Lonelily

Možeš li doći tiho, bez najave, samo doći? Sjesti pored mene, ovdje, na još topli pijesak, i čvrsto me zagrliti?

Možeš li mi dozvoliti da zatvorim oči? Ne da bih sanjala, nego da se osjetim živom.

Možeš li uživati u tome što sam ja samo ja, a ti samo ti?

Možeš li mi vjerovati kada kažem da je to jedino što želim - da ti budeš samo TI, a ja samo JA? I ništa drugo?

Možeš li barem na trenutak uz mene zaboraviti na sve ograde, zidove kojima se okružuješ, i osjetiti slobodu, potpunu slobodu?

Možeš li barem na trenutak živjeti samo u ovom trenutku?



...nedostaje mi taj osjećaj...
...nedostajem sama sebi... onakva kakva odavno nisam bila – ranjiva, ali dovoljno hrabra i slobodna da zatvorim oči i ne izgubim povjerenje....