Mala zemlja velikih čuda

22 kolovoz 2013



Pripeklo je kao što nije od kada se mjeri temperatura. Bez vjetra, bez kiše. Ozonske su rupe sve veće, sunčevo zračenje sve jače. U ove vruće mjesece ne biste na asfalt istjerali niti psa, a kamoli čovjeka.
No neki su ljudi potjerani da stoje u ovoj pećnici, gadljivo klokoću toplu janu i bilježe nešto u notes. Jedan ih je potjerao. Oni su naši ministri, a ovaj jedan je premijer. A tradicijsko ljetno zanimanje svake vlasti je brojenje turista koji su prošli granicu i uputili se prema plavom Jadranu. To je nešto kao vladin OPG. A popisivači su svoj posao shvatili krajnje ozbiljno i od velike važnosti, kako i dolikuje personama njihova ranga, imena i ugleda. Rasporedili su se na ključne granične prelaze, naplatne kućice i prometnice. U skladu s reputacijom stranaka u vladi i svjetonazorom ministara, dopušteno im je da se sami rasporede uz koji će drum biti kroničari migracije Atilinih potomaka i slavenske braće ka moru svih Slavena.
To su riješili izvlačenjem šibica. Pa je ministar prometa izvukao kao polaznu točku granični prijelaz blizu metropole. Nije trebao daleko putovati, ali je imao najviše posla. I stalno su ga ometali razni nadobudni rezervni novinari sa lokalnih radija i televizija.
-Ministre, kakva su vaša očekivanja?
-Ha!? Dobra...dobra...čak izvrsna...7857,7858,7859...
-Koliki je ulazak vozila do sada u odnosu na prošlu sezonu?
-Ha!? Veći...nešto veći...da...7864, 7865...
-Koliko je vozila danas ušlo u lijepu našu?
-Ha!? Sedam tisuća osamsto...ne, devetsto... E, jebi ga!!

Na naplatnim kućicama pokraj metropole je jedan mali ministar, nitko ne zna točno čega je ministar, pa su mu neformalno dali resor Promatranja susjednih galaksija. A ministar je napeo obraščiće kao buhtlice. Sve je zapelo, gužva je velika, ljudi stoje u kolonama, psuju, trube. Vidi se na televiziji da je ministru neugodno. Zaustavlja se jedan automobil.
-Šta je, jarane, ovo?
-Ma ništa, nešto malo ne radi enc kako treba... – počne se ministar izmotavati.
-E, vala, nevalja vam to.
-Pa, ljeto je, svugdje su gužve...
-E, bolan, nema ti toga kod nas u Švajcarskoj!

Ministru gospodarstva isprva su se svi smijali, jer je dobio staru cestu. Ha, ha imat ćeš najlošiji rezultat! No, kad su ga u večernjem dnevniku vidjeli kako za masivnim hrastovim stolom, u dubokoj ličkoj hladovini prebire po janjećim rebrima i tu i tamo povuče crtu na masnom papiru, svaki od ostalih kolega ga je, barem u sebi sočno opsovao.
-Kako je bilo, ministre? – pita ga lokalni dopisnik katedrale duha za Liku i Gorski kotar.
-Odlično, ali mislim da sam malo presolio luk – cmokne on jezikom.
-Koliko je bilo?
-Oko tri kile.
-Mislim, automobila?
-Aha, to. Čekaj da vidimo... 67.
-Pa nije vam baš nešto...
-Bit će sutra više.
-Zar nećete sutra u Zagreb, na sjednicu Vlade i sindikata?
-Ostat ću još malo ovdje. Dobar mi je zrak za alergiju.

Ostali su, crveni i uspuhani, nastavili referirati naciji i premijeru koliko je ovaca stiglo na šišanje. Ministar financija sjedi uz kalkulator i mahnito nešto bilježi. Tu i tamo odmahne glavom i teško uzdahne...
Ministar policije je u Gorskom kotaru. Trza se na svaki šum i hvata za vatreno oružje. Čuo je da su medvjedi dosta razdražljivi ovoga ljeta. On ne treba bilježiti. Vještom policijskom oku ništa ne promiče. On sve pamti. Nakon nekog vremena po glavi mu se počne motati da potegne pištolj i na ovu bandu, koja iz Praga nosi čak i dvopek u gepeku. Reda radi, zaustavi jednu škodu, da malo prekontrolira.
Otvori prtljažnik, kad unutra – hipermarket u malom.
– Što je ovo? – grakne naš ministar policije, uzevši u ruke paket mlijeka u prahu. – Heroin?
– Ne, to ne – nije se dao zbuniti slavenski brat. – To za malenjki – pokaže rukom na troje djece koja su dovršavala čokoladu na zadnjem sjedalu.
-Djeci daješ heroin?
-Same v ranku – slegne naš gost ramenima.

Na jednom jadranskom aerodromu goste je dočekivala jedna bivša premijerka, dokazani poliglot.
-D dej bifor d dej, aj vos jesterdej, d dej, ej! – iskoči ona tako pred londonskog pankera, koji je došao na lokalni festival.
-Blow me! – odvrati joj on, pomalo iznenađen, pomalo bijesan.
-Jes, veri najs!
Zatim se gospođa obrati sredovječnom paru s troje djece.
-Veri frst dej, vos d dej, aj vos et d dej jesterdej bifor!
-What she wants, Steven? – povuče žena sumnjičavo prtljagu bliže sebi.
-I think she asked me for some money for drugs.

Ministrica kulture je na granici prema susjednoj, prijateljskoj i bratskoj zemlji. Koja je još i Trojedno kraljevstvo. Sa svakim je stigla i popričati, pitati za zdravlje i još sve pribilježiti. No, nastradala je kad ju je nanjušio autobus jedne katoličke župe na putu za jadransko svetište. Interventnim otkupom od strane ministarstva kulture postala je vlasnicom preko 160 goblena s motivom "Milostivi pastir i blaženo mu stado".
Na udaljenim istočnim granicama poslana je nesuđena europarlamentarka iz premijerove partije, čije baratanje stranim jezikom nadilazi ljudska shvaćanja.
Tako ona zaustavi pred TV kamerama crveni golf dvojku i ugura glavu kroz dopola spušteni prozor.
-In dis tajm, ven ju ver kam, vi mast trast det ju ar veri gud pipl, for d point of det vi trast!
-Ma, beži bre!
-Crni Milutine, jesam ti rekla da vam neće niko verovati da je ceo korpus bio u kuvarima! –zakuka žena sa suvozačevog sjedišta.

Zatim su krenule projekcije. Koliko je došlo automobila, koliko ljudi, koliko će tko potrošiti. Odmah je bilo svima jasno da se očekivanja nisu ispunila. Rupa na kasici nam je puno veća nego što smo isprva mislili. Jer dolazaka je premalo. I već sada se treba raditi na tome da se taj negativni trend nagodinu promjeni. Najbolje bi bilo brojiti gume. Taj bi rezultat sigurno nadmašio sve dosadašnje.
Ministri su se dogovorili da će nagodinu rabiti brojače kakvima kauboji u Americi danas broje krave. Vidio je to netko na seriji Teksaški rendžer, pa mudro predložio. A ostali svi, mudri kakvi jesu, odmah su prihvatili. Jednoglasno. Jedino ministru gospodarstva neće ništa reći. Dabogda dobio gastritis!
Još samo da je nekako zaustaviti one iz susjedne Trojedne kraljevine. Koji samo troše zrak, zauzimaju prostor i ostavljaju za sobom kutije od keksa. A potroše za kavu i mineralnu. Na taj punkt treba rasporediti ministra policije...
Ministar poljoprivrede dobio je poštedu od žigosanja stranaca. On ima pune ruke posla i bez toga. Širom svoje pokrajine broji traktore. I jedino za njega važi ona – čim manje, to bolje!!!

Oznake: turizam, Sezona, evidencija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.