< | veljača, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Napomena: neke slike i tekstovi koje stavljam su pronađeni na webu i nisu moje djelo.
Imena autora ne navodim jer mi ih je katkad teško pronaći.
Ako prepoznaju svoja djela,neka znaju da ih ne prisvajam
i ne podmećem kao svoja.Hvala!!
Kako letjeti s nekim kad su ti slomljena krila?!
Sa svakom novom misli naučimo nešto o sebi.
Ljubav ne prestaje.
Ima li ljudskog bića koje bi se moglo oduprijeti ljubavi?!
Volim,znači živim!!
Voljela bih,htjela bih i bit ću ono što jesam.
Kad imaš sve ne vidiš ništa,progledaš tek kad nemaš ništa.
Ne postoji put do sreće. Put je sreća.
Ljubav nije u mozgu,ljubav je u krvi.
Prijatelj je tu da te podigne kad tvoja krila zaborave letjeti.
Toliko sam sanjala tvoje oči da sam
napokon utonula u njihovu dubinu...
Noć je bila tako gusta i nepomična...
Kriknula sam tako glasno da se
razbio svijet lažne ljubavi,
a njegovi komadići su se rasuli crnim nebom...
Toliko se u meni nakupilo razočarenja,
da te nisam ni pogledala
kad si se sagnuo tražeći
zrnca moje ljubavi...
Ovo nije klasična poruka.
Ovo je samo odjek iz moje duše.
Volim te,
kao što se jednom u životu voli.
Nekad smo se voljeli nježno i strasno,
čisto i nevino,kao djeca,
a sada...
Sada tako lako odbacuješ moju iskrenu ljubav.
Zašto? što se to s nama dogodilo?
Još uvijek me misli tebi vuku,
neke lijepe i davne uspomene sada me bole jer tada smo se
voljeli do neba i bili sretni,nismo marili za druge,
a sada kao da se to izgubilo,
kao da je snijeg prekrio našu sreću
i hladna zima unijela hladnoću i u naša srca.
Nadam se da će s proljećem opet doći ona istinska i iskrena toplina
u naša srca.
Nadam se da će se vratiti ljubav za koju smo živjeli!!
Nadam se,a proljeće polako dolazi...
Daleko je srce od mene, daleko je a tebe nema kraj mene... ide jedan stih koji mi je dosta blizak zadnje vrijeme.
Kao što znate ja i moj dragi smo razdvojeni kilometrima,ali ipak ti kilometri nisu ništa naspram našeg prijateljstva
i ljubavi. Ali opet,ponekad je vrlo teško to... Ima dana kada mi se ne da ništa,ništa mi se ne radi,nikog mi se ne sluša,...
Ti dani su mi ispunjeni nekakvom tugom i tužnim pjesmama koje dopiru sa radija... Tugom jer smo daleko jedno od
drugoga,jer me on ne može zagrliti,jer me ne može poljubiti,jer se nemam s kim šetati držeći se za ruke,...
Nedostaje mi on!! Nedostaju mi te male stvari koje mi uljepšavaju dan. Stvari i riječi koje napravimo i izgovorimo,
to možda naizgled i nije ništa značajno ali meni znači punooo.
Npr.mnogo nas riječ VOLIM TE izgovori možda i više puta dnevno,ali kad mi on to kaže onako iskreno,sa
osmijehom na licu i nježnim pogledom meni odmah srce počme ubrzano kucati,imam osjećaj da će iskočiti
iz grudi kako počme brzo lupati,prođu me trnci,osjetim leptiriće...ma kao da sam se prvi put u životu zaljubila.
Lijep osjećaj,prekrasno nešto!!
I ima dana kad mi nedostaju te riječi,nedostaje mi njegov čvrsti zagrljaj... jer ono volim te izrečeno preko poruke
ili u razgovoru mobitelom nije isto i uopće se ne može uspoređivati s onim volim te kad me pogleda u oči i kaže mi to.
I to mi jako nedostaje,nedostaju mi njegovi pogledi i tople riječi...
Daljina nas dijeli,ali ljubav nas spaja.
Vjerojatno ste čuli za onu: Daleko od očiju,daleko od srca!!
Možda u tome ima i istine,ali u mom slučaju što je on dalje i što više dani prolaze,on je sve više u mom srcu,mojim mislima...
Sve više mislim na njega kako dani odmiču i brojim dane do našeg susreta i za mene ne vrijedi to daleko od očiju,daleko od srca.
Ako nekog voliš iskreno ne postoji nikakva prepreka;postoje teški trenutci,teški tmurni i dosadni dani,ali sve to prođe i
padne u zaborav onog trena kad se usne spoje!!
jer za mene više vrijedi: na daljinu srce više čezne!!
Povedi me daleko
negdje ćemo
biti sami
daleko od očiju
daleko od svijeta
daleko od zavidnih ljudi
ljubi me nježno
da mi se koža naježi
ljubi me po vratu
da poludim od želje
samo me ljubi...
Svatko od nas u svom životu ima nekoga koga je ostao željan... Nečijeg osmijeha,nečijeg dodira,nečije tople riječi i nečijeg mirisa...
Da možete toj osobi reći riječi koje joj nikada niste rekli a željeli ste,koje bi to bile riječi??
Ostavite svojoj voljenoj osobi poruku upravo ovdje...
Tko zna,možda nekada netko pročita riječi upućene baš njemu ili njoj.
I...
vjerujte u svoje snove...
Mozda neki od njih upravo čekaju svoj trenutak,možda za neke nedostaje samo još jedna kockica da bi se čarobni mozaik sklopio...
Možda Vam život,uskoro,priredi lijepo iznenađenje!!
...
Na lice stavi smjeh, a ja ću doći po tebe
Kad krene ova noć, tisuću koraka za dvoje
Zapleši sa mnom ovaj ples.
U ponoć zvoni sat, nježna i lagana k'o svila
Zaustavljaš mi dah, neću ti reći jer već znaš
E kad bi mogla sad bi poletjela bez krila
Dok plešeš sa mnom ovaj ples.
Ponekad poželim da te stavim u njedra
I da zaboravim koji je dan i gdje sam.
Ponekad pomislim tako blizu je sreća
Dok plešeš sa mnom ovaj ples.
Nad morem mjesec mlad, u oči skupio si zvijezde
K'o nikada do sad srce mi šalje dobru vijest.
E kad bi mogala sad bi zaustavila vrijeme
Dok plešeš sa mnom ovaj ples.
Ponekad poželim ...
Samo moru virujen
More sluša, ja mu pričam priče.
Samo moru virujen
Ono šumi, pušta me da vičen...
Samo moru virujen
More lići, more rane vida.
Samo moru kažem sve
More sluša, pa me ispovida...
Samo moru virujen
Samo valu, oseki i plimi.
Kada svi me ostave
More širi ruke da me primi...
Samo moru virujen
More sluša pa me osokoli.
Samo moru virujen
Samo more znade da te volim!!
dragi moji blogeri i svi vi koji me čitate nije me bilo duže vremena pa se stoga odma na početku ovog posta ispričavam na tome!!!!!!!!!!
i sve što želim je...
Vrtlog nemira… Zbunjujući osjećaji… Raspršene misli… Jedan život... Samoća… Tuga… Mrak… Ljutnja… Čežnja... a u središtu svega jedna djevojčica… Trebala bi reći djevojka, ali u duši ja sam još uvijek samo mala djevojčica. Djevojčica koja je već
upoznala život jako dobro. Shvatila sam da život nosi bol,malo sreće tu i tamo i veliku bol.A i rijetki su oni kojima donese samo sreću. I sve to me pogađa u posljednje vrijeme,taj nemir,raspšene misli,zbunjenost oko svega jer me je snašlo nešto što možda nije trebalo i svakog trenutka se pitam zašto se baš osoba koju sam smatrala prijateljem počela tako ponašati prema meni. Zašto je sve između nas postalo nekako drugačije.Zar je moguće da njemu nije više stalo?! I svakog trenutka se pitam što će biti s novim anđelom i svakog trenutka se pitam gdje je onaj koji mi spava u srcu. Ali odgovora nigdje!!
I tako sjedim sama u mraku sa srebrnom kapljicom u oku. Pokušavam shvatiti,ali ne ide. Jednostavno ne shvaćam. Sve je postalo nekako drugačije,sve se mijenja,a ja malo kasnim u toj
promjeni jer nisam shvatila na vrijeme. I sada evo pokušavam srediti misli,a pogotovo osjećaje jer je toliko toga u zadnje vrijeme. I trudim se,pokušavam ali ne uspijevam. Zbunjenost i dalje raste i kao da nadvladava sve ostalo i samo želi znati što će biti dalje,što će se dogoditi sa svim tim osobama koje su počele ulaziti u moj život. Želim znati hoću li napokon pronaći svoju sreću ili ću opet ostati sama u mraku,sa onom srebrnom kapljicom. I nije mi lako…
Nije mi lako kad je u srcu jedna osoba,a oko mene su se pojavile osobe u koje sumnjam.I ne vjerujem da bi sa njima mogla pronaći svoju sreću jer s jednom jedinom to jako želim,opet!! I sama sebe mučim s pitanjima,sama sebe mučim s osjećajima,sama sebe mučim s razmišljanjima koja ne vode nikud. Samo me još više
odvode u dubinu jer ništa ne shvaćam.
Ali kad ću shvatiti?? Kada će se stvari konačno posložiti??
Jer opet sam počela plakati svake večeri,a rekla sam da nikad više neću plakati. Bio je to dogovor sa samom sobom. I rekla sam da više neću plakati,a sve se opet ponavlja… I oči su mi već umorne i više nema snage u meni… i sve što želim je samo jedna mala livada sreće… mrvica ljubavi… i netko tko će me uhvatiti za ruku i odvesti daleko od svega i svih…zar tražim previše??
p.s.Mala brineta hvala ti na ovome!!
Naučila sam da, bez obzira na to što mi se dogodilo i kako loše to izgleda danas, život će se nastaviti i sutra će biti bolje!!
Naučila sam da možeš puno zaključiti o osobi po načinu na koji se nosi sa običnim stvarima.
Naučila sam da žaljenjem za bliskijom vezom sa svojim roditeljima gubiš dragocjeno vrijeme. Iskoristi ga prije nego što odu iz tvog života.
Naučila sam da stvaranje 'načina života' nije isto što i stvaranje 'života'.
Naučila sam da ti život ponekad daje i drugu šansu.
Naučila sam da ne treba ići kroz život s utezima na obje ruke. Moraš biti u mogućnosti odbaciti stvari za sobom.
Naučila sam da, kad god odlučim nešto otvorenog srca, obično donosim pravilnu odluku.
Naučila sam da, čak i kad patim, ne moram biti sama.
Naučila sam da svaki dan moraš ispružiti ruku i taknuti nekoga.
Naučila sam da ljudi zaboravljaju ono što si rekao, zaboravljaju ono što si napravio, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali kad si to činio.
Naučila sam da moram još puno naučiti!!