luda_krava

hoću negdje na put – ili fali mi moj road trip

evo već je došao drugi mjesec. mjesec ispitnih rokova.
jebu mene ispiti ove godine.

nije da sam pitomy (blesav) nego jednostavno ne mogu sjest za stol i uhvatit se učenja. pogotovo ne sad kad su konačno krenuli sunčani dani.
a rezultat? za njega me pitajte prvi ožujka. sad nisam kompatibilan za odgovorit na to pitanje.

…
ovaj post je konglomeracija nekoliko postova koji iz ovih ili onih razloga nisu ugledalo pozadinsko svjetlo vaših monitora.
...

da vas malo uputim u priču road tripa…
prvi road trip je počeo u ljeto 2004. godine. godine kad sam kupio svoje prvo auto. "bilo je i vrijeme", što mi je ekipa tada rekla. konačno sam i ja posjedovao govno koje ide i uzbrdo, jer svako govno se bez problema kotrlja nizbrdo.
prvi road trip je trajao 10 iljadi kilometara. prošli smo osam zemalja te se skupa divili svemu i svačemu. naravno, često smo i beštimali. s razlogom i bez.
s jednog puta vratili smo se sa jednim članom posade više, sa zlatkom. odmah smo se svidjeli jedno drugom no jebiga. to je sve. nema kod mene istospolne filije. ko to voli voli. ko to ne voli, taj sam. no dobro. sad zlatko živi, raste i bloguje na postilji pored moje.

bilo je tu i koncerata puno. kako u samome gradu tako i okolo po lijepoj našoj silovanoj. dosta smo po njima điravali, opijali se zvucima i raznoraznim likvidima.
iz toga jednoga koncerta se i rodila urban road trip priča je prvotno ugledala svjetlo dana, pa sam je zatim ubio radi intime sudionika tog road tripa. s tim je i umro road trip koji je počeo, sada već daleke, 2004 godine. no da ne ispadne sad neko sranje, za one koji ne znaju čitat, road trip živi i dalje samo pod drugim imenom.
…

na prvi road trip krenula su četiri lika s dva auta. jedan purger, jedan varaždinec, jedan vlaj i jedan splićanin. to je bio pravi show. nakon par dana tripa pridružilo nam se još šest cura iz rijeke tako da smo u najjačem sastavu brojili deset ljudi u tri auta. Table zg, st i ri. prekrasno bijaše to vrijeme.

drugi veliki road trip je bio sredinom 2005. godine. urban road trip. ta priča je morala biti cenzurirana, no opće je poznata. sigurno ste čuli za nju, ili čak možda neznajući bili sudionici tog spektakla.

par mjeseci nakon, došlo je do preimenovanja našeg sada već legendarnog road tripa u there and back again. to je bio jedan test za mene.
čak mi je ekipa i otvorila kladionicu vezanu za događaje s tog puta. no, izdržao sam i sve ih zajeba. čak su popušili i onaj slavni 1.04 koeficijent koji se odnosio da ću negdje na putu od tri iljade kilometara zatući suvozača.
…

ove manje tripove neću baš spominjati ovdje jer ih je bilo nebrojeno puno.

sad će ispasti da puno putujem. što je istina, no sva ta putovanja imala su neki cilj i svrhu. s njih sam se vraćao bogatiji, informiraniji, obrazovaniji… no naučili su me jednu važnu stvar: možeš otići bilo gdje. na arktik, antarktik, saharu, himalaju; no gdje god otišao ne možeš pobjeći od samog sebe.
…

jučer je pao dogovor da odemo na skijanje. odlučili smo da idemo vikend (11.-12.02.) ako budemo imali para. uspjeli smo to skijanje svesti na 500 kuna po glavi s uključenim prijevozom, smještajem, hranom, najmom opreme i ski-passom. išlo bi se na bjelolasicu.
zasad nas je dvoje, no ne bi imali ništa protiv da nam se bilo tko priključi. svaka glava viška snižava cijenu. ako tko ima volje, vremena i para može mi se slobodno javiti sljedećih desetak dana.
što se tiče našeg skijaškog umijeća… khm… jedan skija dobro, dok drugi nikad u životu nije stao na skije. smijeh je zagarantiran!
…

al prvo je sad na redu knjiga i učenje.
splendid