Ovaj naš kapitalistički, liberalni, monetaristički i još tko zna kakav istički sustav ne valja. Osim za onih nekoliko promila koji su na dnu lijevka niz koji se sve slijeva. No, za društvo, demokraciju, slobode, čovjeka općenito – ne valja. Promijeniti se može jedino silom, nije na odmet još jednom pripomenuti. Trenutno oni na dnu lijevka ili na vrhu piramide, kako vam drago, drže institucije sile pod svojom kontrolom i upravom. Ustvari, držali su ih oduvijek. Da se takvo stanje promijeni, potrebno je da se masa preostalih 90 i nekoliko posto ljudi organizira i postane sila koja će ukloniti onih nekoliko promila i nekoliko posto oko njih.
To zvuči lijepo, ugodno uhu, idealistički, romantičarski. Kad čovjek usporedi omjere, mislio bi časom posla obavljeno i cijeli svijet sretna i vesela livada iz sna. U praksi je to ipak malo drugačije. Teško je, naime, ljude ujediniti i usmjeriti ka zajedničkom cilju, osim ako im ne prijeti velika opasnost ili pogibelj ili ih se silom na to natjera.
Školski primjer ustoličenja neoliberalnog kapitalističkog modela u korist nekoliko promila odabranih, takozvane kreme društva, događa se danas u Ukrajini. Skupina novih oligarha smjenjuje staru, pritom guraju treću skupinu na marginu, koriste i usmjeravaju inerciju narodnih masa za uništenje svakog otpora. Postoji čak i grupa koja se odupire takvom sustavu i svemu što on predstavlja. Barem načelno.
Činjenice su da je stari režim u Ukrajini ogrezao u korupciju, kriminal i dekadenciju i da je narod s pravom tražio odlazak vrhuške. Ljude koji su prosvjedovali mjesecima i tražili odlazak lopovske vlasti može se razumjeti i podržati. No, kao i uvijek u takvim trenucima i događajima, narod se nije dogodio do kraja. Nego je došla druga životinja, koja je netom prije odlaska stare vlasti vikala zajedno sa čoporom kako su svi jednaki, a čim se je popela i jednu stepenicu iznad čopora okrenula ploču i naglasila kako su ipak neki jednakiji.
Uslijedila je žestoka ofenziva narodnih odreda i vojske koja se je, praktički, stvarala u hodu i još se stvara. U početku samo protiv simbola stare vlasti i svega što je ona predstavljala, a onda, nakon nekog vremena, kad su oni koji baš i ne misle isto kao nacionalni osloboditelji vidjeli da je vrag šalu odnio već odavno također uzeli puške u ruke, protiv drugih narodnih odreda.
Stari je predsjednik bio optužen za pronevjeru i pljačku nekoliko stotina milijuna dolara. Pa se je ukrajinski narod okrenuo ka svojoj nacionalnoj heroini, netom puštenoj iz zatvora. Bogatstvo njene obitelji se procjenjuje na par desetaka milijardi dolara. Na kraju je, uz pomoć moćne ruke Zapada, na tron zasjeo čovjek čije bogatstvo procjenjuju na pedesetak milijardi dolara. I kako sada tu govoriti o pravdi, pravu, demokraciji, slobodi, svemu dobrome i pozitivnome što bi se trebalo dogoditi Ukrajini i Ukrajincima? Kako je netko u jednom ljudskom vijeku zaradio 50 milijardi dolara? Kakvim poštenim radom? Da je imao štampariju i štampao novac, nije ga mogao sam otisnuti. I sad je takav čovjek došao valjda spasiti naciju od propasti i odvesti ju u budućnost u kojoj će svi biti bogati i sretni poput njega? Ili još malo podebljati svoj račun i račune onih koji ga guraju?
Situacija u Ukrajini se razvija potpuno nepredvidljivo od samih početaka nasilnog rušenja vlasti predsjednika Janukoviča. Paravojne jedinice iz zapadnog dijela zemlja od prvog dana sudjeluju u borbama. Danas se ravnopravno bore rame uz rame s vojskom i policijom. Postoji vrlo velika vjerojatnost da danas borbi u istočnim dijelovima Ukrajine ne bi niti bilo da te jedinice nisu dospjele u prvi plan pobune i kasnije vojnih operacija. Može pričati ili misliti što god tko hoće, ali radi se grupama koje se ponose svojim neonacističkim i neofašističkim stavovima i idejama i djeluju pod tim obilježjima. I upravo je to bio okidač za oružanu borbu i otpor takozvanih Narodnih republika na istoku zemlje. Jer, Ukrajina je zemlja duboko podijeljena oko drugog svjetskog rata i taj sukob nije još niti blizu kraju. Podijele su daleko dublje i snažnije nego kod nas. I naravno, pronašli su se oni koji su to iskoristili za svoj osobni probitak i svoju korist.
Kakav je odnos zapadnih, pa i naših medija, takozvanih mainstream, prema događajima u Ukrajini najbolje je vidljivo na primjeru gdje se regularnom ukrajinskom vojskom nazivaju i dobrovoljački odredi pojedinih pokreta, stranaka ili grupa koje se bore pod nacističkim ili fašističkim obilježjima. Stav je zauzet i sada se samo treba nametnuti javnosti.
U cijeloj toj priči službena je Rusija uzela ono što joj je jedino i bilo interesantno u Ukrajini, barem trenutno. Krim. Zbog strateškog položaja i infrastrukture koju koristi crnomorska flota. Ono na što su pobunjenici protiv kijevske hunte računali od Rusije nije se dogodilo. Donbas i istok Ukrajine jesu rudarski i industrijski jaki i važni Ukrajini, ali u ruskim su razmjerima zanemarivi. A strateški im trenutno očito nisu u fokusu, kao ni Odesa ni Pridnjestrovlje između Ukrajine i Moldavije. Dolazak ruske vojske u te regije nije se dogodio. I tako su se Narodne Republike našle između čekića i nakovnja. Neki su krugovi u Europi počeli te samoproglašene republike sramežljivo uspoređivati sa bivšim sovjetima i govoriti o samoorganizaciji naroda u borbi protiv kapitalizma i imperijalizma i stvaranju otpora nadolazećem nacionalizmu i fašizmu sa zapada. A pri tom su svi, a naročito sami stanovnici tih istočnoukrajinskih teritorija zaboravili na jednu stvar. Dobro, dvije stvari. Jedna je, manje važna, ta da nema trenutno većeg nacionaliste u Europi od Putina. Druga, važnija, je ta da u Europi također nema većeg kapitaliste i oligarha od Putina. I ekipe oko njega. Sva carska ruska svojta je za današnje ruske oligarhe bila dječji vrtić. Putin je jednostavno uzeo ono što mu je trenutno trebalo, a uklapa se i u dugoročne planove Rusije I sada sa ekipom kapitalista i oligarha iz Ukrajine i sa zapada pregovara što i kako dalje.Odnosno, dogovaraju kako će se raspodijeliti i podijeliti ono što vrijedi. Očito je da se trenutno samoproglašene organizacije naroda na istoku Ukrajine ne uklapaju u ničije planove. I čini se kako bi najbolje za sve bilo da čim prije i čim tiše i bezbolnije nestanu. A u Rusiji ne žele ni razmišljati o tome da bi se i kod njih moglo početi događati nešto slično onome što se događa u Ukrajini.
Sve ovo vrijeme dok borbe na istoku Ukrajine traju, plin, nafta , zlato, novac, dionice, sve to nesmetano prolazi granice i služi onome čemu je namijenjeno: stvaranju profita. Iz te perspektive, a moramo priznati da je to jedina perspektiva koju onih nekoliko promila sa dna lijevka i vrha piramide prihvaća, i samo spominjanje nekakvih revolucija, narodnih republika, samoodlučivanja, slobode i pravde djeluje vrlo romantičarski i nedostižno. Barem na tako malom uzorku koji je trenutno zahvaćen "revolucionarnim" virusom. A oružani sukobi i neprestano potpirivana ideološka, vjerska i druga suprotstavljanja djeluju kao idealna kulisa za još besramnije bogaćenje ionako besramno bogatih ratnih i radnih profitera, dok je sirotinja zabavljena natezanjem za kosti i međusobnim puštanjem krvi...

Oznake: revolucije