LokalPatriot

utorak, 31.05.2005.

Bili smo sretni

Ovih dana odlazim na put. Ništa posebno netko će reći ali ako pomisliš na drage ljude kojima odlaziš misao se bitno mijenja. Volim opuštenu atmosferu i već sada joj se radujem poput djeteta. Od onih sam što sve u jedan kofer stane, pa kod mene nema te vrste putne groznice. Po tom pitanju, sve je spremno još odavno.
Nekada se putovalo beskrajno dugo i na puno teži način, a danas smo si vremenski puno bliže, tek na nekoliko sati dobre volje. Svi koji su mi generacijski bliski, znaju na što mislim. Siguran sam da se sjećaju svježih putničkih breskvi, i dugih noćnih žuljanja u putničkom vagonu druge klase. I bili smo sretni. Svi na broju. I oni kojih odavno više nema.

- 19:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.05.2005.

Koliko dugo uspomena boli?

Nisam ju vidio desetak pa možda i više godina a danas čujem da je produženi vikend iskoristila za posjet starom kraju. Nije se javila a i zašto bi, pa nismo odavno u nikakvom kontaktu i nažalost (priznajem samome sebi) uzalud su internet i mejlovi, telefoni i mobiteli u našem slučaju. Nas dvoje voljeli smo se prije «digitalne revolucije» i to stvarno, a ne u nekakvom virtualnom svijetu kojeg poznajemo danas.
Ona izgleda nikad bolje. Djeluje zadovoljno i sretno i čini se da je uistinu tako, bez da ima onu lažnu masku kakvu neki ljudi znaju staviti. Nasmijana je, vedra i u očima joj se vidi iskren sjaj mlade, uspješne žene. Sve to ispričala mi je naša zajednička prijateljica promatrajući moju šutnju. Koliko dugo uspomena boli ?

- 17:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.05.2005.

Trebalo bi možda pogledati oko sebe. Biti zelen.

Da li je ove godine manje ptica nego lani ?
Ne primjećujem razliku u broju no jedan me poznanik jutros na kavi uvjerava da je baš tako. Navodno da je riječ o klimatskim promjenama a čak se raspitivao o tome fenomenu i kod nekih stručnjaka.
Nisam siguran što je prava istina ali jedno znam, malo ljudi danas razmišlja na taj način.
Nismo li se svi zajedno udaljili od prirode tako da nam i ptice nisu važne?
Na ta i takva razmišljanja nadodao bih i slijedeću spoznaju. Ostao sam iznenađen, blago šokiran kada sam jučer ugledao u jednom našem trgovačkom centru, vrećicu ukrasnih kamenčića uvezenih iz Kine. Dvije šake kamenčića uredno spakiranih u omanju vrećicu sa istaknutom cijenom od 4.75 kuna! Što reći? Da li je problem u meni? Da li sam doista toliko staromodan pa ne «kužim» čemu i zašto kamenčići «Made in China»! Neka me neko prosvijetli!

Nedjelja je. Trebalo bi prošetati uz obalu rijeke a oni sa juga obalom mora, možda pogledati oko sebe, sagnuti se i gle čuda, ponijeti sa sobom kamenčić, dva…

- 14:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 28.05.2005.

Danas ne očekujem ništa

Subotu volim oduvijek i u mom poimanju tjedna ona zauzima posebno mjesto. Ipak, sa godinama sam naučio da joj ne dajem nezasluženo visoko mjesto kada je riječ o onim lažnim, nerealnim očekivanjima.
Dakle sa vremenom i iskustvom stekao sam gotovo lukavost lisca i otada se recimo ne zaljubljujem toga dana. U meni draga srca uvijek sam se tiho, pa rekao bih i gotovo neprimjetno ušuljao početkom ili pak sredinom tjedna. Dolazio sam iznenada kao specijalna postrojba, služeći se faktorom iznenađenja. I palilo je.
Gotovo uvijek i u pravilu jednako.
Danas ne očekujem ništa. Dovoljno je osjetiti blizinu dragih osoba, pogled pretvoriti u osmijeh i biti jednostavno zadovoljan na kraju tjedna.

- 14:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 27.05.2005.

Kupališna sezona na kraju grada

Kada si kontinentalac onda ti je vijest i ona da je službeno počela kupališna sezona na gradskim bazenima. Nije da me to nešto posebno uzbuđuje no ipak bolje zvuči nego ona da su pri kraju politički dogovori o formiranju lokalne vlasti.
Ja osobno preferiram tzv. «uredska maštanja» o recimo sunčanom jugu, mirisu mora i onom blagom, mirisnom dašku vjetra što dolazi sa pučine. Za desetak dana tih gušta mnogi od nas spremni su «dušu vragu prodati».
Ipak, ako si lokalpatriot, pun si optimizma i voliš svoje okolne rječice, jezera i «bare» na kojima si učio prve plivačke korake. Dakle ako razmišljaš tako, jedva čekaš da osunčaš umorno tijelo negdje između trstike i šaša, bez prijeke potrebe za raznim faktorima krema za sunčanje kojima nas bombardiraju sa malih ekrana. Eto, misli me odvedoše u hlad ispod lipe obližnjeg jezerceta u rane osamdesete, sve do njenih očiju i beskrajno dugog ležanja u travi.
Da li danas netko radi? Mi radimo, klima uređaji ne rade. Majstori dolaze u ponedjeljak sa kišom.
Trideset je u hladu, vrijeme je za kavu i hladni napitak.

- 17:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.05.2005.

Danas opet odmora dan


Danas opet dan odmora i to za većinu. Praznik ili blagdan, ovisi koliko je tko i kakav vjernik ili nevjernik, ma znate već što mislim. Jutros rano izgubio sam svoju blogovsku nevinost (ovo mi zvuči kao borg iz zvjezdanih) a za to veliko hvala Katyi. Iskrena, nježna, jednostavna, divna…Katya ostaje zauvijek «prvi komentar» na moj post ovoga bloga.
Kako provesti ovakav dan? Da li se jednostavno izležavati i čekati sutra ili biti aktivan pa isto tako čekati sutra. Vjerujem da je to strašna dilema koje pati mnoge od nas.
Ipak, sa dva stara frenda uputio sam se u kino, i to da završim(konačno) nakon tko više zna koliko godina sagu zvanu Star Wars. Što reći ? Totalno razočaranje. A što sam i mogao očekivati, pa bio sam klinac tamo neke sedamdeset i neke u prepunom lokalnom kinu. Bez dolbya, klime i ostalih čuda današnjice «borili» smo se za ulaznicu poslijepodnevne projekcije. Ah ,dobra stara vremena.
Gledam danas ovih nekoliko klinaca, slučajnih znatiželjnika na projekciji.. Gotovo nezainteresirano su odgledali kako je mali Anakin postao Dark Veder, jedva dočekavši kraj filma i onaj čudesni The End.
Nakon kina stresli smo u sebe pod dva, tri karlovačka i gotovo šutke razišli se svako svojoj kući.

P.S. Maca je dobro. Čujem da se «Blejkova četvorka» preselila kod susjedove Micike.

- 23:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Da li je normalno da se mačke u svibnju sheve?

Zimus na minus petnaest tko zna otkud na vrata nam je došla crno-bijela mačka. Dobrano smrznuta i izgladnjela stigla je velikih krupnih očiju zamoliti za obrok te da sat, dva odmori i zgrije se. Pošto se dobro naklopala sklopila je oči puna povjerenja i mirno usnula svoj mačji san. Tu i tamo bi se čula kako zadovoljno zaprede.
Toga dana sažalili smo se nad njom i kako to obično biva, ostade ona od tada već nekoliko mjeseci kod nas.
Tek nakon tjedan, dva, skužili smo da joj trbuščić vidno raste ali ne samo od dobre klope a naravno jela je sve bez prigovora.
Rižu jednostavno obožava a kad je već tako, odlučili smo da joj ne uzimamo kupovnu hranu za mačke osim u nekim iznimnim situacijama.
Navodno se mačke toliko zakače za tu kupovnu hranu, pa poslije neće ništa drugo da klopaju.
Nego zašto spominjem mačku na svojem lokal patriotskom blogu ? A zašto da ne.
I one su na neki način lokal patrioti no jedna me stvar zanima ?!?
Nakon što smo se riješili (kolegica s posla, bliža i ona druga rodbina) tri slatke mala mačića, naša se polucrnka ponovo počela sheviti ovih dana, i to ni manje ni više nego sa četiri ulična mačora.
Sa dva krupna žuta mužjaka, jednim ogromnim sivim i simpatičnim crnim koji joj nekako i najbolje pristaje.
Pa dobro ljudi jel normalno da se mačke i u svibnju sheve?
Tek smo se riješili vesele trojke a već možemo očekivati novu ekipu, slatkih malih, mačića beba ?!?

- 00:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 25.05.2005.

S nečim moraš početi...

Kažu da sa nečim moraš početi pa tako ja i ovim uvodnim tekstom započinjem ovaj post. Bilo je krajnje vrijeme da se i sam ubacim u svijet blogova. Nikada nije kasno, pa tako nadam se nije kasno ni za moju malenkost. O čemu pisati a da nije već napisano, to je ono što si valjda svaki bloger postavi pitanje.
Na sreću ima dovoljno i lokal patriotskih tema. One mi prve padoše napamet, jer eto ja ne živim negdje u dalekom svijetu, "tamo preko sedam gora" nego sam tu, tu u "susjedstvu" pa vam stoga svima želim dobar dan, dobru večer ili što već sada je u ovom trenutku kod vas.
Iskreno se nadam jednom divnom prijateljstvu a ja ću nadam se svojim provincijskim, lokalpatriotskim temama moći skrenuti vašu pozornost i pažnju.
Za uvod toliko. Do čitanja...




- 17:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se