Nacionalna strategija protiv neozbiljnosti

23 rujan 2013



Situacija je krajnje ozbiljna.
Nismo svjesni ozbiljnosti situacije.
Moramo ozbiljno pristupiti problemu.
Krajnje je vrijeme da ozbiljno počnemo shvaćati stanje oko nas...

U posljednje vrijeme okruženi smo ovakvim izjavama. Dopiru do nas iz novina, s radija, s televizije. Izrazi ozbiljno i ozbiljnost postali su mantra svakoga tko imalo drži do sebe i smatra se relevantnim čimbenikom političkog i društvenog života naše zemlje.
Pritom nitko, što je fenomen u cijeloj priči, kada kontekst to zahtijeva, ne upotrebljava antonimski parnjak izraza ozbiljno ili ozbiljnost. Tako neka učena glava govori o, recimo, zaduživanju države ili općine i ustvrdi kako se nismo ponašali ozbiljno. Ali vješto izbjegava reći da je financijska politika neozbiljna, ili u našem slučaju- šaljiva.
Ili se govori o problemu proizvodnje i uvoza hrane. I posebno se, barem dva-tri puta, naglasi da moramo taj problem početi shvaćati krajnje ozbiljno, kako to čine i druge zemlje. Mada bi razumljivije i jasnije bilo da se svima u brk skreše da smo dosad to pitanje doživljavali zafrkantski i delikventski. Uzalud se ministar poljoprivrede (kada dođe na farmu za potrebe televizije, duboko zamišljen nad neizvjesnom sudbinom krava) brine i dijeli zabrinutost sa svima, kada je svima jasno da se kriomice smijulji i namiguje šokiranim životinjama, nesvjestan ne samo ozbiljnosti situacije, nego bilo čega oko sebe.
Dubinskom analizom došli bismo do saznanja da je problem puno širi nego što se to nama čini. Zahvatio je sve slojeve društva i potrebno je upregnuti sve zdrave snage nacije kako bi se izašlo nakraj sa njim. Odnosno, sa sveopćom neozbiljnošću. I treba postati svjestan trenutka koji zahtijeva potpunu ozbiljnost.
Stoga, za početak, treba odrediti osnovne smjernice u borbi protiv neozbiljnosti. Treba odrediti prioritetna područja, te se poslužiti već oprobanim metodama koje određene strukture vlasti uvelike koriste u svojem novom, ozbiljnijem pristupu situaciji. I onda odrediti dugoročnu strategiju za iskorjenjivanje neozbiljnosti.
Mislim da takvo nešto u televizijskim analizama predlažu i eminentni stručnjaci za ekonomiju, industriju, financije, velika i mala slova i ostale prirodne i neprirodne pojave. Naglašavaju ozbiljnost situacije i nedostatak strategije. Zato naredni korak, kojemu bi trebale težiti združene političke snage hrvatskog nacionalnog korpusa domovinske i iseljene Hrvatske, mora biti donošenje Strategije borbe protiv neozbiljnosti.
Neki su koraci već poduzeti i polučeni rezultati dobro su prihvaćeni na svim strukturnim razinama upravljačkih elita svih oblika i vrsta, pa se očekuje daljnje djelovanje u tom smjeru. Borba protiv neozbiljnosti u društvu krenula je, kako to i dolikuje mladim demokracijama, s vrha.
Što god da mjerite u ovoj državi, osim broja nezaposlenih i inflacije, rezultati vam idu u negativu. Stope BDP-a, rast izvoza, rast proizvodnje, stopa gospodarskog rasta općenito, potrošnja građana, plaće i penzije, postoci otplata glavnice i kamata, površine obrađenih hektara. Sve to nabrojeno nije izgleda dobro poslušalo učene ljude, pa i dalje svakodnevno i potiho pada. Onako podmuklo. Prevedeno: sve nam je to neozbiljno.
Stoga je premijer odlučio tome svemu stati na kraj. I naložio svim svojim ministrima da sav taj pad u službenim priopćenjima preimenuju u negativan rast. Tako da nam BDP sada polako, ali sigurno raste. Industrijska proizvodnja i potrošnja građana, također, nastavljaju svoj nezaustavljivi rast. Samo u negativnom smjeru. Urušavaju se u sebe, rekli bi neki zlobni. Dok ne postanu crna rupa i sve nas ne uvuku u sebe. No, to su za vladajuće strukture tek zanemarive smetnje.
Država je, dakle, patentirala pojavu negativnog rasta kao opravdanje kad ju građani prozovu za neko neispunjeno obećanje, ili, ne daj Bože, obvezu. Još se očekuje službena potvrda da se i privatnim subjektima taj patent odobri kad oni kasne u ispunjavanju svojih obveza prema državi.
Pojave vam se na farmi nesilica ovrhovoditelji po nalogu HZZO-a, a vi im samo predočite lukavo sročeni dokument o negativnom rastu proizvodnje jaja. I svalite sve na sirote kokoši. A one se pravdaju stresom koji trpe još od zadnjeg posjeta ministra poljoprivrede i njegova tumačenja strategije borbe protiv ozbiljne situacije.
Isto tako je Vlada oštroumno zaključila da su se građani dosad vrlo neozbiljno zaduživali, što preko kartica raznih vrsta, što putem kredita raznih namjena i nenamjena. Pa, im treba po tom pitanju stati na kraj, neovisno o tome što većina to radi da si osigura barem dva obroka dnevno.
A na tome da se poveća broj zaposlenih, da se dogodi rast plaća i mirovina, da se ukrote kamate, da se smanje cijene svega mogućeg Vlada ozbiljno radi. Već duže vrijeme. Rezultati rada su vidljivi kroz nova davanja, na račun čak i onog nemogućeg.
O tome se na sjednicama očituju izjavama koje su u posljednje vrijeme zašle u sfere duhovnosti i dubokog misticizma. Sve projekte, ozbiljno, kako to i dolikuje jednoj Vladi, prezentiraju uz nemali broj mi smo optimistični, mi duboko vjerujemo, nadamo se da će, predviđamo da će vrlo skoro i tome slično. Za njima, kako je i red, nimalo ne zaostaju niti naše lokalne strukture. Kao da u dva sata ujutro na lokalnoj televiziji gledate eksperta za čitanje iz kugle, valjka ili karata, a ne premijera i njegove ministre. Ili kojekakve gradonačelnike, načelnike i župane. A možda se i oni odluče na praktične načine borbe protiv neozbiljnosti alatima vidovnjaka i tarot majstora: Premijer otvori sjednicu, a ministar gospodarstva ustane i baci šaku graha na sredinu stola. I brzo krene skicirati grafikone. Pa se digne ministar poljoprivrede, i iz džepa izvadi pileće kosti, koje je sačuvao nakon objeda. Istrese ih pred premijera i par puta pljesne rukama nad njima. Onda promrmlja magični stih, zagleda se u oglodane ostatke objeda, zatim sjedne teško uzdahnuvši. Jer, čaranje je predvidjelo da će i ove godine netragom nestati žito iz silosa državnih robnih zaliha.
Ministar zdravlja svima predstavi novi aparat za dijagnoze rijetkih bolesti. Ima oblik veprove kljove i klati se na posrebrenom lančiću. Za demonstraciju kako stroj radi, polegnu premijera na stol a ministar zdravlja počne kružiti oko njega, vitlajući veprovom kljovom.
- Osjećaš li što? - upita ga glasom punim nade.
- Da! Čudesno! - usklikne premijer. - Na desnoj strani me nešto žari i probada!
- Evo, vidite, radi! - pobjedonosno usklikne naš ministar-vrač.
- Zorane, ležiš mi na mobitelu, mislim da upravo zvoni - prekine ih ministar policije.
Onda se digne ministar financija i svima pokazuje sliku jarca, negdje iz Zagore. Dotična beštija dosad je pogodila sve rezultate druge lige. Sada će ga uključiti u projekcije kretanja cijena goriva i plina. Iz svega se navedenoga da iščitati da je vlada u potpunosti svjesna ozbiljnosti situacije.
Vlada, zatim, skupa s poslodavcima, citira radnicima, seljacima i penzionerima MMF, Svjetsku banku ili slične hohštaplere, koji su svi redom duboko zabrinuti zbog ozbiljnosti naše situacije. Pa se onda vladini i korporativni menadžeri hvataju za glave jer svi ne shvaćaju njihove ozbiljne mjere u borbi za još veće blagostanje bogatih, a oni neupućeni i neuki im se čak i protive.

Virusom neozbiljnosti zarazili su se, izgleda, i građani-civili. Pa, po uzoru na svjetlu gospodu vladajuće, i oni sve više pričaju kojekakve neozbiljne bedastoće. Tako svi zajedno stvaramo desetke tisuća tona otpada i smeća, ali nitko to ne bi blizu sebe spaljivao ili reciklirao. Svako od nas ima barem jedan, neki i dva mobitela. Ali ne želimo repetitore na zgradama ili na kakvom brdu, jer zrače. A mobitel koji nam pulsira ravno u mozak valjda ne zrači.
Želimo skandinavske standarde u zdravstvu, obrazovanju, energiji, uslugama, ali ne daj, Bože, da dozvolimo nekom strancu da nešto krene raditi kod nas. Bager još nije ni s kamiona spušten na gradilište kakve elektrane ili hotela, a nebrojene ekozelenecivililnezaštitnealternativne udruge skaču kao Sigourney Weaver na Pandori. I zdvajaju nad neprocjenjivoj važnosti svake šikare i povijesnoj baštini svake nakupine stijenja. I kad ima i kad nema opravdanja i realnih osnova za takvo nešto. Neozbiljno je misliti da možemo imati laptop, PC, Iphone, Adidas, Citroen C5, Plus i Gold karticu, a živjeti kao Na'vi, ovdje i danas.
To baš i ne ide.

Oznake: strategije, ozbiljnost

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.