Stoljećima su se na ovim našim balkanskim brdima razni popovi, svećenici, hodže i redovnici svih vrsta i vjera izdavali za nekakve Čuvare nacionalnog, kulturnog i povijesnog identiteta. Svaki svojeg plemena i svojeg Boga, jer svi su se kleli kako je Bog samo jedan i kako je taj Jedan upravo onaj njihov. I kako je njihovo pleme jedino Njegovom rukom dirnuto i odabrano. Živjeli su ti božanskom rukom dotaknuti i vođeni ljudi kao bubrezi u loju. Narodi su gladovali, hodali goli i bosi, ali su uvijek prvo namirili trpeze svojh zastupnika pred božjim licem. Jeli su i pili ti zastupnici skupa, za istom trpezom. Istovremeno, njihova su se plemena međusobno ubijala, klala, sakatila, protjerivala, spaljivala. Sve po njihovim uputama i smjernicama, jer, tako je kroz njih narodu govorio Svevišnji i tako je moralo biti.
Taman kad se činilo da je plemenima došlo nešto i u glavu, pojavili su se novi Čuvari. Ovi su zastupali svetu ideju Domovine i Nacije. I opet se je kotač klanja, ubijanja i protjerivanja zavrtio. Na opće čuđenje u svijetu, ali, eto. To je to naše balkansko prokletstvo. I opet su Čuvari granica, domovina, otadžbina, nacionalne samosvijesti zajedno šetali, jeli i pili. A plemena su krenula ispuniti zadaću koju su im namijenile povijest i suvremeni oci domovina.
Prošlo je nekako i to, jer s vremenom prođe sve. I plemena su se na balkanskim brdima povukla svako u svoju jazbinu, ogradili su se i krenuli svijetlom i blistavom stazom po svoje obećane staklene perle, zrcalca i šarene češljeve. Jer, mora da je to smisao života i postojanja pod ovom kapom nebeskom, a to do sada nisu mogli imati upravo zbog onih drugih plemena, čijeg su se jarma nakon tisuća godina oslobodili, konačno i zauvijek.
No, pojavili su se opet Čuvari unutar samih plemena. Objasnili su narodu da sada jesu svoji na svome, ali da je tek sada važno odabrati i sačuvati političku ideju kako i kojim ćemo putem doseći ta obećana nam i dugo žuđena šarena stakalca i perlice. I opet su Čuvari zajedno sjeli, pili , jeli i raspravljali čija je ideja moćnija, tajanstvenija i nejasnija, te će kao takva ostaviti jači dojam na pleme. I opet je narod krenuo urlati i razbijati, sada sam na sebe i sam sebe, nestrpljivo očekujući onaj trenutak kada će dobiti mig od Čuvara svoje ideje, koja je, samorazumljivo, jedina ispravna i moguća, da opet krene klanje, ubijanje i protjerivanje.
Jer, balkanska su to crne šume na još crnjim brdima, a po njima ljudi, crnih duša i još crnjih misli. I njihovi ih Čuvari moraju nečim zabaviti, da im opet ne dođe nešto i u glavu. Pa da se zapitaju od koga ih i za koga to Čuvari čuvaju. I zašto se kroz stoljeća, i u vremenima teškim i onim manje teškim, jedino oni mogu svakoga dana do sita najesti
Oznake: čuvari kroz povijest
