subota, 07.11.2009.

Prijatelju

Sjedi, stari moj, da nazdravimo
tom životu što nas slama;
stanemo, pa nastavimo...
Nekad sreća, nekad drama.
Sad kad iza nas je sve,
što nas samo naprijed čeka?
I suze i osmijehe
vidim negdje izdaleka.
Al' podignu čašu ovu
jer smo sada mnogo jači
i za bol, tu neku novu,
znat ćemo se mi već snaći...
Priznaj, ima nekad onih dana
kad bi sve u tom trenutku
smrvio u stisku dlana
i skrio se u svom kutku.
Priznaj, ipak dođe sutra
kad otvoriš svoje vjeđe
i s mirisom novog jutra
plačeš mnogo, mnogo rjeđe.
Sjedi, prijatelju, da ti kažem
da su sve te naše boli
kad ih gledam, pa ih važem,
sitne kao zrnce soli.
Još će mnogo toga doći;
spremnog da nam nosi tugu.
Al' kroz kišu što će doći
mi znat ćemo čekat dugu.


- 17:29 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se