|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Napomena: neke slike i tekstovi koje stavljam su pronađeni na webu i nisu moje djelo.
Imena autora ne navodim jer mi ih je katkad teško pronaći.
Ako prepoznaju svoja djela,neka znaju da ih ne prisvajam
i ne podmećem kao svoja.Hvala!!
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila?!
Sa svakom novom misli naučimo nešto o sebi.
Ljubav ne prestaje.
Ima li ljudskog bića koje bi se moglo oduprijeti ljubavi?!
Volim,znači živim!!
Voljela bih,htjela bih i bit ću ono što jesam.
Kad imaš sve ne vidiš ništa,progledaš tek kad nemaš ništa.
Ne postoji put do sreće. Put je sreća.
Ljubav nije u mozgu,ljubav je u krvi. 
Prijatelj je tu da te podigne kad tvoja krila zaborave letjeti.
Dragi moji,od nedjelje me lagano boli glava i imala sam tada neznatu temperaturu,rekli su mi da je nekakva viroza, ali od jučer temperatura se popela i do 39, kažu sada da je gripa. Prvo viroza,sada gripa,šta je sljedeće??
Sinoć nisam mogla cijelu noć spavati od temperature i glavobolje. Popila sam kubik čaja s medom i popila šaku lekadola :o) 
I tako, pošto nisam mogla spavati, dala sam se u razmišljanje, od čega me još više glava zaboljela(mislim).
A o čemu je to moja pametna glavica razmišljala? O pametnim, ali i glupavim stvarčicama.
Dakle, prvo sam razmišljala dosta dugo o tome kako ću ja još najmanje 2-3godine živjeti na relaciji zg-st-zd, jer u st živim,
u zg studiram, a dragi živi u zd, a studira u st. Komplicirano ha?
Ma nije uopće, samo se treba naviknuti haha
Opcija da se on prebaci u zg na studij ne dolazi u obzir iz mnogo razloga, a ja ne mogu ić studirat u st jer taj fax dole ne postoji,
pa zbog toga sam i otišla u zg, iako sam znala da će mi biti teško to sve, nova okolina, fax, nema mojih roditelja, prijatelja, ekipe,
nema njega,… Ali morala sam otići zbog sebe, da napravim nešto od svog života, da i ja budem jednog dana netko i nešto!!
Možda zvuči sebično to što sam otišla i «ostavila» sve iza sebe, pa tako i njega kojeg volim neizmjerno, ali morala sam radi sebe.
Dugooo smo ja i on pričali o mojem odlasku i znali smo da će biti teško, ali čini mi se da je teže nego što smo oboje mislili da će biti. Razdvojeni mjesec dana, pa se vidimo na 3-4dana i tada maksimalno koristimo svaku sekundu, a onda opet razdvojenost i iščekivanje sljedećeg susreta,… Teško je!!
Teško je tako, li na žalost zbog njegovih i mojih ispita ne možemo drugačije. A kad dođe Uskrs ja ću u st, a on u zd, pa se opet nećemo vidjeti, a tek ljeto… Jooj, ja jedva čekam ljeto, tj.7mj da prođu ispiti i da odem doma u st, a on će tada u zd, ali opet je nekako drugačije to ljeto jer ćemo negdje zajedno otići na par dana, a i ja ću do zd-a otić vjerojatno, a i on će doć u st malo… I tako sam vam ja malo i maštala sinoć o ljetu i o tome gdje ćemo nas dvoje pobjeći od svih na par dana…
Ali opet mi se u glavu vratila negativna misao o tome kako trebamo još ovako «gurati» 2-3 godine, i to me plaši malo moram priznat. Nekad ima dana kada bi cijeli dan provela u krevetu, bez da ikoga čujem i vidim. Ti dani su mi jedni od gorih, jer se samo tako lagano «ubijam» samoćom i tugom i suzama… Iako se trudim da razmišljam pozitivno, odnekud dođu te crne loše misli, ali ne samo o njemu, nego i o drugim ljudima, i o faxu, o neuspjehu…
I strah me, strah me da ne izgubim ono što mi je najdraže, one ljude koje tako volim, njega koji je sa mnom prošao kroz sve i svašta i koji je vjerovao u mene kada mnogi nisu…
Strah me da ne izgubim ono što volim!!
Jednostavno......Strah me!!
Ali znam da ću jednog dana i ja biti jaka i moći ću podnijeti sve, borit ću se za ono do čega mi je stalo, borit ću se kao nikada i rušiti ću zidove i sve prepreke pred sobom i neću plakati,ne!!
I kada budem mislila da ne mogu više, dat ću više od najviše.
Kad budem mislila da padam jače ću stisnuti zube,
I znam, znam da jednog dana bit ću jaka, onako, znaš, kako to veliki ljudi čine…
Tmuran dan,tmurna i ja... Nekako sam postala povezana s vremenom,vani sunce ja super,vani kiša ja sjetna i tužna!Kaos!!
Vrijeme sporo prolazi,minute se vuču presporo,sekunde su kao vječnost...
Bez njega,bez prijatelja,bez smijeha i radosti...
I onda kad sam tako tužna,usamljena,sjetna,mislim na njega i njegove riječi koje mi je rekao,mislim na njegove pričice,...
sjetim se i slatkih poljubaca i nježnog zagrljaja u kojem se osjećam tako sigurno od svega!!
i živim u nadanju da će vrijeme brzo proći i da ćemo se ubrzo vidjeti,a vrijeme sve sporije teče kao u inat...
teško je živjeti u iščekivanju dana,trenutka kad ćemo se opet vidjeti,ali nije samo teško već me malo i strah toga.
Strah me da ću jednog dana ostati sama,bez njega i bez njegovih poljubaca jer previše je toga šta nas dijeli.
osim kilometara tu su i dani koji su ispunjeni čekanjem,a pojavila se i treća osoba,njegova bivša i iako on kaže da mu ništa ona ne znači više i da sam ja jedina,strah me...
Strah me pomalo svega,strah me ovog svijeta u kojem danas živimo!!
Svijet je postao siv i crn,nema ljepote u njemu i ljudi su postali takvi,žalosno je to!
Ali ipak vjerujem da još na ovom svijetu postoji malen broj anđela,osoba koje su spremne pomoći ti i voljeti te unatoč svemu.
Dignuti te kad padneš i pomoći ti prebroditi sve ono što nam je teško i sve ono šta nas vrijeđa i boli...
Nadam se da će on ostati još dugo tu da me digne kada padnem,ali ne samo on,nego i svi oni koji imaju krila u sebi!!
e ljudi moji,malo sam imala problema s blogom pa nikako da dođe na red i novi post,al evo napokon.
ja sam već 10ak dana doma,odmaram dok drugi štrebaju za ispite :o) a kad sam ja bila vridna pa na vrime sve haha
uglavnom,cila sam sritna jer sam došla kući,malo sa svojima proćakulala,na maminoj lijepoj hrani,izašla malo puno na kavice i u šetnjice,al najviše sam bila sritna kad sam vidila svog dragoga.Nismo se bili vidili misec dana i mogu vam reć da mi je lagano i bia šok kad sam ga vidila. Cili je nekako drukčiji,a ne znam ni sama... Otkako sam došla većinu vremena sam s njim,svašta si pričamo,ali naravno izmjenjujemo i nježnosti svakojake :o) Baš sam nekako mirnija.I sad kad znam da za 4dana idem natrag u Zg,već nisam dobre volje. Opet razdvojenost od mojih doma,mojih prija i mog dragoga,joooj... I onda će me gore nakon nekoliko dana uhvatit kriza i htjet ću da ga vidim i da ga poljubim i da pričam s njim puno punoo i da se smijem s njim i plačem... A neću moći...
I mrzim mobitele i mail-ove i chat-ove jer to nije to,ja hoću njega pred sobom i moje prije,bar jednu moju dragu prijicu,moje sunašce!! I teško mi je sad već što moram ići za 4dana natrag,ali oram zbog sebe.Moram završiti taj fax zbog sebe,da imam nešto iza sebe,da mogu raditi nešto što volim tokom svoga života. A tek mi je počea život. 21godina i nije tako malo,ali naspram cijelog života to je tek maleni dio(bar se nadam da ću doživit 100-tu :o)) Ja se želim još zabavljati,još ludirati,provoditi. Kažu da su ovo najbolje godine,tj.da su studentski dani najbolji dani u životu!! Pa mogu reć da i jesu,ali naravno ima trenutaka kada mislim da su to i najgori dani. Sve je relativno...
počela sam pisati s brda s dola,pa bolje da zvaršim ovaj post kako tako.
Dragi moji,ja ću se truditi maximalno iskoristiti još ova 4dana,a onda povratak u Zagreb i naporno učenje,da bih mogla šta prije natrag doma svojim ljudima!!
pozdrav veeeeliki svima koji me čitaju
evo me doma,
bolje volje sam odma,
na domaćoj spizi... :o)
završia ispitni rok pa ja otišla malo doma!! sad ću lipo uživati u svemu,u maminoj spizi,
kavama s prijama,šetnjama s dragim i u još puno lipih stvari...
pozdrav svima dragim ljudima koji me čitaju!!
Zavezanih očiju ja mogu priko pazara
Do križanja od Smojine i Bebića Tome
Do trafike sa lutrijom, kroz grozdove sandala
I pištolje na vodu, salatu i pome...
I eto me doma!
Blueseri "od kolina", moji anđeli čuvari
Srasli su za gajbe isprid njene butige
I sva domaća špica babe i dica
Sa štekama duvana
I cila naša ulica drži mi fige da mi uspije!!!
Judi, evo me doma
Ne dan se ovi put
Nigdi od ovoga stola
(jebate, nisi lud!!)
Sve moje želje i grijesi
Najbolje godine
Još su na istoj adresi
Tu kraj nje!
I ko da vuče me i noge me same nose!
(tko će živog čovika prisadit?)
I sjećanje ka i šibice kad se smoče
Jedna mora na kraju upalit...
I eto me doma!!!!
Azurno nebo, čekamo zoru,
nas dvi mlade golubice,
nasmiješena su nam lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica.
Zajedno smo momke pratile,
zajedno po rivi šalabahtere pisale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali?!
heeej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome malom odleti.
Djevojčice žene postale,
Neke su se skoro udale,
a ti još čekaš azurne zore,
ti još želiš preplivati more,
ti još sanjaš zemlje daleke...
vojim te mala moja!!
Ponovo se vraća prošlost.
Isprepliće se sa sadašnjošću. Toliko je stvarna da ne znam u kojem sam filmu.
Šta je plod moje mašte,a šta se stvarno događa? Vrištala bi, al nemam glasa!!
Milion sumnji. Milion istina. Još više laži. Gubim se u svemu tome...
Čiji je osmijeh iskren? Koga suze bole? Ne znam...
Ne vjerujem sebi. Ne vjerujem ni njoj ni njima.
Želim pobjeći. Na najudaljeniju zvijezdu...
Bi li tada uspjela srediti zbrku?
Imaš tako jeftinu i plastičnu masku na licu. Smiješ se da mi napakosiš.
Ljubiš me, a htjela bi me gaziti. Uživaš u mom neuspjehu. Ali ipak ti se možda bojiš.
Bojiš se moje snage.
Gdje se sakrila iskrenost? Gdje je pobjegao prijatelj?
Glava je puna sumnji, loših misli...
Tijelo osjeća negativne vibracije.
Neću ponovo. Nemam snage. Ne opet..
Trebam preživjeti ovu noć!! Ovu prokletu noć!!
Ujutru ću se smijati svojim sumnjama. Stidjeti ću se svog poraza.
Sutra će mi biti draga ona koja večeras nije.
Al kako zatvoriti oči?? Kako preživjeti noć?
Kako kad se zbrkalo toliko toga??
Prošlost, sadašnjost, prošlost, sadašnjost... gdje je kraj svemu ovome?
Jesam li zaglavila u začaranom krugu podlosti?
Ja je nemam toliko u sebi da bi se borila s njom. Nisam takva. Nisam kao ona!!
To nije moja igra, to nisu moja pravila, to nije u mom stilu. Ne mogu.
Uživaj draga, ja sam večeras doživjela poraz. Jesam, priznajem!!
Ali sutra...
Sutra ću biti još jača, još snažnija, još ustrajnija.
Bit ću ti još veća prijetnja. Još ćeš me više prezirati.
Sutra ću se još iskrenije smijati, još više zračiti.
Još će se više pogleda lijepiti za mene, dobivat ću komplimenata više nego ikad.. samo treba preživjeti noć.
Čestitam dobila si bitku. Jednu!!
Drugu ti neću predati.
I da znaš, ja sam njegova i samo njegova i on je samo moj,
a ti si ipak samo jedna u nizu jer ti si BIVŠA!!
Zatvorenim očima, ja ću te slijedjeti
Zarobljenim rukama ja ću te grliti,
Pokaži mi ljubavi,
Sve tajne skrivene...
Samo voli me!!
Sve mi možeš uzeti,
što god želiš, samo voli me...
Do kraja me izluditi,
Baš me briga, samo voli me!!
Odvedi me,
Ovdje guše me...
Odvedi me,
Daleko iznad svih...
Ja bi te ljubila i mazila i čuvala i pazila i svašta bi ti ja sad radila samo da si sad tu...
Mrzim obveze jer mi ne daju da te vidim, mrzim i tvoje i svoje ispite...
Želim te tu kraj sebe, trebaš mi, da te zagrlim i da me miluješ po kosi i ljubiš...
i da ja ljubim tebe, da ljubim tvoje uho, onako jako da ga cmoknem da zvoni...
Trebam te, da budeš kraj mene, da u tišini osluškujem kako dišeš...
Trebam te... ma samo da budeš kraj mene!!
Jedva čekam da te vidim,jedva čekam taj naš dan,još nas malo ili puno dijeli?!
Kad te vidim onda ću te zagrliti jako,jakoo,i ljubiti i maziti i paziti,i malo skakati po tebe,ludovati,pa ćeš
se ti smijati i onda ću se i ja smijati,ma skupa ćemo se smijati...
joj pukla sam... jedva čekam da te vidim!!