LokalPatriot

nedjelja, 31.07.2005.

Čuvam jedno vrijeme

Ovdje sam. Čuvam jedno vrijeme zauvijek. Polako starim. Mijenjam se.
Na istom mjestu pustio sam duboko korijene. Volim ove ljude. Grad i uspomene. Možda sam mogao, ali to bi me ubilo. Postati stranac.
Promijeniti običaje i navike. Živjeti u zemlji dalekoj. Kao neznanac.
Nostalgiju liječiti pjesmom. Biti neženja i stari momak. U tuđini ostati samac.
Srećom sitna sam riba. Za mene taj svijet je bio prevelik mamac.
Oči njene ugledao sam rano. Kraj jezera tamo. U hladu vrbina granja.
Slične su nas stvari vezale. Njene slike moje pjesme.
U predvečerja toplih ljeta otkrivali smo ljubav. Voljeli se ispod stare trešnje.
Ponudili jedno drugom. Svu dubinu riječi. Sve što smo reći znali. Bili smo sretni. Zaljubljeni. Mladi.
I da nije bilo rata. Pored njenog akvarela, ne bi stale kazaljke zidnog sata.
Još bi bilo divnih dana. Sreće. Smijeha. Ljubavi naše. Bez tuge. Suza. Boli i rana.

- 14:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 30.07.2005.

Koliko te stvarno volim?

Slatka ljubav. Zaboravljena strast. Jedan novi početak. Zadnji vlak za nas.
Evo nas tu. Još jučer samo san. Malo dobre volje promijenilo je dan. Slušam ti glas. Puštam da me vodiš. Dobro znaš taj put. Pogledom te pratim. Vraćamo se sebi. Zaokružili smo puni krug. Koliko te stvarno volim? Hoću. Želim. Večeras ću ti reći sve. Kad ostanemo sami. U onoj istoj sobi gdje sanjali smo snove. Tamo. Gdje pila si crno vino i slušala more.

- 20:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 29.07.2005.

Otploviti u ljetnu večer

Pobjeći od svega. U neko drugo mjesto. Pobjeći na tjedan. Može i na dva. Obnoviti izgubljenu ljubav. U te drage oči vratiti stari sjaj. Na trenutak zaboraviti brige. Loše dane stjerati u kut. Nismo više kao nekad. Prošli mi smo težak put. Naučili smo lekcije života. Grube riječi. Svađe. Dileme. Svaki put na križanju me cesta, vodila nazad do tebe. Ni ti nisi ništa drugačija bila. Možda malo više zrela. Trebalo je proći oluja i bura. Puno lošeg. Svega. Pa da uistinu shvatim kako ti si prava. Jedina za mene žena. U neko drugo mjesto. Daleko na otok. Gledati pučinu i trenutak kad se smiri more. Još noćas s tobom tamo otići bi htio. Sad razumijem samo bitne stvari. Naučio sam poslušati do kraja. Koliko su važne obične sitnice. Nisam ni slutio. Pobjeći samo. Negdje daleko a tako blizu. Otploviti u ljetnu večer. Uz plodove mora i vino. Bilo bi divno. Fino.

- 21:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.07.2005.


Na kraju jedne ljubavi

Nedostaješ mi. Kako prolazi vrijeme sve više. Mislio sam kratko će trajati. Naviknut ću se lako. Sve će biti isto. Samo na papiru drugačije piše. A nije tako. I nije lako. Baš sve je kako rekla si da bit će. Bila si u pravu. Ti si odmah znala. Vidjela si sve što znao nisam. Znala si mi dobro svaku manu. Odmahnula si samo rukom na moje loše argumente. Odslušala mirno monologe bijedne. Jadne i prepotentne. Na kraju jedne ljubavi kasno je i malo toga vrijedi. Kada odlaziš. U kofer stane život cijeli.

- 21:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 27.07.2005.

Shvatila si

Pokušavam ti reći. Ne slušaš me. Više i ne želiš to. Razumijem te nisam dijete. Trajao je kratko zanos.Tvoj. Shvatila si da sam samo sanjar. Prolaznik na kiši. Čak ni pjesnik. Neko tko bi znao sklopit divne rime. Shvatila si da sam ja u stvari prilično bezveze. Shvatila si. Tek jedan sam osrednji lik koji nije za tebe. Da, shvatila si da imam otrcanu i jeftinu priču. Da sanjam mjesto koje ne znam gdje je. Mjesto u kojem volim drugu ženu. Ljubim je svim srcem. I da želim oduvijek nju a ne tebe. Sve u svemu. Shvatila si. I dobro je da je tako. Još uvijek pravovremeno. Baš točno na vrijeme. Već sutra možda bilo bi kasno. Ovako za tebe i mene. Sve. Baš sve je jasno.

- 20:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 26.07.2005.

Stvorit ću mjesto

Znaš da kada volim to kod mene traje stoljećima. Evo treći put te gubim pa te nađem najdraža. Sjećaš li se tridesetih ? Onog našeg proljeća? Ovdje sam zbog dana sretnih. Nakon puno godina. Jednom. Kada ne odeš prva. Pokušat ću učiniti čudo. Stvorit ću mjesto gdje ćemo skupa biti. Dovoljno dugo.

- 20:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.07.2005.

Skriven tajnim zidom

Kada se bude dogodilo. Kada se desi ono što toliko želiš. On će reći iste riječi koje reći ja ti želim. I bit ćeš sretna. Nasmijana. Sve kao da jučer ničeg nije bilo. Tog dana negdje po strani. Kad postane prošlost čovjek. Skriven tajnim zidom.

- 18:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.07.2005.

Svu ljubav kišnog ljeta

Ako zaboravimo svibanj sad kad skoro dođu jesenje magle, ostaje nam zapisana ljubav kišnog ljeta koju sam ti dao. Da je drugačije bilo obišli bi vinske staze slavonskoga kraja. Pokazao bih samo tebi iskonsku ljepotu moga zavičaja. Dao bi ti sve ono što odavno si htjela. Srce i ruku. Ne samo riječi. Dao bi ti cijelog sebe. Djela.
Da nije bilo one druge strane. Ono što ne znaš. Moje životne priče. Priče u kojoj moram da dijelim. Lažem. Povrijedim. To ne traži. To ne mogu. To ne dozvoli nikad i nikome više. Rekao sam stihom. Što mogu nježnije. Riječima iskrenim. Bez suza. Tiho. Što mogu tiše.

- 13:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 23.07.2005.

Posebna

Ne žuri. Pričekaj još danas. Sve što treba dogodi se. Svaka bol ima svoj početak i kraj. Na trenutak pjesme ostavi. Sklopi knjigu želje i iskustva. Vrijeme je za nove stranice. Ne čitaj. Sutra ispiši. Izaberi nijansu. Našminkaj usta. Izaberi onu istu haljinu večeras. Dobro ti stoji. Savršeno. Ni široka. Ni uska.
Odbroji do pet kada zazvoni telefon. Ne daj da te slomi. Budi čvrsta. Kao miris tvog parfema. Neodoljiva si. Profinjena žena. Kosa ti je sjajna. Posebna. Gusta. Udahni duboko. Otvori vrata polako Tim pogledom obaraš. Topiš. Nudiš divnu priču. Nemoj zastati. Sve je u redu. Više se ne bojiš. Kada kreneš. Nemoj prestati. Takvu te želim. Volim.

- 20:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 22.07.2005.

Ne zaboravi što te čini lijepom

Moje vrijeme nije tuga. Neki oblačan dan bez sunca. Moj je život i kad gubim radost, jer imam snagu da se dignem više puta. Kad bi moje riječi mogle učiniti te sretnom, pa ponovit opet neke drage, zaboravljene sate. Tamo negdje na tvoju novu adresu poslao bih snove, samo sretne, samo one meke i drage. Da pred jutro bude te nasmijanu, i da ti požele dobar dan. Da sve bude kao nekad mirno, opušteno, blago, daleko od nemira. Treba ti ljubavi. Samo malo nježnosti. Treba ti šetnja poslije kiše i sunčan dan. Ne zaboravi što te čini lijepom. Ima još dosta godina. Za tebe. Bilo ih je i puno prije nas. Ne zaboravi. Lako je. Nije kasno pokušati opet. Nikada.

- 20:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.07.2005.

Dan, dva…

Danas neću misliti na nas. Ako oblake ne raznese vjetar, gledat ću kroz prozor nebo pred kišu. Biti sam. Večeras neću slušati glazbu. Čitati knjigu. I onako slutim kakav je kraj. Ne završe sve ljubavi sretno. Barem to. Jako dobro znam. Možda je došlo vrijeme da prebrojim ljeta. Napravim malo reda u policama sjećanja. Imam prepune ormare istrošenih misli, otrcanih fraza, uzaludnih riječi koje više nitko ne treba. Možda je došlo vrijeme da napravim mjesta. Otvorim prozor i pustim svježi zrak. Možda da promijenim boju zida. Ponedjeljkom odvoze veliki kontejner. Imam još vremena. Dan, dva…

- 19:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 20.07.2005.

Da barem mogu

Da barem mogu odmaknuti misli. Ne pisati o ljubavi. Ne misliti o sreći. Da barem mogu reći kako je lako bilo pronaći svoj put. Ljubiti te pored rijeke. Imati u zagrljaju. Da barem mogu večeras ne slušati jazz. Duboko u meni. Osjećaji moga srca. Prave nered. Stare želje. Troše snove. Uspomene. Sve to vrijeme. Moj greške. Sitne laži. Moj grijeh. Kažem ti. Doći ću do tebe. Možda sutra oko pet. Da barem mogu. Drugačije bi bilo sve.

- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 19.07.2005.

Uvijek imaš nekog tko te neobično voli

Krhka je svaka sigurnost koja se stvara. U ljubavi nema pravila. Uzalud riječi. Dana obećanja. Svi nosimo stigme prošlih veza. Propalih brakova. Zaboravljenih čežnja. Nada. Lomi nas trenutak. Oluja koja iznenada dođe. Prođe. Nosimo ožiljke. Sutra sjede kose. Bore. Varamo se. Trpimo. Loše navike. Imamo. Stvaramo. Iza nas nostalgija. Puno lažnih boljih dana. Igrali smo igru. Stigli. Priveli do kraja. Sumnjam da te briga. Ne želiš to da znaš. Uvijek imaš nekog tko te neobično voli. Skitnicu. Sanjara. Dobričinu. Gada. Ti imaš nekog tko te jučer zvao draga.
Danas ako gledaš. Stvarno malo toga. Čovjeka iz prošlosti. Zaboravljena. Odbačena. Nekog kao loša iznošena roba. Gdje je? Nitko ni da pita. Ni da kaže pokoju ružnu a ni lijepu riječ. Nema ga više. Bez traga. Nestao. Nevažno. Koga briga. Tko zna gdje.

- 20:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.07.2005.

Drži me danima

Nisam znao dokle će me sve to držati. Od svih cesta na krivu navesti. Nisam imao jasnu sliku svega. Da si rekla da će boljeti. Odustao bi. Još u istoj noći prije snijega. Ne bi nikad popili to piće. Tamo na uglu prošle zime. Baš na pola puta ispod brijega. Za nekim drugim gostima vrata bi ključali. Oni. Navikli na tugu. Drugih dvoje bi se sastali. Prije jutra zbunjeni u čudu. Mi nikada ne bi otišli tebi dolje. Niti sutra k meni gore. Znaš da toga ničeg ne bi bilo. Ne bi se zajedno vratili. I sad bi bilo lakše. Nama. Zavoljeti. Ovako u meni svira lagana stvar. Ne znam joj ime ne pamtim stiha. Da o ljubavi pjeva to znam. Drži me danima. Čujem je u glavi. I kada sanjam i kada se budim. Potpuno sam.

- 21:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2005.

Doviđenja do sunčanog dana

Sa druge strane obale kao da mi čitaš misli. Uvijek kada dođem ti si tu. Tajanstvena i lijepa. Sa novom bojom kose ovog ljeta. Ne znam ti ime pa te mogu zvati kako hoću. Poznajem ti kretnje, pogled, osmijeh i samoću. Nisam se nikada pitao što misliš o meni. Zašto se dobro osjećam dok ovdje čitam ili samo sjedim. Možda nas tek isto mjesto veže. Tebe tvoje a mene moje mreže. Ma kako bilo i ja tebi mahnem kada odlaziš. Doviđenja do novog sunčanog dana. Pomislim dok prolaziš.

- 21:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 16.07.2005.

Još samo da ispunim san

Već dugo u meni ovakvog mira nije bilo. Sve što smo mogli. Kazali smo. To je bilo sve od nas. Još samo da nabavim psa i postanem šetač pored rijeke. Još samo da od ljubavi stvoren ispunim san. Večeras će biti drugačije. Vrijeme je za prijatelje. Samoću i tugu nekom drugom ostavljam. Ljeto je. Ne tražim smisao. Ja ga znam.

- 15:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 15.07.2005.

Ništa novo

Sve je u redu. Ništa novo. Samo je kišilo ovih dana. Jednostavno se dogodi. Nije kako želiš. Uvijek kada ideš prema vjetru. Loše vidiš. Ne znaš put. Zastaneš. Malo gledaš. Malo žmiriš.
Obećavam. Reći ću ti noćas da te ne volim. Ni prije sna. Ni onda kada sanjam. Od tuga nije stvoren moj svijet. Raduju me sitnice. Pjesme. Skice. Život. Smijeh.
Možda nabavim psa ili sivog mačka. Tko zna. Imam ideja. Raznih. Misli. Želja.
U meni opet nešto. Opet svašta. A uskoro će i večer doći do rijeke. Možda odem. Možda se promijenim. Možda te lako i ne sretnem nikad. Možda te zauvijek. Zaboravim.

- 19:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.07.2005.

Moje glupo srce

Bajke su i više nego istinite: i to ne zato što
nas uče da zmajevi postoje, nego zato što nas uče da
ih je moguće pobijediti.

G.K. Chesterton

Ne govori ljubav u meni zbog želje da te sretnem. U čega vjerujem osjeti u noći, ako si sama. Na drugoj strani svijeta, ima netko tko te sanja. Hajde. Pomislim tako. Neka ti budem dragi gost. Možda samo jednom. Samo tada. Jednog dana.
Odavno ne dijelim sreću, ni sitne laži grube. Doručak preskačem. Za večeru čaj i tost. Nemam ništa od onih prošlih dana. Život ljubi i šamara. Nekad uljudan i lijep a nekad grub i prost. Svaka škola košta. Jednostavno dijeli. Moje glupo srce, nije htjelo, nije znalo reći da te želi.

- 19:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 13.07.2005.

Zar nije život sreća sama po sebi?

Ispred mene pitanja na koja odgovora nemam. Vrijeme smijeha. Pa opet vrijeme suza.
Grad po mjeri. Malo mjesto ispod zvijezda. Otvorena priča. Čežnja. Uspomene crno-bijele. Fotografije požutjele. Blijede. Sve to. I ono nešto snova. Ulegnuto klasje. Žitna polja. Pjesma paora. Pitoma seljaka. Slavonija tvoja. Moja. Naša. Tamburaša.
A onda se nad ravnicom spusti noć. Šumi lišće opjevanog stabla dok mi stižu misli prošlih dana. Koja je to snaga ljubavi u njima? Što su snovi a što je stvarnost? Čemu pjesme? Stih. Rima. Čemu ako ne znaš što bi učinio sa njima. Osobni porazi. Slatke male pobjede. Izgubljeni ratovi. Istina jedna. Uvijek netko izgubi. Poraženi katkad pobijedi. Odgovora nemam. Još je u meni. Možda u tebi. Zar nije život sreća sama po sebi?

- 19:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 12.07.2005.

To su samo slike

Razgovaramo danas. Otvaramo dušu poslije bitke u predvečerje kišnog dana. Nema straha. Nema boli. I čini mi se, nema kraja. Sve dok jedna ljubav tinja, ostaje želja i nada. Ti dobro znaš, ne lome lako ljude slavonske oluje. Sutra bit će bolje. Zato obriši suze. To su samo slike i ulice provincijskog grada. Oboje smo krivi. Nisi sama.

- 20:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2005.

Slučajno povezani

Znao sam da će boljeti. Rastanci uvijek bole. Znao sam da te neće biti. Znao sam za suze. Jučer rascvjetane livade danas su bez sunca. Nema plesa cvjetova. Ni pčele. Ni mirisa. A polja su pusta. Na mjestu gdje je bila duga. Odnesena sreća. Ugaženi tragovi od jučer. Jedan čovjek. Izgubljen. Samoćom luta. Kao putnik. Ljubavnik. Kao nevjernik. Kako tko. Kako gdje. Osjeti. Gleda. Iz kojeg kuta. A polja su pusta. I spušta se noć. Razgovori ispisani. Rasuta slova. Nježnosti i svila. Mirisi opojni. Snagom čarolije. Plesom vila. Slučajno povezani. Mi.

- 18:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.07.2005.

Trenuci intime

Slušam te dok pričaš. Ništa posebno. Ništa važno. Ništa što bi kvarilo dan. Riječi obične. Sve one koje trebam. Samo one koje želim i tebi da dam. Sretan dok te gledam. Sretan kad te sanjam. Svaki pokret tvoj znam. Kada želja dosegne vrhunac. Uzmem poljubac. Jer te želim. Od svega više. U ovom svijetu stvorenom. Uz nas je nebo. Modro. Bistro poslije kiše. Ostalo je sasvim malo. Tuš i topla voda. Šalica kave. Trenuci intime. Prije vlakova. Prije pruge. Godina. Oblaka. Daljine.

- 17:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 09.07.2005.

Pretvaram u plavo njeno

Nisu sve riječi poklonjeni stihovi snovima. Ima onih koje vrijede puno više. U prolazu ostavljene pjesme, donesene rijekom poslije kiše. Kao razbacani tragovi oluja jutra poslije nas. Večeri prolaze polako u dolini sjećanja. Što mi treba igra slova. Zašto pretvaram u plavo njeno. Ne razumijem baš svaki dio sebe. Kažem što se reći ne bi smjelo.

- 20:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 08.07.2005.

Dopusti da te zagrlim

Dobro došla mi. Bez riječi vođena drugim putem do mene. Vezani smo znakovima i zvijezdama rasutim. Noćnim vlakovima do provincije. Onim krajem poznatim. Žitom pokošenim. U jesen kestenima i listovima lipa, vjetrom nošenim. Dobro je da stigla si. Samo pođimo kući. Dopusti da te zagrlim.

- 17:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.07.2005.

Ti

Kako da ti vratim mir u srce i odagnam misli lude? Kako da ti usmjerim korake na putove sretnije? Ne govori da si sjena dana prošlih. Ne plaši se. Nema razloga za strah. Gdje je vjera tu je snaga. Jedan osmijeh. Nova nada. Nemoj da te viđam sjetnu i pognute glave. Uvijek će biti gorih i loših. Sve to znaš. I suze. Bol. Tugu. Rane. Ti si bila. Ti si opet samo divna žena. Ti. Jedna od najdražih što znam. I kada prođeš. Kada ne pozdraviš. Kada ne znaš tko sam ja.

- 18:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 06.07.2005.

I to je ljubav, kažem ti

Nekad mi se čini da živimo u dva različita svijeta. U oba se volimo. U jednom otvorenih očiju sanjamo, a u drugom se lažemo da ne možemo više. I kada se udaljimo. I kada se mirimo. I kada se vratimo na početak. I to je ljubav, kažem ti.

- 17:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 05.07.2005.

Pored rasutih nota klavira

Nismo se pronašli niti sam znao da postojiš. Samo sam te slutio u noćima mojim. Sanjao kako polaziš. Gledao nizvodno od rijeke kojom dolaziš. Da budeš tu. Da ispunim krug. Riječima od pročitanih pjesama tvojih. Pored rasutih nota klavira. Gledam te. Kako stojiš. Gdje stojim.

- 21:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.07.2005.

Zato i je čarobno

Ne tražim više od onoga što imam, pritom misleći na ljubav. Da li je to vrlina ili mana? Trebam li željeti, tražiti, pronaći, uzeti, pod izlikom prolaznog života? Ako izgubiš dobiješ. Ako dobiješ izgubiš. Nije li uvijek tako? Život je igra. Nikada ne znaš. Ništa nije sigurno. Zato i je čarobno.

- 15:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.07.2005.

Prati nas sreća

Smirilo se nebo i vratilo nadu za večeras. Neke stvari nemoguće je odgoditi. Ako se ne dogode sada, neće se ni dogoditi. Govoriš kako nam ponovo treba nada. U vremenu smo smijeha. Balada. Nije svejedno kako će biti. Znam da ti je stalo. Čini mi se da će sve biti u redu. Prati nas sreća. Barem malo.

- 19:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 02.07.2005.


U dobrom društvu

Večeras izlazimo unatoč kiši koja pada već gotovo dvadeset i četiri sata. Depresije se najbolje riješiti uz dobro društvo. Pravi je to način za odmaknuti se od loših misli. Lakše je tako. Barem meni. Jedan poziv starih prijatelja odnese večer u sasvim drugom smjeru. Raduje me nepredvidljivost. Volim iznenađenja. Pogotovo takva. Ugodna.

- 20:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 01.07.2005.

Sve do sutra i tako u krug

Nakon višednevnih sparina, napokon se spustila kiša na grad. Od onih sam kojemu treba osvježenja, ma koliko mi mistično-grozno zvučali ovi gromovi što se prolamaju nebom. Samo da leda ne bude. Ostalo je u redu. Toleriram sitnije vremenske nepodopštine. Kada se netko raspriča o vremenu, obično nema ništa pametnije za reći, pa se eto raspriča o vremenskim prilikama i neprilikama. Stoga ni riječ više o crnim oblacima, vjetru i kiši što trenutno pada.
U zadnje vrijeme odgovaraju mi predvečerja. Te ljetne crvene smiraje dana, jednostavno nije moguće a ne primijetiti. Uvijek kada sam u mogućnosti, iskoristim ih za šetnju, ili pak sjednem na jedno od onih mjesta, gdje neometan mogu uživati u zalascima sunca. Takvo stanje moga duha baš i nema veze sa romantikom. Više bi ga nazvao potrebom da zastanem na trenutak. To je doba dana kada odbacujem nemire i strahove. Doba kada negativno pokušam pretvoriti u pozitivno i zatim lakše krenem dalje. Sve do sutra a onda ponovo ispočetka i tako u krug. Kao u onoj priči iz djetinjstva o klupi i četki.
«Bila jednom klupa a na klupi četka. Hoćeš da ti pričam iz početka?»

- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se