31.01.2006., utorak

sightseeing

evo nekoliko mjesta za posjetiti u londonu.necu pisati ona klasicna vec ona koja su malo manje poznata a opet prelijepa.
svatko tko dodje bi morao doci ovdje u ovaj moj dio-east london.stvarno je prelijepo,pogotovo canary wharf.dio oko mog faksa(mile end) i nije nesto posebno ali je campus mog univerziteta potpuno drugaciji od okolice.kad se udje u kompleks mog univerziteta onda je stvarno prelijepo.i isto vrijedno za posjet,a ako netko razmislja o studiranju u londonu onda je to pravo mjesto za vidjeti kako izgleda tipicni engleski fakultet.
moralo bi se jos otici u greenwich,ali ne u zvjezdarnicu(koje je isto vrlo dobra)vec u taj kvart jer se tamo stalno nesto zbiva-trenutacno je klizaliste,a cesto znaju biti izlozbe,nisko budzetne predstave...
jako lijep dio je i kensington te chelsea.pravi bogataski dijelovi grada sa klasicnim kucama i "savrsenim" obiteljima.to je engleski stil na maksimumu.
vrijedi otici i na camden.to je trznica gdje se moze kupiti sve sta se god pozeli.od bizuterije i tricarija do pravo skupih i rijetkih stvari koje se nece naci nigdje drugo.a camden je i dobro mjesto za vidjeti svakojake vrste ljudi.
i zadnje sto bih preporucio ali mozda i najvaznije je croydon.po tom dijelu grada sam si dao i nickname na blogu.tamo je stvarno fantasticno.kao da ste u londonu a opet kao da ste i tisucama kilometara daleko.croydon je kao mala verzija londona,samo jos ljepsi i prirodniji sa predivnim parkovima od kojih bih izdvojio jedan, a to je beddington park.ima tamo jedno nezaboravno drvo ispod kojeg sam proveo 14 noci iz snova.svatko bi tamo trebao otici.ako za jedno mjesto mogu reci da je magicno onda je to bas croydon i taj park.stvarno zraci necim posebnim.

necu danas vise pisati.eto,samo jedan kratki postic za one koji mozda planiraju u skoroj ili ne tako skoroj buducnosti posjetiti london.to su mjesta koja su vrijedna posjete,uz naravno ona glavna koja su opce poznata.do citanja,pozdrav svima.LL&P.


- 00:57 - Komentari (24) - Isprintaj - #

27.01.2006., petak

kultura

i tako,vrijeme prolazi(imam osjecaj sve brze i brze) i meni se blizi kljucno vrijeme studiranja u londonu.uskoro ce ispiti(za koji mjesec) koji ce rijesiti sve moje dileme,na ovaj ili onaj nacin.kako god bilo i kako god ispiti prosli moram priznati da je ovo jedno nezaboravno iskustvo i da koliko se god ja ponekad zalio,ipak mi je lijepo i na neki nacin i uzivam.dogodi mi se da me hvata nostalgija(iako sve manje),ali dogodi mi se i da se osjecam presretno.kao jucer,recimo.a ne znam ni zasto.jednostavno sam hodao po marketu s prijateljicom i kupovao namirnice.i u tom trenutku sam se osjecao bas kako treba,mozda prvi ili drugi put otkako sam ovdje dosao da sam se osjecao kao da je sve na svom mjestu.

jucer na faksu nisam imao predavanja pa smo par mojih kolega i ja otisli u knjiznicu spremat se za iduci tjedan.nakon jedno dva sata ucenja nam je malo dosadilo pa je jedan od njih predlozio da igramo igru pogadjanja glavnih gradova svih drzava.napisali smo sezdeset drzava svijeta(ukljucujuci neke sjedinjene americke) i poceli se natjecati tko ce prvi napisati sve glavne gradove tih drzava.bilo nas je sest u toj igri.troje engleza,jedan tip iz bangladesa,cura iz grcke i ja.moram priznati(sto njima nisam prije pocetka tog svojevrsnog natjecanja)da znam gotovo sve glavne gradove i drzave.kako i ne bih kad sam u gimnaziji imao prijatelja koji ih je znao gotovo sve i sudjelovao na raznoraznim natjecanjima pa onda i ja s njim ucio i naucio.dobro,i sad mi to pisemo.nakon nekih pola sata ja sam ih napisao sve(mucio sam se s litvom i nigerijom,nikako se nisam mogao sjetiti vilniusa i abuje ali naposljetku sam uspio).okrenuo sam se oko sebe i vidio da se svi drugi muce i muce.malo sam se jos pravio da pisem i onda nakon kojih petnaestak minuta rekao da sam gotov.oni su me svi pogledali kao da sam lud i pokazali mi dokle su oni stigli.troje engleza je znalo deset gradova,ovaj iz bangladesa pet a grkinja oko trideset.nisam ja ni ocekivao da ce bas sve napisati ali ovo je stvarno bilo premalo.onda sam im priznao da sam bio po natjecanjima da bi se osjecali bolje ali to nema veze s natjecanjima.svaki od vas koji ovo cita sam siguran da bi napisao bar pedeset za 45min.jer nisu to bile neke teske drzave.stvarno su me razocarali ovdje ljudi nepoznavanjem opce kulture i to nema veze samo s ovim.mislim,ljudi znaju ovdje izrazito dobro ono za sto se skoluju ali opca kultura je na niskoj grani.i ne mislim samo na poznavanje geografije vec i na poznavanje povijesti,sporta,filma,kazalista i svega drugog sto u to spada.

a sad bih htio opisati jedan veoma cudan dogadjaj koji mi se prekjucer dogodio.sanjao sam da se vracam kuci s faksa i hodam pored ovog svog jezera kad na suprotnoj strani vidim nekog tipa s kapuljacom kako s krvavim nozem ide prema meni.tad sam se probudio.navecer nakon faksa sam se vracao kuci pored jezera i stvarno ugledao covjeka u istoj toj odjeci i s istom kapuljacom kao ovaj kojeg sam sanjao.cak mi se ucinilo da ima i noz ali kad sam bolje pogledao(vec sav u strahu) vidio sam da je to ustvari crveni mobitel.ali,stvarno cudno.snovi se mozda i ostvaruju.znam samo da mi je drago sto ovaj nije iako je bilo jako blizu.

sorry ako sam vec pisao o opcoj kulturi engleza(jer imam osjecaj da sam o tome vec jednom pisao) ali mislim da je bitno naglasiti da nisu englezi a ni nitko drugi ista pametniji od nas iako silno misle da jesu.imaju puno prednosti ali pamet nije jedna od tih.do iduceg citanja,pozdrav svima.LL&P.
- 19:43 - Komentari (29) - Isprintaj - #

22.01.2006., nedjelja

zanimljivosti

evo nekoliko zanimljivosti iz proteklih par dana.ne dogadja mi se puno toga interesantnog pa zato i ne pisem puno.ovako:
1.uvjerio sam se da u mojoj neposrednoj blizini nema dobrih restorana.ne zelim reci da ih nema u cijelom londonu,jer ga cijelog nisam obisao ali u ovom mom istocnom dijelu s restoranima stvarno lose stoje.bio sam prekjucer s prijateljicom u nekom indijskom i to je bila ziva katastrofa.nesto sam razmeljao po tanjuru i ostavio gotovo sve da bih zatim otisao u mcdonalds i tamo se najeo(iako taj lanac trash fooda sve vise prezirem).najcudnije mi je bilo sto se mojoj prijateljici svidjelo u indijskom.sad,je li to stvar navike ili ona stvarno moze sve jesti,ja ne znam ali bojim se da ovdje necu pronaci dobru klopu.hvala bogu sto nisam neki izjelica i hrana mi ne predstavlja poseban gust u zivotu.samo bih savjetovao onima koji vole dobro jesti da niposto ne dolaze zivjeti u englesku jer po mom misljenju se ovdje nikad nece najesti kako treba.

2.dobio sam novu profesoricu iz jednog predmeta na faksu.to samo po sebi ne bi bila neka zanimljiva stvar da zena nije talijanka i da nije neko vrijeme zivjela u rovinju.cudni su putevi koji spajaju raznorazne ljude.tko bi rekao da cu u ovom londonu imati na faksu profesoricu koja je zivjela u mom malom rovinju. nadam se da ce mi biti od koristi.

3.kit je pronadjen u temzi.i onda je umro.moralo bi se paziti da zivotinje ne zalutaju tako u teritorije u kojima ne mogu opstati.jadan on.sve su probali spasioci kako bi ga spasili ali nazalost nije mu bilo spasa.

to vam je to.cijeli london bruji o tom kitu a ako ne o njemu onda o izborniku nogometne reprezentacije koji je izjavio onako ponosno za novine da su mu igraci budale i da nemaju sanse na svjetskom prvenstvu.uz to prica se i o blairu i svim njegovim greskama koje sramote britaniju.to su jedine tri teme u novinama koje zaokupljaju cjelokupno pucanstvo engleske.da,skoro zaboravih,ima jos nesto.neki idiot koji se u nottinghamu prerusava u drakulu i grize zene po mracnim ulicama.to je naslov u crnoj kronici.svakakvih monstruma na ovom svijetu.
u londonu je napokon jucer svanulo sunce.nadam se da ce se zadrzati jer je ovaj grad postao izrazito mracan u zadnje vrijeme.kao iz filmova o jacku trbosjeku.malo sunca ce dobro doci.valjda krecu toplija vremena.
htio bih jos napisati nesto o jednom komentaru koji sam dobio.netko mi je napisao da je ovo kao skup katolicke mladezi,kako se svi divimo nekim ljudima i mislimo dobro.ja vjerujem da je to pozitivno(iako nisam neki vjernik).zasto pisati o losim ljudima,stvarati negativnu atmosferu.meni su se bas svidjeli svi komentari i ljudi izabrani za tzv. uzore.
od mene toliko za danas.odoh malo uciti iako bih radije spavao.pozdrav svima.LL&P.
- 18:15 - Komentari (34) - Isprintaj - #

18.01.2006., srijeda

admiration

evo,ovih dana uopce ne spavam.maksimalno cetiri sata dnevno.danju sam po cijeli dan na faksu(predavanja,seminari,knjiznica...) a nocu gledam australian open,prvi grand slam turnir sezone u tenisu.tako provodim ovih zadnjih par dana nakon sto sam se oporavio od problema sa zelucem.
na faksu je prava ludnica.mora se uciti non stop.nemam jos nikakvih ispita ni nista ali sad se rade najvaznije stvari bez kojih se ovdje ne moze proci.za europsko pravo te su stvari trivijalne i kod nas se niti ne uce ali ovdje su primarne.neki suci poput lorda denninga,lorda dyssona i mnogih drugih su toliko vazne karike u lancu britanskog prava da ako ne znas apsolutno sve o njima(npr;kako su im se zvale zene,gdje su se rodili i svakojake druge gluposti),nemas teoretske sanse da prodjes godinu.zato sam se napokon prihvatio knjige,pohvatao konce i nadam se da cu spreman docekat ispite u petom mjesecu.
no, kako bih mogao dobiti svoju potrebnu dozu sporta,onda sam se odlucio gledati nocu a bas se potrefilo da je australian open poceo tako da i na tom planu ne gubim puno i nastavljam svoju ovisnost o pracenju sporta,a tenis mi je jedan od zanimljivijih(sigurno iza nogometa,a tu negdje sa rukometom,skijanjem,hokejom,biatlonom i jos pokojim).
tako eto provodim dane u londonu.nista vise,nista manje.ponekad s kolegama s faksa odem na rucak ili pice i to je ustvari sve sto postoji trenutacno.takav je uostalom zivot studenta(svakodnevno strebanje) i takav mora biti i moj ako zelim vratiti sve u mene ulozeno od strane mnogih ljudi a ponajprije ako zelim ispuniti neke svoje snove u buducnosti.
danas sam od prijatelja cuo da ce se bijelo dugme ponovo okupiti naredno ljeto i odrzati koncerte u splitu,ljubljani,skoplju,banja luci,kanadi i americi.buduci da sam bio na onom koncertu u zagrebu,koji je bio fantastican,mislim da bi ovi navodni iduci koncerti bili pun pogodak.i na ova prva tri koncerta su stadioni bili krcati i bila je prava ludnica,sta bi tek bilo u ovim manjim mjestima?!mislim,jasno je meni da oni to sviraju samo zbog novca ali nije bitno,opet su koncerti perfektni i muzika ona prava,bas za sire mase i sve generacije.toliko o toj temi.
sad bih htio malo pisati o ljudima kojima se ja divim.pritom ne mislim na ljude iz svoje blize okoline vec na one svjetski poznate licnosti.bas sam danas o toj temi pricao s dvojicom kolega na faksu i oni su mi obadvojica rekli da se najvise dive isusu i majci terezi.ma sve ja to postujem ali kad su oni mene pitali na koga se ja ugledam moj odgovor kao iz topa je bio-alex del piero.oni su mi se poceli smijati ali kad sam im fino sve objasnio priznali su svoju gresku.ne divim se ja del pieru zbog njegovog nogometnog umijeca,niti zbog toga sto je prvi strijelac juventusa u povijesti(186 golova),niti zbog iceg glamuroznog oko njega.ja se tom covjeku divim zato sto je prije 12 godina(kad je on imao samo 20 godina,ali vec bio zvijezda u italiji) dosao u moj rodni grad,sarajevo.grad u kojem je tad bjesnio rat i grad gdje su ljudi ginuli jedan za drugim.a on je dosao,donio pomoc,pozvao sve strane na mir i prosetao se gradom.nakon tog dogadjaja jos je vise puta dolazio u sarajevo i stalno slao pomoc(u obliku novca i poglavito hrane).a zasto?!samo zato sto mu je bilo stalo do ljudi,do zivota.od tog trenutka del piero je za mene postao ikona,covjek na koga bi se svi trebali ugledati;jedan od rijetkih koje nije iskvario novac i slava.on je s tim naucio zivjeti,a i dalje ostati prirodan,dobar...spreman pomoci.
nije on jedini.mnogi su dolazili za vrijeme rata u bosnu i pomagali ali del piero je meni ostao u sjecanju a jos kad sam ga upoznao(mislim,ne znam ja njega,jednom smo razgovarali u zivotu,ali ipak....) samo je potvrdio moje misli.
eto,toliko od mene;nadam se da se ne smijete mom izboru osobe.volio bih da mi napisete kome se vi divite,tko je na vas ostavio najjaci dojam u zivotu.
a sad odoh ja gledati naseg ljubicica,dobro mu ide,zasad.pozdrav svima.LL&P.
- 02:13 - Komentari (32) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

neugodnosti

kao prvo bih htio zahvaliti svima na komentarima.stvarno su mi bili vrijedni i od pomoci.
a sad na pisanje novog posta.evo ne znam sta da napisem.sta bi covjek koji cetiri dana nije izasao iz kuce mogao pisati?!a sta bi tek covjek koji je u toj kuci bio prisiljen ostati zbog nevjerojatnih zelucanih tegoba,trebao pisati?!
stvarno ne znam.ova zadnja cetiri dana su bila pravo mucenje i to ono najgore fizicko moguce.danas sam se osjecao bolje,i odlucio otici na faks ali bolje da nisam jer sam se u tih 45min koliko mi treba do faksa umorio kao da sam maraton pretrcao(cak i gore;kad se maraton pretrci bar imas osjecaj zadovoljstva,a kad sam dosao do faksa jedino sto sam osjetio su bili iscrpljenost i mucnina).te neke bolesti stvarno covjeka dovedu do ludila,kako mentalnog tako i fizickog.tako da sam sad iznimno nervozan,pospan(a ne mogu zaspati od bolova),iziritiran....
valjda ce sutra biti bolje.
barem sam procitao autobiografiju diega armanda maradone i pogledao desetak utakmica u ovo "slobodno" vrijeme.knjiga je stvarno zakon iako nisam ljubitelj tog covjeka.ne znam kako on ikom moze biti uzor,kad je bio narkoman i totalno neposten pojedinac(ona ruka na svjetskom prvenstvu 1986.god).no to ne mijenja cinjenicu da mu je zivot bio fascinantan i ovu knjigu(zovem se el diego) bih preporucio svakome tko imalo voli nogomet ili dobru literaturu.
u londonu je inace stalno oblacno i monotono,pogotovo kad ne izlazis iz kuce.ali dogodila mi se jedna "zanimljivost" danas.na putu s faksa prema metrou otisao sam u jedan mali market i uzeo vodu,sok i kruh.na blagajni ispred mene je stajala jedna gospodja u vec odmaklim godinama i caskala sa prodavacicom.ja sam kao pravi gentleman pricekao kojih 30sek i potom fino,jasno i glasno zamolio gospodju da li bih mogao proci ispred i platiti svoje potrepstine jer ona ocito nece bas tako brzo izaci.ona mi se okrenula i rekla "just a moment,my son".ja sam pricekao jos minuticu i onda onako razdrazen kakav jesam, zbog bolova u trbuhu, samo prosao ispred i stavio svoje stvari na pult.no,gospodja se onda trznula i rekla mi kako sam drzak i da ona jos nije platila.ja sam joj na to odgovorio da mi se cini kao da i ubrzo nece.onda je ona samo uzela svoje stvari i izasla van.to hoce reci da je ona vec bila kupila stvari prije i meni lagala da nije te se zadrzavala samo kako bi fino porazgovarala sa svojom prijateljicom.stvarno bezobrazno(i od nje a i od prodavacice).stvarno cudno.prvi put da sam imao neko neugodno iskustvo sa englezima i to bez ikakvog razloga.no,desava se.nevolja nikad ne dolazi sama a meni u zadnje vrijeme se samo nagomilavaju.
i to je to za danas.pozdrav svima.LL&P.
- 00:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

07.01.2006., subota

suffering

rovinj-zell am see-london:moje postaje proteklih 20 dana.nisam nista pisao jer sam stalno bio u nekom movingu pa nisam nasao bas puno vremena.
da krenemo otpocetka:rovinj je uvijek isti.tamo se stvarno nista ne mijenja a meni je to bas super jer kad se vratim uvijek imam osjecaj kao da i nisam otisao sto je izvanredno buduci da mi se u londonu stalno cini kao da vrijeme leti.docek nove godine u rovinju nikad nije nezaboravan ali ovaj put je bio izrazito ugodan.u drustvu dobrih starih prijatelja u mirnoj i opustenoj atmosferi,bas kako treba biti.sve ostalo u mom malom mistu je takodjer bilo opusteno i lagano.malo nogometa,izlazaka,druzenja...
kad imas izvanredne prijatelje onda je sve dobro,a ja ih hvala bogu imam.
zell am see je malo mjestasce u austriji gdje vec tradicionalno odlazim s obitelji na skijanje.ove godine sam otisao samo nakratko(5-6 dana) ali je zato bilo intenzivno.svakome bih preporucio to mjestasce za zimovanje jer nema ljepsih staza u europi.stvarno je gust skijati.u mom drustvu ove godine se naslo cak 17 ljudi koji su mi ucinili ovo zimovanje stvarno zanimljivim i nezaboravnim.nije tu samo skijanje u pitanju,vec i svakodnevne vecere,turniri u stolnom nogometu i kasnonocni ledeni izlasci.stvarno ludo za vecinu ljudi.zell am see je zakon.
a treca etapa je upravo london.ponovni povratak u centar svijeta.vracam se svakodnevnim obvezama i problemima:faks,placanje racuna,losa hrana,uvijek isto vrijeme...
ma dobar je london,barem imam svoju slobodu i potrebnu samocu.ovdje sam tek par sati tako da ne znam je li se sta promjenilo ili ne ali meni djeluje isto kao i prije 20 dana kad sam otisao,barem ovaj moj kvart uz jezero.
kao sto sam napisao ovdje imam svoju slobodu i samocu a u ovom trenutku kad je moje raspolozenje dotaklo dno i kad ne znam sta cu sa sobom,dobro ce mi doci knjiga,ucenje i tisina da se probam sabrati.evo,dosad sam pisao o objektivnim stvarima a sad evo malo mojeg stanja.
imam najbolje moguce prijatelje(1.),imam izvanredne roditelje(2.),idem na faks koji sam sam izabrao(3.)u gradu koji sam izabrao(4.),zivim u stanu koji je za jednu osobu ko stvoren(5.),upoznajem svakodnevno nove ljude i stvaram nova prijateljstva(6.),studiram ono sto volim(7.)idem na tekme(8.)imam vise nego solidno financijsko stanje(9.),zdrav sam(10.),imam ovdje jednu curu kojoj se svidjam unatoc svim mojim manama,greskama i losim raspolozenjima(11.)
dakle ovo je 11 razloga(redoslijed nije bitan) zbog kojih bih trebao biti najsretniji covjek na svijetu,a opet nisam.tuzan sam,depresivan i trenutacno nikakav.a zasto?zato sto sebi stalno dopustam da me jedna osoba unistava i to se ponavlja i ponavlja.ja padam i padam.sve ove stvari bez nje vrijede jako malo a nju nemam niti cu je ikada imati.i znam da se trebam sabrati i prenuti ali ne mogu...ovaj put je ljubav moja prejaka i za mene.kazu da vrijeme lijeci sve rane ali ovaj put to predugo traje a ja ne zacjeljujem.kako je tesko ne imati ono sto najvise volis i zelis.kad bih imao "my heart's biggest desire"onda mi nista ovo drugo ne bi trebalo,a ovako one male stvari koje sam prije nabrojao mi pomazu kako bih zivio i nadomjestio ono sto mi najvise treba,ono sto mi jedino treba.
a sad osmijeh na lice i idem se i dalje praviti da je sve u redu i da mi je zivot savrsen,a svu tugu i bijes potisnuti cu duboko u srce u nadi da jednog dana u nekom boljem svijetu,boljem zivotu cu imati ono sto najvise zelim i volim,samo nju.a do tada ce druge djevojke i drugi dozivljaji morati nadomjestati moju jedinu,pravu ljubav-samo kako ne bih bio totalno sam i ne osjecao se kao promasaj (u tom segmentu zivota.)
sve prolazi i odlazi ali nazalost u mom srcu ona zauvijek ostaje.
odsad cu pisati cesce o svemu i svacemu jer sam otkrio da mi to pomaze.pozdrav svima.LL&P.

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
There must be an angel with a smile on her face,
When she thought up that I should be with you.
But it's time to face the truth,
I will never be with you.
- 23:36 - Komentari (30) - Isprintaj - #

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opis zivota jednog obicnog hrvatskog provincijalca u sredistu svijeta

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se