Zahvaljujući aktivistima građanske udruge "Živi zid" i mogućnostima world wide weba, cijela naša zemlja i cijeli svijet mogli su vidjeti mučne scene pokušaja iseljenja jedne obitelji iz njihove kuće. Od strane jedne banke, bez valjanog sudskog naloga. Iz kuće za koju dotična obitelj tvrdi da je njihova, a banka da nije, nego je sad u vlasništvu banke.
Do te se situacije došlo po uhodanom kod nas modelu. Banka vam da kredit, vi ga otplaćujete. Otplatite dobar dio, dođete u situaciju da trenutno više ne možete vraćati rate. Banka vam uzme zalog koji ste dali prilikom uzimanja kredita: štednju, kuću, auto, brod i proda to svojoj pod-tvrtci po cijeni da namiri sva svoja potraživanja, a ako vi to želite otkupiti natrag, morate platiti drugu cijenu, koju opet odredi banka. Tako da ste vi ostali bez svoje nekretnine koju ste dali u zalog, ostali ste bez svi dotad uplaćenih rata i ostat ćete bez novaca u budućnosti želite li svoj zalog natrag. Vama ostaje osjećaj gorčine, nemoći, bezvrijednosti u odnosu na sustav.
Nekoliko je tu stvari koje su zajedničke svim takvim slučajevima, a malo je ljudi svjesno koliko su strašne. U priči koja je osvanula na you tubeu i portalima (ne ulazimo u detalje koja je uloga obitelji koju se pokušalo iseliti) strašno je to da je takav način poslovanja banaka i njihov odnos prema građanima u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. Zakonima koje su izglasali političari, koje su izabrali građani. A jedni i drugi: i političari i zakoni, trebali bi djelovati u korist svojih građana.
Nitko normalan i pri zdravoj pameti neće tvrditi da se novac ili bilo što posuđeno ne treba vraćati. Tko to misli, neka razmisli još jednom dobro, tako da krene od sebe: kako bi bilo njemu da mu se ne vrati nešto što je posudio. No, modeli i dobrim dijelom razlozi po kojima su se i zbog kojih u našoj zemlji građani zaduživali sliče na organizirani razbojnički prepad od strane banaka i politike. Pogledajte kako pojedine banke posluju u svojim matičnim državama, kakve su im kamate tamo propisane i dozvoljene, a kako je kod nas. Tu se ponašaju kao divlje horde u orgijanju nad građanima.
U konkretnom snimljenom slučaju banka je obitelji namjeravala oduzeti kuću zbog duga od 20 000 kuna. Kuću je sama banka procijenila na 200 000 kuna. Po nekakvoj logici, banka iseli ljude iz kuće, naplati si dug i ljudima vrati ostatak vrijednosti po njihovoj procjeni. No, prema zakonima ove države, kojom smo ostvarili naše tisućljetne snove, ljudi se moraju iz kuće iseliti i oni moraju banci platiti tih 200 000 kuna, da ih se oslobodi duga od 20 000 kuna. Na kraju će ih iz kuće izbaciti policija, dijelom i o njihovom trošku. Ljudi koji sjede u saboru i jedu za 12 kuna dnevno, donijeli su zakon po kojem vam netko može uzeti deset nečega, iako ste mu vi dužni samo jedan. I još vas o vašem trošku, ako se usprotivite, policija izbaci i prebije, ako inzistirate. Ludilo, zar ne?
Oko ovakvih pitanja i priča teško je alarmirati i animirati širu javnost, to je još strašnija činjenica. Političke strukture toga su svjesne. Isto kao što su svjesni i toga da su nam, još uvijek, fitilji za djelovanje i mete za skretanje pažnje puno jednostavniji – ime, prezime, krst ili križ, znamo li bolje nabiti loptu od susjeda i komšija i jesmo li obučeni na vrijeme detektirati pedera u prirodi. O stvarima na koji način se prema njima odnose banke, liberalni sistem i naši politički sitni glodari, ljudi počinju razmišljati tek kad se dogode njima ili nekom bližnjem.
Strašno je i to što je sustav u zadnjih deset-petnaest godina stvorio vrstu koje je ogledni primjerak predstavnik banke iz aktivističkog videa, kojoj su ovakve stvari normalne, neupitne i uobičajne. Ta vrsta novih "menadžera" polako postaje okosnica, temelj i servis liberalno-monetarnog sustava. Sustava, koji ih uči da deseci tisuća takvih kao oni mogu dobro živjeti, a da ne rade ništa konkretno, samo da opslužuju sustav, koji će dalje ostalim građanima na prijevaru i polulegalno oduzimati imovinu. Sustav će štititi njih, oni će štititi, podržavati i održavati sustav, a sve skupa će ih štititi i podržavati politika. Zastrašujuća simbioza! Koja je već oko nas. Ta vrsta ujedno predstavlja novu hrvatsku menadžersku buržoaziju, novi visoki srednji sloj, koji se do stola gospodara po svoj dio kolača penje preko glava vlastitih sunarodnjaka, bez oklijevanja ili grižnje savjesti. U pravom duhu jednakih prava i jednakih šansi za sve. Ta je nova vrsta, na kraju krajeva, u ulozi dresiranih pasa sustava. I nisu mogli ispasti drugačiji od onih koji su ih dresirali i pripremali za njihove uloge.
A najstrašnije u cijeloj toj priči je to što će ju, kao i mnoge druge slične do sada, nakon par dana svi zaboraviti...

Oznake: menadžeri kostolomci