kultura
|
i tako,vrijeme prolazi(imam osjecaj sve brze i brze) i meni se blizi kljucno vrijeme studiranja u londonu.uskoro ce ispiti(za koji mjesec) koji ce rijesiti sve moje dileme,na ovaj ili onaj nacin.kako god bilo i kako god ispiti prosli moram priznati da je ovo jedno nezaboravno iskustvo i da koliko se god ja ponekad zalio,ipak mi je lijepo i na neki nacin i uzivam.dogodi mi se da me hvata nostalgija(iako sve manje),ali dogodi mi se i da se osjecam presretno.kao jucer,recimo.a ne znam ni zasto.jednostavno sam hodao po marketu s prijateljicom i kupovao namirnice.i u tom trenutku sam se osjecao bas kako treba,mozda prvi ili drugi put otkako sam ovdje dosao da sam se osjecao kao da je sve na svom mjestu. jucer na faksu nisam imao predavanja pa smo par mojih kolega i ja otisli u knjiznicu spremat se za iduci tjedan.nakon jedno dva sata ucenja nam je malo dosadilo pa je jedan od njih predlozio da igramo igru pogadjanja glavnih gradova svih drzava.napisali smo sezdeset drzava svijeta(ukljucujuci neke sjedinjene americke) i poceli se natjecati tko ce prvi napisati sve glavne gradove tih drzava.bilo nas je sest u toj igri.troje engleza,jedan tip iz bangladesa,cura iz grcke i ja.moram priznati(sto njima nisam prije pocetka tog svojevrsnog natjecanja)da znam gotovo sve glavne gradove i drzave.kako i ne bih kad sam u gimnaziji imao prijatelja koji ih je znao gotovo sve i sudjelovao na raznoraznim natjecanjima pa onda i ja s njim ucio i naucio.dobro,i sad mi to pisemo.nakon nekih pola sata ja sam ih napisao sve(mucio sam se s litvom i nigerijom,nikako se nisam mogao sjetiti vilniusa i abuje ali naposljetku sam uspio).okrenuo sam se oko sebe i vidio da se svi drugi muce i muce.malo sam se jos pravio da pisem i onda nakon kojih petnaestak minuta rekao da sam gotov.oni su me svi pogledali kao da sam lud i pokazali mi dokle su oni stigli.troje engleza je znalo deset gradova,ovaj iz bangladesa pet a grkinja oko trideset.nisam ja ni ocekivao da ce bas sve napisati ali ovo je stvarno bilo premalo.onda sam im priznao da sam bio po natjecanjima da bi se osjecali bolje ali to nema veze s natjecanjima.svaki od vas koji ovo cita sam siguran da bi napisao bar pedeset za 45min.jer nisu to bile neke teske drzave.stvarno su me razocarali ovdje ljudi nepoznavanjem opce kulture i to nema veze samo s ovim.mislim,ljudi znaju ovdje izrazito dobro ono za sto se skoluju ali opca kultura je na niskoj grani.i ne mislim samo na poznavanje geografije vec i na poznavanje povijesti,sporta,filma,kazalista i svega drugog sto u to spada. a sad bih htio opisati jedan veoma cudan dogadjaj koji mi se prekjucer dogodio.sanjao sam da se vracam kuci s faksa i hodam pored ovog svog jezera kad na suprotnoj strani vidim nekog tipa s kapuljacom kako s krvavim nozem ide prema meni.tad sam se probudio.navecer nakon faksa sam se vracao kuci pored jezera i stvarno ugledao covjeka u istoj toj odjeci i s istom kapuljacom kao ovaj kojeg sam sanjao.cak mi se ucinilo da ima i noz ali kad sam bolje pogledao(vec sav u strahu) vidio sam da je to ustvari crveni mobitel.ali,stvarno cudno.snovi se mozda i ostvaruju.znam samo da mi je drago sto ovaj nije iako je bilo jako blizu. sorry ako sam vec pisao o opcoj kulturi engleza(jer imam osjecaj da sam o tome vec jednom pisao) ali mislim da je bitno naglasiti da nisu englezi a ni nitko drugi ista pametniji od nas iako silno misle da jesu.imaju puno prednosti ali pamet nije jedna od tih.do iduceg citanja,pozdrav svima.LL&P. |