life is complicated

sve se na ovom svijetu mjenja osim dobrih i loših djela...ona nas prate kao što tijelo prati sjena...



ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti...jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku...



načina da se živi i raste ima koliko i ljudi....važan nam treba biti jedino naš vlastiti način...



nitko nikoga nije pokušao povrjediti a da za uzvrat i sam nije bio povrjeđen, ovako ili onako, prije ili poslije...



danas živi najbolje što možeš...ponašaj se i misli najbolje što možeš...jer danas je priprema za sutra i za svaki dan poslije....



pokušavamo li prisiliti druge da žive u našem svijetu jer vjerujemo da je to pravi svijet, osuđeni smo na razočaranje...



bol je neizbježna, patnja je, međutim, stvar izbora...


...dati dio sebe dati ga drugom, ljudski je i nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća...



kad nas netko duboko povrijedi....oporavljamo se tek kad oprostimo



sretne veze ne ovise o tome hoćete li ppronaći pravu osobu, nego jeste li vi prava osoba...



govor je ogledalo duše...kako čovjek govori takav i jest



ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo lječiti....



čovjek koji samo prima a nikada ne daje, nalik je na ustajalo jezero u kojem ostane sve što u njega uđe, a sve što ostaje trune...



sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti najprije za drugoga, a onda za sebe same...



svaku istinu koju spoznamo trebamo dati svijetu, a ne držati samo za sebe...



ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oču, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru...

SJEĆANJA

Kad u kasne sate sam
Cujem drage pjesme zvuk
U meni se bude sjecanja
Na davnu ljubav

Milovah joj meku put
Nudio joj citav svijet
Sanjali smo udvoje
Gdje je pitam se

Plove sjecanja
Ostavljaju trag
U nasim srcima
Lijepe uspomene zive
Ko stih nam drag
Ostala je sjeta
Ostala je pjesma
Sto sjeca na nas

Tople usne dodir njen
Osjecam na licu svom
Njezan plamen uvijek sja
U srcu mom



NE ŽELIŠ KRAJ

Ne zelis kraj
Mada je tu
Me­u nama stvara se jaz
I blijedi sjaj

Ne zelis kraj
Tesko je znam
Ali idi ne daj se ne daj
Ostacu sam


Bili smo luckast par
Mada vec prosla stvar
Sada jos molim te
Odbacimo gluposti sve



ŽELIM DA TE IMAM

O kako dugo sanjam njezno tijelo tvoje
Ma sta po njemu secu snazne ruke moje
Strpljivo cekam samo svojih pet minuta
Da medu kose tvoje ruka mi zaluta


Zelim zelim da te imam
Samo jednu noc
Zelim zelim da te imam
Samo jednu noc


Sinoc sam sanjo da sam ljubio te strasno
Danas te s drugim vidim sad je za nas kasno
O kako ludo bjese san prekinu java
Od svega nema nista sad me boli glava


Zelim, zelim da te imam
Samo jednu noc
Zelim, zelim da te imam
Samo jednu noc





NE DAJ DA NAS UMORE

Šuti ne govori ništa
želim ti biti suputnik
u mrkloj noći dok kiše ispiru
tragove u travi
privit ću te u narjučje
i slušat ćemo kako tišina kaplje.
Šuti, ne pitaj za prošlost
želim mnogo toga skriti od tebe
zamisli vrijeme kad je pronađena vatra
prepusti se maštanju, ne traži odgovore
uživaj u lutanju lovca s kamenom sjekirom
krikovima parenja i korijenja
ostani ležati uz mene
na životinjskoj koži u suhom lišću
zar ne vidiš da kažnjeni smo,
prije mnogo godina
smo trebali se sresti
šuti i budi snažna
gledaj u naše svijetlo,
nemoj nikad umrijeti
voli polako i brzo trči kroz vrijeme
promatraju nas
na daj da nas umore
ti moja slika si na nebu




SLIJEPAC LJUBAVI

Kad nestane
na zvijezdama
svjetla
ni tada ne dam
da ti
itko ugasi
u očima
odsjaj mene
slijepca ljubavi



JEDNOM KAD NOĆ

Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.

Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.




DIO TEBE

Srce puno rijeci, suze govore
Nestali snovi ljube kao koprive
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Kilometri pricaju najtuznije price
Greske kao pijesak vjetar nosi u lice
Tisina postaje moj jedini zvuk
Kao prazna boca ostavljen na dnu
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Cijeli svijet stane na moj dlan
Tonem dublje za jos jedan dan
Dublje za jos jedan dan.
Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda
Zelje nam postaju glasnije od smijeha
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.





NEMIRNO MORE

Oprosti mi molim te
sto nisam to sto zelis
ti znas da volim te
na neki nacin svoj

Oprosti zbog patetike
to je zbog romantike
umjesto cvijeca i svijeca
uz veceru

Znam da je tesko
trajati sa mnom
ima me, nema me
pozelim nekad, stati na loptu
al' bojim se

Ref.
Ja sam ja, ne drzi me mjesto
mojom dusom, pusu vjetrovi
ja sam ja, k'o nemirno more
mrzim luke, mrzim obale

Oprosti mi molim te
sto nisam to sto zelis
ti znas da volim te
na neki nacin svoj

Oprosti ako zvucim
kao da sam nesretan
ti znas da sam oduvijek
bio sa rijecima nespretan

Dani se slazu u godine duge
zima je pred vratima
nista nam dobro ne donosi sutra
osim nadanja





SVE JOš MIRIŠE NA NJU

Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Sve Jos Mirise Na Nju

Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim

Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala

Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu

Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla

U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim

četvrtak, 24.04.2008.

čovjek koji uvijek uzima a nikad ne daje, nalik je na ustajalo jezero u koje sve što uđe ostane, a sve što ostane trune

ahh...dugo bijah odsutna, i moje oči ne vidješe kompjutera... No sada sjedim za stolcem i iščekujem nove izazove koji se pojavljuju u obliku virusa na ekranu ili samo to moja uzvrela smrdljiva mašta umišlja, no i ona će da rodi plodom...

dugo razmišljah o osjećajima i postupcima, trenutno se osjećam super, ništa mi nemože pokvarit raspoloženje. Shvatila sam da život teče dalje, i da se moram pomirit sa tim da neću imati baš sve, možda sam mogla imati sve al možda je čak bolje i bez toga... Vjerojatno ako malo bolje pogledate možete zaključiti o čemu se radi..
Čudno je kako je malo potrebno za sreću a tako malo nam nedostaje...meni trenutno ništa ne nedostaje, imam prijatelje, ljude koje volim, i jednostavno sam sretna...ne želikm tu sreću izgubiti iako će se ona povremeno nestajati, ali ja sama utječem oću li biti sretna...
Tužno je to što izgubljeno pokušavamo zamijeniti izgubljenim...makar bila to nestala igračka, ili osoba koju smo voljelI...Iako svjesna, to i dalje pokušavam, nekad uspješno nekad neuspješno...shvatih da jednostavno treba vremena,,, da se prepustim vremenu i da vrijeme učini svoje, jer nakon kiše uvijek dolazi sunce, a moje sunce tek izvire...
u mojim venama još je njegovog otrova još je doza prejaka a tebe ljubim, da ne poludim da zaboravim...amo reć da me taj stih drža nekih 3 miseca no sada ljubim ne da zaboravim niti poludim...već jer neću više imat nijednu ozbiljnu vezu...koja korist od toga kad znaš svakoj kraj,lipo je dok traje al jednostavnije je zabrijat sa nekin i niko nikoga ne povridi i di end of stori...
u zadnje vrijeme sam shvazila da sam se promijenila, nešto se okrenulo u meni i reklo nešto pametno al ja to nisam shvatila jer sam preglupa tako da hehe...jednostavno nisam znala šta hoću, zapravo da- htjela sam nekog i da zamijenin ono izgubljeno, ali svaki koji bi mi se svidija nije ima to nešto...da bi na kraju svatila zašto mi uopće teba neko da budem sretna, mogu biti sretna i bez toga... živjeti normalno i voljeti prijatelje i kad dođe neko ko mi se stvarno svidi bit će mjesta za njega u mom srcu (zapravo jedan mi se već jaako sviđa xd, zna antonia)

kada već toliko pričam o ljubavi prema prijateljima onda evo jedan dio posvećen njima...neću navest imena, ako su mi prijtelji znat će da je o njima riječ...

od ostalog u mom životu se dosta toga desilo, blabla, bili mi roditelji u ravnatelja i tako to, danas smo bili u nehaju, i snimali film na tribinama bilo je prezakon, i zaključili smo da san ja drama queen jer mi se osa zaplela u kosu i ja san toliko skičala na kolinima i vrištala i samo šta nisan zaplakala da su svi bili u šoku...xd

-domagoj je tia dio o sebi pa evo ti jedan dio....dio o domagoju....ljubavi puuusaaaa
-antonia je plava, ona je draga ona je simpa ona je super hehe veljika pussa
-marijana je moja jubeeeeeeeeee, obožavan je, kilat će me, mi smo kul, mi ćemo bit super, mi ćemo ćemo sve preBRODoit...xd

ah....i to bi bilo od mene sve....evo vam još jedna pjesma za kraj...pussa
pozz: doris,lorni,antoniji(posebno jedan veliki hehe neka neka), marijani, toniju,domagoju,wiky, nini,neri, danici, viljacki, lučinki....


za kraj jedna pjesma...

Jednom si me povrjedio i dušu mi razorio
Slomio mi krila i sve rane otvorio
No sada sam jača
Prestala sam vjerovati u nas
I okrenula leđa tuzi
Više..
Nedam ljudima da me povrjede
Sada pazim kome vjerujem
Znam da zvuči kao bajka
I pjesma puna laži
No vjeruj mi
Laž je s vremenom istina postala...
Nedam više svoje srce
Nedam više svoju dušu
Jer više ni nemam srce...
A duša je krhka....