Konačno smo čuli zašto se sav ovaj apsurd oko nas događa sve ove godine. Nisu tome uzrok otmice vanzemaljaca i analne sonde. Niti masovno testiranje novoga lijeka za duševne smetnje. Danas smo prvo čuli od jednoga gospodina iz HDZ-a zašto njihovi članovi i simpatizeri otuđuju i uništavaju državnu imovinu. Zato jer su iznervirani politikom sadašnje vlade, odnosno politikom SDP-a i njegovih saveznika. I njihovim skandaloznim i iritantnim stavom da poštuju i sprovode zakone i propise države u kojoj žive. I to zakone i propise koje su ti isti iz HDZ-a donijeli prije njih. A onda je jedan drugi gospodin iz HNS-a ( ne onog Vesne Pusić, već onog Mamićevog) obznanio naciji zašto su naše nogometne dike spustile gaće pred Belgijancima. Oko njih je stvorena dosta negativna atmosfera. Negativni su bili i igrači i stožer i navijači. Negacija ih je obuzela kad su se sjetili Zorana Milanovića. Pa su se nogometaši postavili po staroj hrvatskoj/domobranskoj- puške v kuruzu!
I onda je krenulo. Sa svih su strana počela pristizati priznanja i javna pokajanja ljudi koji su u ovoj našoj napačenoj zemlji tisuću otoka i još više probisvijeta, ili osumnjičeni ili optuženi za neka tobožnja nedjela. Sudovi, policija i mediji jedva su uspjeli primiti i saslušati sve zainteresirane za pokajanje. Lavina je pokrenuta i više ju ništa nije moglo zaustaviti. Pomisao na sadašnju hrvatsku vladu natjeralo je te jadne ljude da otvore dušu i isplaču se kao bludnice pred Kristovim nogama. Na opće čuđenje i iskreno iznenađenje organa vlasti, javili su se i neki okorjeli u svojoj nevinosti.
Donosimo vam dio iskrenih pokajanja i priznanja zaslužnih hrvatskih mučenika, blaženika, heroja i ostalih vrsta.
Petar Č. (bivši ministar poljoprivrede)
Nikada, ali baš nikada nisam razmišljao o tome da oštetim državni proračun. Ja ovu državu volim. Ali, kada je postalo očito da će komunisti ponovno doći na vlast, jednostavno sam se osjetio dužnim nešto učiniti. Dužan prema sebi, svojoj stranci, svojoj domovini. Mislim da je tih nekoliko milijuna najmanje što sam mogao učiniti. Ponavljam, to se nikada ne bi dogodilo da nije prijetila crvena opasnost.
Marko P. (pjevač domoljubno-katarzičnih pjesama)
Ja sam uvijek spreman pjevati za domovinu. I za moj narod. I za mojega predsjednika. No, nešto mi je reklo- ne znam što, ili tko, možda Gospa, možda duh mojega prvoga predsjednika- hrvatskim će narodom opet zavladati antikristi i bezbožnici. Suprotstavi im se! I ja sam im se suprotstavio najbolje kako sam znao. Nisam im platio porez. Jer su bezbožnici i ne poštuju naše svetinje!
Ivan Č. (penzionirani general, skladištar, stručnjak za vanjsku i unutarnju trgovinu u otežanim uvjetima)
Ja sam od prvog dana bio spreman položiti život za svoju domovinu. I služio sam joj najbolje što sam znao. No, kada sam se jednog jutra '92 probudio, shvatio sam da među hrvatskim narodom još uvijek ima onih koji žale za komunizmom i Titom. Zato sam odlučio da moram nešto učiniti sa svom onom naftom. I što sam drugo mogao, nego je ponuditi onima koji je nemaju, a treba im.
Zdravko M. (poduzetnik)
Kada sam shvatio da sam mučko đubre? Kada sam vidio mačku koja je bila spremna dati svoju krv za Dinamo i Hrvatsku. A ona crvena bagra nije to spremna niti danas. Što sam napravio? Nabio ih sve! Ali prvo sam prodao Kovačića. Kakav porez? Ajmooo!
Ivo S. (bivši premijer, poliglot i sjecikesa)
Kada se stavite u moju poziciju, stvari vam se prikažu iz sasvim druge perspektive. Probajte se staviti u moj položaj. Vodite stranku, vladu i zemlju, a nad glavom vam visi neprestana opasnost od političkih protivnika. Žele doći na vaše mjesto. Vjerujte mi, crvena je opasnost stvarna i realna. Kada sam shvatio da se crveni vampiri približavaju, nastojao sam što više novaca spasiti od njih. I odnijeti na sigurno. Kožnim torbama sam ih najlakše zavarao. Što, gdje su novci. Kakvi novci? Sve se ovo ne bi dešavalo da ste me ostavili na vlasti.
Branimir G. (Hellraiser)
Nikada, ponavljam, nikada ja nikoga ne bi nudio koktelima da nije bilo onoga Račana. I prije njega Šuvara. Što, kakve oni imaju veze s tim. Ako vi to ne možete povezati, onda niste zaslužili živjeti u slobodnoj Hrvatskoj. Što, jesam li ja svjestan toga što pričam. Jeste li vi svjesni koliko ste srećni što živite u slobodnoj Hrvatskoj? I što mi ne daju selotejp?
Ivan P. (nogometaš, navodno)
Kad sam postao svjestan da u ovoj mojoj Hrvatskoj, koju ja sanjam od pamtivijeka, je Vesna Pusić, najveći antihrvat od dolaska Hrvata, presjekle su mi se noge i dodao sam loptu onom Belgijcu. Molim? Što meni ima trener govoriti kako da ja igram?
Ante Č. (umirovljeni rvacki brantelj, teško ranjen na schonbrunskom frontu)
Ova je vlast nenarodna, nehrvatska, nekatolička, nebogobojazna! Probudi se hrvatski puče! Pobimo crvenu gamad! Ja sam još '96 znao kako će to završiti! Da nisam, ne bi odmah otišao do doktora Rubale. Sad imam ono za što sam se borio. Što me briga što država mora prodavati šume i ceste! Ja imam pravo na svoju mirovinu!
Igor Š. (iluzionist i selektor nogometne reprezentacije)
Dok je u Hrvatskoj na vlasti vlada koju vode Zorani, Radimiri, Milanke, Jovanke i što ti ga ja znam, ne namjeravam odstupiti sa mjesta selektora. Jednostavno, takvo je ozračje nastalo oko naše reprezentacije, da nam ništa ne polazi za rukom. Kako možemo zaustaviti protivničkog centarfora u punom trku, dok nam je u vladi ministrica koja se zove Milanka?!?
J. B. (kardinal i mađioničar amater)
Mi smo sveta majka crkva i ne možemo plaćati porez crvenoj aždaji. Mi svoje račune polažemo samo pred Svevišnjim. Što, kako onda možemo tražiti od države novac. Hoćete da vas mi malo rastegnemo?

Oznake: katarza, spoznaja