|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Znate kako nam je u nekim situacijama jednostavno dosta svega i onda odlučimo poduzeti drastične mjere?? E pa jedna od njih je i samoubojstvo... Kako često danas čujemo po školskim hodnicima: Daj se ubij | Daj se pokopaj| Ajme ubit ću se! Neki to govore iz šale, a neki to stvarno misle... Al mi ne shvaćamo kolko trebamo cijenit život. Sve to što nam je Bog podario. Možda neki ne vjeruju u Boga, al onda neka cijene ono što imaju i ljude koji ih vole, i kojima bi život bio nezamisliv bez njega / nje. Život je jedan, i kratak - dragocjen. Kad bi bar imali 7 života, kao mačka, al nažalost nije tako.
Evo vam jedna zanimljivost na koju ćete se sigurno nasmijati:
Tajlandski Romeo i Julija, zbog roditeljskog protivljenja njihovoj vezi, htjeli su svoju patnju okončati zajedničkim samoubojstvom, ali nakon tri neuspjela pokušaja shvatili su da im ipak nije suđeno.
---
Lin (30) se godinu dana sastajao sa svojom djevojkom Lee (29), ali njihovi roditelji nisu odobravali tu vezu. Nesretni je par htio samoubojstvom okončati stvar ali sudbina je htjela drugačije.
Par je rezervirao sobu u jednom hotelu i zapalio ugljen u posebnoj posudi kako bi se ugušili ugljičnim monoksidom. Na njihovu (ne)sreću proradio je protupožarni alarm pa ih je osoblje hotela potjeralo iz sobe.
Istu stvar pokušali su u idućem hotelu, ali ovaj put pokrili su senzor za dim ručnikom. Senzor je ipak detektirao određene promjene u zraku i ponovila se scena iz prvog hotela.
Treći put Lin i Lee odustali su od dima pa su se odlučili otrovati tabletama. Svatko od njih progutao je dvadesetak tableta za spavanje nakon čega su zajedno otišli u postelju. Osoblje ih je probudilo idućeg dana jer je bilo vrijeme za odjavu iz hotela.
Frustrirani neuspjehom odlučili su se vratiti kući, ali su se u automobilu posvađali i potukli tako da su završili u policijskoj postaji gdje su jedno protiv drugoga podigli prijave.
Heej!!! Evo mene napokon... Stvarno mi se nije dalo sjest tu i napisat ova hebeni post. Al eo.... ipak ću vam nešt malo našrajbati.
Da vidimo... U školi je super. Stalno se zajebavamo. Skoro cijela škola se šlata, mislim onak jako udari u dupe il u nogu. Uf, ja sam zbog tog dobila upalu mišića u guzici. Daj zamisli... lol
Martina, Anika i ja pod odmorima stalno visimo tam kod požarnih stepenica i jedemo žele bombončeke... hhh. Kak smo mi kuuul!! xD
U petak smo imali tjelesni i bili smo vani, trčali štafetu. A ja iam astmu,pa mi se nekad zna desit da nemrem doć do zraka. I tak, idemo mi zadnji put trčat, a ja počela jedva dolazit do daha. Nisam ni stigla do Kristijana, sam sam mu bacila štap i pala na pod. Jednostavno nisam mogla doć do daha... I suze su mi počele na oči ić. Strašno!! U takvim događajima se čovjek zamisli... I danas sam čitala nečiji mail. Glasi kao naslov ovog posta. Radi se o tome da je neki čovjek kopao po ženinim stvarima i našao nekakvu prekrasnu haljinu koju je ona čuala za posebnu priliku. Nakon 9 godina braka žena je umrla, a ta posebna prilika nikad nije došla. I da haljina ne propadne čovjek je ženu na njenom pogrebu pokopao u toj haljini. Ja, kad sma to čitala, sam plakala ko kišna godina. Stvarno... malo razmislite. Ako nešto želite učiniti danas, nemojte to ostavljat za sutra, jer vas sutra možda neće biti.
Danas sam s Dorom bila u E-Molu (Avenue Mollu). Heh. Kupila sam si traperice, majcu i bolero. Sutra idem kupit cipele i sunčane naočale. Srele smo u Ljubu i Mirelu. One također malo išle šopingirat. Večeras je Gabrijelin rođendan. A taak je ružno vrijeme... nadam se da će bit bolje na rođendanu. Prošle godine mi je bilo super. Sutra očekujte novi post. Lol. Prvo me nema 3 tjedna, a onda najednom dođem i pišem post svaki dan. Hhh.
Pusice svima koji su mi komentirali i svima koje poznam.