|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Napomena: neke slike i tekstovi koje stavljam su pronađeni na webu i nisu moje djelo.
Imena autora ne navodim jer mi ih je katkad teško pronaći.
Ako prepoznaju svoja djela,neka znaju da ih ne prisvajam
i ne podmećem kao svoja.Hvala!!
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila?!
Sa svakom novom misli naučimo nešto o sebi.
Ljubav ne prestaje.
Ima li ljudskog bića koje bi se moglo oduprijeti ljubavi?!
Volim,znači živim!!
Voljela bih,htjela bih i bit ću ono što jesam.
Kad imaš sve ne vidiš ništa,progledaš tek kad nemaš ništa.
Ne postoji put do sreće. Put je sreća.
Ljubav nije u mozgu,ljubav je u krvi. 
Prijatelj je tu da te podigne kad tvoja krila zaborave letjeti.
Kad si tu pored mene nema samoće,
nema suvišnih riječi.
Nebo nam otvara vrata
da uđemo zarobljeni u ljubavi
voljeći se svakim dodirom
ujedinjeni u jednom tijelu
noseni vatrom čeznje.
Kad si tu pored mene naša tijela govore za nas
i mjesec nas obasjava
dok ne svane novi dan.
Spojeni vječnim lancima
volimo se svakim dodirom
ujedinjeni u jednu dušu
letimo na oblacima sreće.
I živimo,
I volimo,
i ujedinjeni letimo,
plovimo u vjecnost...
Najduže su noći kada te nema;
kada se vrijeme sumorno provlači kroz vjetar
i sati se, mjesto tvojih ruku,
kao neprimjetno zapliću u moju kosu.
Nedostaješ mi tako mnogo, tako jako
i oprosti što tužne pjesme pišem;
oprosti što tužne riječi ove beskrajne noći
na tvoje prozore donosi kiša..
...iako te volim...
Strah se u trenu stopi s čežnjom,
sanjam da si pored mene i svi tvoji poljupci
na usnama mi gore,
tijelo još drhti od tvojih dodira,
a tvoje ruke, na licu, kao kroz maglu osjećam...
Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima prije spavanja.
Ne govorim ti nešto nježno i ne grlim ti dušu,
ali ovo ti moram reći;
previše je gorkog i
ljudi su grubi,
pa ako i ne govorim
još uvijek te
ono najljepše u meni
voli i ljubi!!
Poslije svih naših dana,poslije sunca,oluja
Poslije radosti,sreće,tuge,boli najveće...
Poslije svega ja ti ipak želim reći
Volim te
I na svemu ti hvala!!font>
Dakle palicu sam dobila od jedne crne djevojke koja kad voli voli do bola,od moje jednom voljene!!
Pa da razrješim i tu misteriju o tome kako je nastala adresa bloga i nadimak.
Adresa bloga i nadimak su isti,kao što ste mogli primjetiti.
. . . slomljena krila . . .
Kada sam se odlučila na pisanje bloga razmišljala sam malo i kakvu adresu da stavim,htjela sam neku zvučnu,
lako pamtljivu,ali ipak sam htjela najviše od svega toga i da ta adresa ima veze sa menom samom.
Izabrala sam . . . slomljena krila . . . jer sam dugooo vremena tugovala zbog razno raznih stvari i nikako
nisam mogla sretno "uzletjeti" jer je moje srce bilo slomljeno,slomila su mu se krila i nije moglo poletjeti. Ja sam
se osjećala slomljeno,osjećala sam se kao da mi je netko slomio krila sreće i radosti koja su mi bila potrebna za novi let.
Ali jednog dana sam osjetila da me dotiču zrake sreće i ljubavi i osjetila sam kako mi se vraća snaga,osjetila sam
kako ono šta je bilo slomljeno postaje snažno!!
I tako ja sada sretno letim krilima ljubavi,krilima koja su mi uništili,slomili,ali krilima koja su sada dovoljna jaka i hrabra
da me povedu na novi let,let bespućem ljubavi i sreće!!
i zato sam odlučila za ime bloga uzeti . . . slomljena krila . . . da me podsjeti na ta vremena kada sam mislila da više
nikad neću naći snage za novi let,da me podsjeti da uništene i slomljene stvari ipak mogu biti ponovno izgrađene!!
Palicu dalje prosljeđujem:
...plavuši...
...malenoj leptirici...
...maloj brineti...
...hrvoju...
Bio si tu,samo trenutak prije
i sve još na tebe miriše...
Sjećam se tog proljeća. Sjećam se ptica u proljeće...
Tada su tvoje usne prvi put grijale moje, ljubile mi obraze i ruke su se čvrsto držale.
Naša stara mjesta,plaža,vidilica i agava,klupica,...
Ljubio si me i volio. 
Prolazili smo pored raznih autobusnih stanica,kolodvora, po kišama i burama,grijali se osmijesima i pogledima...
Stobom je sve bilo kao bajka, činilo se kao bajka,
ono nemoguće je postalo ostvarivo,dohvatljivo...
Sreća je najednom postala velika.
Ljubav je bila zapaljena u nama i živjela je.
Sjećam se svega...
...i slatko proljeće je još u meni!!
Kako nekome reći da ga voliš?? Kako podijeliti sa njim one najdublje osjećaje, u trenucima kada vas ljubav ispunjava, u trenucima kada nedostaju riječi, nedostaju slova a djela se čine premalo?!
Jako puno ljudi traži onu pravu osobu...
Nekada nas proždire onaj osjećaj usamljenosti i duboko u našim snovima tražimo onog princa na bijelom konju, a nismo ni svjesni da postoji netko,negdje,za koga ćemo biti cijeli svijet! Plačemo zbog nekih bolnih uspomena ili nesretnih ljubavi, a nismo ni svjesni da to ni nije bila ljubav jer onaj koji te voli nikada te neće rasplakati i nikada povrijediti... Bar kažu tako.
Ustvari nikada ne treba plakati jer je došao kraj, već bi trebali biti sretni da je tu.Koja glupost!
I onda dalje živimo u nadi, sanjamo snove o prekrasnoj ljubavi - i ipak čekamo svog princa.
I treba sanjati jer budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove!!
I prolaze dani i prolaze noći i onda kada se najmanje nadamo - kada možda već polako počnemo gubiti vjeru i nadu pojave se te najnevinije oci,najnježnije usne,najčistije srce i najsigurnije ruke da nas povedu u novi zivot.
U tom trenutku osjetimo onaj polet u srcu, onu snagu ljubavi... i nestanu sve praznine, nestanu sve boli,sve neprospavane noći i shvatimo da on je taj na koga smo cekali cijeli zivot.
ON je taj koji nam je krao san i ispunjavao naše snove iz noći u noć.
ON je taj koji je uspio ispuniti ovo tijelo onim prekrasnim osjećajem za kojeg smo mislili da postoji samo u bajkama..
Osjećamo da živimo,da smo ponovo rođeni i da je zvijezda sreće pala i na nasš dlan...
Postoji savršena ljubav,postoji tvoje drugo JA - osoba koja je dio tebe - sa kojom dišeš jednim plućima - postoji sreća i ljubav!!
Zato kada se to dogodi treba srušiti sve mostove iza nas i voljeti - onako beskrajno cčsto i iskreno-dajući sebe u svakom trenutku i ne treba se bojati jer prava ljubav ruši sve prepreke i traje zauvijek!!
I kako na kraju reći ono Volim Te kad nam to izgleda nedovoljno za objasniti naše osjećaje...
Kako reći?? Možda ovako nekako:
Hvala Ti za sve;za svaku sekundu koju mi poklanjaš,svaki osjećaj kojim mi griješ srce i dušu,za svaki osmijeh koji je dokaz naše sreće,za svaki dodir ljubavi pun topline, za podršku i snagu kad je bilo najteže,povjerenje,izdržljivost,...
hvala ti što si mi pokazao šta znači biti voljena!!