se...

Sjedim za radnim stolom i razmišljam..ništa posebno rekli bi ljudi, ali nekome kao meni to predstavlja mnogo više. I dok ja tako pišem dubokoumni post neki mali prozorčići od msna se pojavljuju i šalju mi besmislene poruke...

jednom kad sretneš me to neću biti ja, Već samo uspomene mrve sjećanja, samo prazna bol sad je ostala, prazna bol kajanja..i s kim sada si nije važno mi...dada...zbogom m...., skroz sam ga prebolila, gotovo je i to razdoblje mog života, dosta mi je više i tugovanja i svega za nečim što je bilo i čega više neće biti, najgore je kad imaš nade a znaš da neće biti ničega, a sad me više nije niti briga, što je bilo bilo je mi smo ples otplesali, kasno je za nas dvoje, btw- DAMA I KLOŠAR NE IDU ZAJEDNO...hhh

na tvojoj listi ja sam samo broj, prošao ko dašak vjetra kroz život tvoj, napola prazna stranica dnevnika, da li me se sjećaš da li me pamtiš...stvarno mi se počeo sviđati jedan, samo će neki znat na kojeg mislim...sada se bojim, bojim da se ne zaljubim, znam kakav je i vjerojatno bi me povrjedio, bi i nebi...mozak mi je blokirao to se često dešava, ništa neobično...poželjela bih ga nazvati i reći da mi je stalo...ali ni sama ne znam jeli to istina, voljela bih da nije, jer mi smo dva odvojena svijeta...njemu su veze kao pehari, a ja kad se zaljubim onda..., rekao je da je i on osjećajan, spika!?!?!?

Bliži se kraj godine, stara prijateljstva pomalo blijede, svatko razmišlja kojim putem krenuti, svi se izdvajaju, ne misle na proteklo vrijeme...preda mnom počinje novo razdoblje, ništa više neće biti kao i prije, sada smo svi tu na okupu ne razmišljamo da se bliži kraj, no kada kraj dođe, mnogima će biti žao..prije je uvijek bilo lakše, nakon ljeta svi i se opet okupili i pričali kao da se znamo stoljećima, a sada idemo u nepoznato, nema starih prijatelja, na neki način dobiješ priliku da ljudi upoznaju osobu kakva si postala, kakva si sada..daju ti novu priliku,
Ljubav je kao droga, dok je imaš sretan si, kad je potrošiš nesretan di, uvijek tražiš još, a na odvikavanju najviše boli, težiš za njom, a znaš da ne smiješ misliti i željeti je, jer onda uvijek iznova sve krene...
pouka:obnavljati stare ljubavi je kao čitati neki knjigu više puta, iako sam neke pročitala i 10-ak ali nećemo o tome, to nije bit ovoga hehe....

Spremam police praznim ladice
bacam stare stvari
u ove cipele nitko ne moze
vrijeme dojam kvari
U mojoj glavi se svadja
gomila ljudi
nadam se da se ne cuje
a dijete u meni
jos uvijek se cudi
kamo sve to putuje...mjenjam se..puno se mjenjam...ne prepoznajem se..ko to sve utječe na mene...to više nisam ja..u ogledalu je neka druga osoba, netko me gleda i govori to si sada ti pomiri se s tim...želim pobjeći daleko od svega, to više nisam ja, gdje je ona leona koju sam poznavala, nije da sam sada loša osoba ali me nedostaje ona djetinjasta leona....previše promjena, previše novih ljudi, nije da mi niej po voli, ali kamo stvarno sve to vodi...