LokalPatriot

srijeda, 31.08.2005.

Tisuću kilometara u krug

Ne pripadam rijekama. Ne pripadam ni snovima opojnim koji uvijek razdvoje ljude. Ne trgujem osjećajima. Stvoren sam iz ljubavi. Nemam. Dobijem. Gubim. Naviknut da sanjam ja te beskrajno trebam i u duši mi je ljubav kad te spomenem. Tisuću kilometara u krug. Nemiri. Tragovi i čežnje. Neobično, zar ne? Možda nekome tko ne živi u tom svijetu. Tko ne poznaje dodir tvojih ruku i onaj pogled. Jedan običan osmijeh. Tvoje nježne riječi. I nikada nije slušao tvoje snove. Taj nije prošetao sa tobom u suton. Nikad nije primijetio sjene stabla u vodi. Taj ne poznaje tvoj miris. I ne osjeti vjetar što ga nosi. Ne zna o čemu govorim. Ne zna o čemu pokušavam pisati noću. I ne zna što se sve u meni lomi. Zašto postajem sanjar. Zbog čega je sve lako. Kada pomislim. Kao prvog dana. Koliko te volim.

- 18:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 30.08.2005.

Zeleni fenjer, odbačeni kotač i drvena kolijevka

Kada se dogodi, pokušaj slijediti srce. Zaboravi nemir. Za vrata sreće postoji ključ. Tisuću razloga. Propuštenih prilika. Između nas prolazi zauvijek. Kao odbačeni kotač i drvena kolijevka. Kao zrno graška. Sve je potreba. Radost života. Istinski smisao i promjena. U tamnoj noći. Plač i smijeh. Ne brini. Samo mi obećaj. Zeleni fenjer osvijetlit će put. Ako. Kada dovoljno želiš. Priča je sretna. Na kraju. Jučer. Danas i sutra. Na ovom mjestu. Jedna ljubav. U dobru i zlu.

- 22:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2005.

Potraži me sasvim desno od sna

Što je naša ljubav bila. Malo sreće ili samo tuga. Zbog pogleda i laži. Vrijedilo je truda. Oprostiti. Kao ptica. Gledam u daljinu. Da barem znaš čemu se divim. Nema suza u svijetu koji vidim. Noću kada sanjam u bojama. Ako otvoriš dušu. Ako mi vjeruješ. Kad sklopiš oči ostani još trenutak. Potraži me sasvim desno od sna. Prepoznat ćeš me po plavom kaputu. Odmah iza mjeseca. Samo korak. Možda tvoja, mala dva.

- 21:47 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.08.2005.

Podmetnuti tragovi

Nabujalu rijeku promatram sa mosta. Samo na trenutak stale su kiše. Noćas si pričala o svemu. Istim smirenim glasom. Onim usnama što volim, a ne ljubim više. Jer ljubav je otišla. Nepoznatim smjerom. U tišini. Bez pozdrava i velikih riječi. Odnijela je tebe. Poklonila drugom. Napustila nas baš pred nevrijeme i sa sobom donijela nemir. Na ovom istom pragu. U koferu je starom zaboravila riječi. Najljepše pjesme. Glazbu sanjara. Poznatim mirisom zaljubljene žene. Rasplamsala je maštu. Da probudi lovca. Poslužila se igrom. Podmetnuta traga.

- 17:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 27.08.2005.

Odigraj nešto lijepo

Gdje nas to nosi vjetar noćas. U kojem putujemo smjeru. Ne pretjeruj sa kušnjama svojim. Tako starimo brzo. Suza se ne bojim. Nema razloga. Ni straha od visina. Odigraj nešto lijepo. Živote moj. Ponudi ljubav. Pronađi ju u moru. Kiša je odnijela tugu. Upoznaj me sutra sa njom.

- 22:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2005.

Kada rekla si da me voliš

Stigao sam drugim razredom putničkog vlaka. Na stanicu mračnu u predgrađu grada. Jedne noći. Godine šeste. Sredinom hladnog listopada. Negdje oko ponoći. Nešto malo prije kiše. Otvorila si vrata. Još uvijek budna ali snena. Nudila me hranom. Keksom. Toplom šalicom čaja. Napitkom sa malo meda. Ležali smo stisnuti jedno pored drugog. U postelji vlažnog podstanarskog stana. A ni slutio nisam. Ništa nisi rekla. Nisam znao tada. Ni zašto si skratila kosu. Ni čemu nemir. Što je bila tvoja tajna. Za mene lijepa. Tako krhka i nježna. Nisam znao da se bojiš. Dok pričala si priču života. Opijen ljubavi. Bio sam slijep. Nisam znao da odlaziš. Te noći. Zadnji put. Kada rekla si da me voliš.

- 21:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2005.

Morem stihova izrečenim o sebi

U bojama svježe ubranih bresaka. U smeđim ružama cvjetnog aranžmana. U predjelima noći dok te sanjam. U svemu stvarnom. U podsvjesnom i nestvarnom. Osjetim kada si tu. Iz nekog razloga. Posebno mi je stalo. Darujem ti riječi. Za tobom sam lud. A znam da nije dobro. Navodiš na krivi put. Ljubavnici sanjari. Ostaju sami. Tako plaćaju dug. Za ono malo sretnih dana. Za one poljupce strasne koje pamte život cijeli. Opijeni glazbom kojom samo oni čuju. U ljetnoj noći. U vrijeme otvorenih prozora. Morem stihova izrečenim o sebi.

- 21:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 24.08.2005.

Slučajno u jesen

Poznajem miris tvoje ulice. Kesten na uglu i drvored lipa. Baš sve. Partiture. I plave kiše. Svaku tipku tvog klavira. Uvijek. Noću kada prolazim čujem kako sviraš. Pomislim da si moja. Dok melodije biraš. Da ti si ona. Osjećam. Opet. I tako svaki put. Slučajno u jesen. Iznova. U krug.

- 23:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 23.08.2005.

Dolazi vrijeme buđenja

Ni mjeseca večeras iznad grada, tišina samuje baš kao i ja. Bliži se jesen i jutra u magli. Ona jutra, hladna i sumorna. Nemoj loše misliti o meni, kada oko ponoći vino pijem sam. Ne spominjem ljubav, zato što sam sretan. U srcu osjećam da gubim. Prolazi sve što zovem nada. Dolazi vrijeme buđenja.

- 23:49 - Komentari (31) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.08.2005.

Prepoznaješ moje snove

U tebe sam zaljubljen, ne u tvoje stihove. Tebe volim, a to je puno više. Nemojmo si lagati. Oboje znamo da nemam riječi, kojima bi nekog poput tebe mogao oboriti s nogu. Duboko su u meni skrivene rime, koje ću tek možda jednom i znati napisati. Do tada bit ću ovdje, jer me baš i nema previše drugdje. Pokušat ću biti tebi blizu, na onaj način koji jedini znam, na onaj način, što u ovom kasnom ljetu, osim previše kiše jedino imam. Prepoznaješ moje snove lako. U melodiji klavirskoj, u duši slavonskoj, u nekom čudnom aranžmanu šokačkom, bez tamburaša. Osjećaš se voljenom, pa makar to bio i ja. Bliski smo na poseban način. Možda to ne želiš. Zbog toga si nemirna.

- 19:46 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.08.2005.

Moja plava ljubavi

Iznad grada sivi oblaci putuju. Noćas bi ponovo mogla kiša. Ništa novoga što bi mogao ti reći. Čujem u daljini grmi. Ispred mene besana noć. Nešto loše se sprema. Vani odjednom tama. Oluja. Nema žamora ljudi. Glazba je tiša. Na mojem licu još se vide tragovi ispijenog vina. Ponekad pretjerujem. Baš kao sinoć pod izgovorom ljubavi. Ono jedino stvarno. Jedina istina prava. Nedostaju. Tvoji poljupci. Tvoj osmijeh. Dodiri. Sve ono što nisam spreman da promijenim. Da prelomim. Možda kad prestanem pisati o nama. Jednom. U nekoj drugoj noći. Nedjelji. Moja plava ljubavi.

- 19:43 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 20.08.2005.

Odavde do mosta

Da barem mogu pisati o sreći, o nečemu lijepom i sretnom. Da barem mogu šetati uz more i gledati valove. Gledati velike bijele brodove kako i večeras bez nas plove. Da barem mogu ljubiti te kraj kule kamenog grada, u noći zvjezdanoj svijetlo plave boje. Da barem mogu a ne mogu i polako već se mirim sa tim. Ne brini. Naći ću već način da te prebolim. Živim ovdje i nalazim smisao u rijeci. Odavde do mosta. Vjerujem u ljubav. Postoji negdje ona kojoj sve ću reći. A ti ćeš proći. Nestati. Ispisane riječi. Za tebe. Od nas. Od jučer. Sve je što će ostati. Kad ljubavi našoj dođe kraj. Kad zaboravim. Kad više ne budem sam.

- 19:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 19.08.2005.

Skriven iza tuge

Skriven sam iza tuge i pomalo umoran od svega. Ljubav je ono čega nemam a tako je trebam. Moji su dani prilično prazni. Gotovo isti ritual svakoga dana. Odavno ne pijem kavu u dvoje i boli to što znam da negdje je sama. A piše mi da nije sretna. Da nije onako kako htjela je da bude. Za vratiti se nema snage. Budućnost vidi bez nas dvoje. Idem dalje. Ne stojim. Čovjek sam otvorena srca. Učinit će me vrijeme ili gorim ili boljim. Još uvijek vjerujem. Još uvijek želim. Ne plašim se. Ne predajem lako. Nemam razloga da se bojim. Kada me gledaš. Ti što me poznaješ. U oči. O sebi mogu puno reći. Naučilo me vrijeme. Ljubav žene. Znam što znači biti sretan. Možda danas i nisam toliko tužan, koliko sam jesenje sjetan.

- 22:32 - Komentari (27) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.08.2005.

Dobri stari dani

Prebrzo prolazi vrijeme. Sve te manje viđam i sve te čujem rjeđe. Od uspomena naših nemamo ništa, malo toga još nas veže. Kad razmislim bolje, odavno mi nismo isti ljudi. Život nam je sasvim druge uloge dao. Nije važno da li živimo bolje ili gore, od onih što se sjećam ostalo je malo. Ne mogu pobjeći od sebe. Od nostalgije nemam ništa ali mi je draga. Vjerujem u male stvari. U još poneke ideale, zaboravljenih, lijepih, dobrih starih dana.

- 21:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2005.

Kišilo je sinoć

Kišilo je sinoć. I po gradu. I u duši. Mislio sam još nešto reći ali okrenula si glavu. Nedostajao je korak da ti kažem. Šteta što se prelomilo u meni. Nisam iskoristio priliku danu. Na trenutak zatečen. Pogleda praznog.Ostao sam nedorečen. Ti znaš da volim jesen, pa mi smo se tada i sreli. Ne znam gdje sam prvi puta čuo. Ne poznajem nikoga tko se tako zove, a čak mi se i sviđa ime Rujana. Kišilo je sinoć. Da si barem ostala još malo. Da barem nisi žurila. Unatoč svemu. Usprkos suzama.

- 23:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2005.

Samo kiša jače pada

Kišna je večer. Vračaš se kući koja ti to nije. Nadopunjeno iskustvo, malo radosti i puno više gorčine. Okus prave sreće, dogodio nekom drugom. Naučila si živjeti da nikome nisi najmilije. I kako vrijeme prolazi sve je teže pokušati, zavoljeti, istom onom snagom kao prije. I ništa novo. Ničega novoga. Nigdje. Nažalost ni ovdje. Zaustavljenog i jeftinog, preko volje me čitaš, ponovo tamo od onog mjesta gdje si stala . Propustila nisi ništa, samo kiša jače pada.

- 22:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.08.2005.

Ne žurim nigdje

Kao iz bajke postoji mjesto gdje vrijeme stoji, uvijek me čeka da se vratim. Stara kuća. Kolači na stolu. Obiteljske priče. Slike pokojnog oca. Tužne oči moje mame. Kao da nikad otišao nisam širi se miris svježega voća i kuhinjom i sobom. Ne plači mama. Danas je blagdan. Ne žurim nigdje. Ovo kišno popodne bit ću sa tobom.

- 22:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.08.2005.

Nebo je to što daje nam nadu

Odlaziš na misu večeras. Hodočastiš uoči Velike Gospe. Pomoli se za pokojne naše, za drage koje volimo, za sve marijanske duše. Treba nam noćas ljubavi, mira i vjere. Pomoli se. Izmoli Zdravo Marijo iz srca. Duboko u sebi, pronađi molitvu. Pronađi snagu i ne kloni duhom. Život je stvoren da ljubimo. Ovdje sam. Tu. Kada gubimo. Nebo je to što daje nam nadu.

- 21:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 13.08.2005.

Dva filtera, gajba za ekipu i do jutra te nema ( Ljubavna priča)

Stoput sam ti rekla da si šlampav, ni košulju ne znaš sam ispeglat. Koliko ti je trebalo da naučiš, da postoji koš za veš u koji prljave čarape spremaš. I meni je subota. Kraj tjedna. I ja bih poslije ručka legla, izvalila se u hladu sobe, otvorila pivo i čitala novine. Što si rekao? Trebaš keš. Kakav roštilj? Gdje ideš? Mogu si mislit, što vas je ona željna. Još je mlada. Naučit će s vremenom, za koga se udala i što takvom znači biti žena. U fazi je kad misli da može, šuti i trpi, samo zato što još uvijek nije spremna otići. Pobjeći iz te kože. Ne čujem te, što kažeš? Kartanje? Bela? Da prevedem? To znači dva filtera, gajba za ekipu i do jutra te nema.

- 17:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 12.08.2005.

Sjeti me da sutra uzmemo nešto za mamu

Miris pohanih bundeva iz bakinog vrta, nebo pred kišu a na stolu čeka sa trgancima juha. Dudić, roza cvijet je procvjetao jučer, na terasi između sunca, oblaka i kiše. Silazim odmah. Vrijeme je za ručak. Ohladit će se. Hajde da jedemo, prestani pisati, ne čekam te ni minutu više. Znaš, vratit ću danas pročitanu knjigu i planiram uzeti boju za kosu. Poslije osam se vraćam, možda svratim kod Višnje na kavu. Hoćeš li ti javiti svojima da sutra dolazimo? Da, hoću. Sjeti me da sutra uzmemo nešto za mamu. Koji da napravim kolač? Ledeni vjetar, neku voćnu tortu ili baklavu?

- 13:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2005.

Još uvijek zrači posebnom toplinom

Nisam se javio. Ni mahnuo. A prošla je danas slučajno kraj mene. Rekli su mi da je u Zagrebu. Drugi kažu da živi u Rijeci. Oni treći sigurni su kako već je neko vrijeme u Americi. Nisam se javio. A možda sam trebao. Jedno drugom imali bi puno toga reći. Bolje ovako. Odavno nije važno. Moja prva velika ljubav. Privlačna je. Lijepa. Još uvijek zrači posebnom toplinom. Radujem se njenoj sreći.

- 21:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 10.08.2005.

Na drugoj strani rijeke

Moj pogled kaže ti sve. Više od tisuću riječi. Kroz suze vidim tugu. Duboku bol.
Miris svježeg cvijeća. Ljudi u crnom. Iskrena sućut. Zbogom. Posljednji put.

- 14:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 09.08.2005.

Da mogu birati

U očima tvojim more. U mojim tuga i ravnica. Jedan od onih praznih je dana. Čini se dobrim svaka sitnica. Sutra bit će bolje. Samo da se vjera vrati. Treba mi ljubav. Otvoreno srce. Ljubav. Samopouzdanje.
Da mogu birati. Radost bi podijelio sa tobom. Već sutra. Odmah u zoru. Na terasi pili bi kavu. Jedno drugom ispričali snove.

- 22:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2005.

Puno toga na jednom mjestu

Noćas neću gledati rijeku. Ostajem tu. U praznoj sobi. Možda poslušam dobru staru glazbu. Pročitam nešto novo. Možda jednostavno raširim slike po stolu.
Kada uhvati me nemir. Poželim vidjeti trenutke sretne. U nekim prigodama davnim zaustavljeno vrijeme.
Čuvam ih poput tajne na posebnom mjestu. Fotografije naše. Iz kutije tamno smeđe.
Uvijek kad ih gledam. Znaš li da od srca se nasmijem. Posebno kad vidim frizure iz tih dana. Zar je moguće da izgledali smo smiješno. Ne baš tako davno. Ne baš tako prije.
Nasmijem se od srca tada. Kakva je to moda bila. Gotovo svi izgledamo, kao da se netko igrao sa nama. Jedino tvoja kosa uvijek, pa i danas mi je lijepa. Onako duga. Ravna. Boje lana.
U ljetnoj večeri dok stojiš pored mosta. Iza tebe zvjezdano nebo. Mjesec. Drava. Koliko toga na jednom mjestu. Otvorenih očiju. Gledam te. Glupo je. Zašto. Čemu se nadam.

- 20:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.08.2005.

Tako svejedno

Naučila me igra ova. Čekanju. Strpljenju. Da nikuda ne žurim. Da zastanem kad gubim. Naučila me pjesma, kako da priznam poraz. Učinila me snažnim da prestanem voljeti, da se odljubim i da vidim dalje od nas. Uvijek nakon kiše, postane sve lakše. Drugačije. Obično. Manje vrijedno. Kad ljubav ode. Danas ili sutra. Tako svejedno.

- 21:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 06.08.2005.

Bez velikih riječi

Prolazi vrijeme. Teku sati. Rijeka života i prva kolovoška jutra. Sve je nekako mirno. Bez puno velikih riječi. Uspomene dolaze iz duše. Ravno iz srca. Pamtim tvoje zadnje riječi. Već godina je peta. Ne gubim nadu. Slutim. Opet ću te sresti. Ovaj život nije kraj. Vjerujem da ima drugog svijeta. Osjećam. Znam.

- 20:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2005.

Prolazi oluja

Ludilo. Strahote. Grijehovi. Zvijeri. Plač nevinih. U sred svega. Sreli se dvoje. Ranjeni. Jedna priča. Dva života. Dvije teške bitke. Izdaja. Sramota. Odjednom izgubljeni. Sami. Opet na početku. U sred rata. Stranci. Slučajno pronađeni. Kao ljubavnici. Oduvijek. Davni. U dugom bijelom holu "Molitva za Magdalenu".
Kišan dan. Prolazi oluja. Odlazi. Blizu je kraj. Radost i tuga. Ponos i sjećanja. Vremena gruba. Dječji plač. Snaga i nada. Tinja. Traje. Još uvijek tako lijepa. Jednako odvažna. Ona. Sve godine ove. Neobično hrabra. Samo moja.

- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.08.2005.

Večeras ću te naći (Dijelimo samoću)

I u onom dijelu kišnog dana kad smirilo se nebo. Oko mene ništa. Ništa novo. Četvrtak bez pokrića. Vjetar. Glazba iz obližnjeg kafića. Dijelimo samoću. Svako na svom kraju svijeta. Oblake sive i crne. Dan bez sunca. Svjetla neona. Prozor prepun kiše. Staklo monitora. Dijelimo ponekad osmijeh na usnama. Ozbiljan, tužan, i radostan izraz lica.
Dijelimo sve to a ne poznajem stvarno tvoje ulice. Niti pogled na krovove. Oluke. Boju očiju tvojih. Tvoje navike. Ipak, uvijek kada mislim o tebi. Shvatim da mogu vidjeti sve. I vrtove ruža o kojima pričaš. Stazu kojom hodaš. Sve što hoću mašta mi daje. Ponudi slike. Pruža tisuće skica.
Neka ostane tako. Neka ne prestane. Želim da traje. Sviđa mi se priča.
Večeras ću te naći lako. I zaboravljenu klupu. Da i nju. Baš sve. I mačka žutog. Labradora koji ne laje. Jer i on zna tko ide. U tom svijetu. U tom snu. Dobro zna. Tko je tko. Što se smije. A što ne. Uloge su podijeljene. Baš svi ovdje znaju sve. Želio bi vjerovati. Ne prestati sanjati. Sutra poslati pismo. Obećati ti nešto. Bilo što. Večeras ću te naći lako. Nije gužva. Ima nas sve manje. Ne znam broj. Kada poželiš sreću. Tražiš ljubav. Osjetim to. Kad bi mogao opet. Kazao bi tebi gdje je. Samo tebi. Rekao bi sve o njoj.

- 21:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 03.08.2005.

Knedle, vrhnje, mrvice i šljive

U istoj smo priči. Htjeli mi to ili ne. Ništa novo neću reći ako i danas kažem volim te.
Odavno mi puno toga drugog nije važno. Potpuno sam siguran u odabrani put. Učinilo me vrijeme takvim. Našao sam smisao. Prihvatio sve dileme. Drugi pogled. Drugi kut. Putujem na valu snova. Tako mi je lakše dohvatiti svijet. Što je realnost ako nisam sretan. Čemu želje. Čežnje. Čemu sve. I onako tajnu nitko ne zna. Istinsku. Pravu. Samo mrvu. Šaku. Tako malo. Ni za rep ni za glavu.
Spoznao sam davno da tek nas malo ljubavi dodirne. Kako je u suštini, u svojoj biti i istini ovo jednostavan svijet. Kako sa tobom nema maski. Pustih obećanja. Glupih priča. Bespotrebnih laži. Da nekom krivom cestom to je bijeg.
I da tebe. Mene. Raduju druge, sasvim obične stvari. Nikakva egzotična putovanja. Afrika. Ni Bali. Kad sam s tobom. Ni Egipat. Ni piramide. U pustinji našoj oaza je ljetni ručak. Recimo, knedle sa vrhnjem prelivene mrvicama i u njima šljive.

- 19:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 02.08.2005.

Pričekaj da odem

Ljubim te u predgrađu grada. Na kraju dana pored breza. Govorim ti da sam sretan što te vidim i da više živjeti bez tebe ne znam. Slušaš me. Ne kažeš ništa. Samo negdje u daljinu gledaš. Teško ti je povrijediti nekog tko te toliko treba. A onda stisak tvoje ruke naglo slabi. Odlučila si priznat sve. Još večeras spremit stvari. Nisam ja. I nikada to nisam bio. Možda tek malo. Nešto sam ti bio. U riječima za kraj. Rekla si mi da ne brinem. Ona će te naći. Ne žuri nigdje. Strpi se trenutak. Pričekaj da odem. Tako je bolje. Za tebe. Za oboje.

- 20:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.08.2005.

Modro plava važna nit

Znaš li da te sanjam često u posljednje vrijeme, i da otkrio sam puno o sebi misleći na tebe. Znaš li da je isto u srcu mome. Slični su dani. Noći. Zore. Kada sanjam. Teku sati rijetke sreće. Plove.
Oduvijek kao prijatelj riječi. Svoj na svome. Putujem. Tamo. Gdje daljinama me rime vode. Negdje. Gdje drage ljude sretnem. Divne žene. One stare. I prijatelje nove. Tamo. Gdje dijelimo trenutke. Učinimo važnim naizgled sitnice. Tamo. Gdje ispisanim slovima pronađemo bit. Tamo. Gdje vraćam se uvijek tebi. Na to isto mjesto gdje si ona ti. Jedina. Taj stvarni stih. Moja misao. Jedina prava. Modro plava. Važna nit.

- 19:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se