četvrtak, 27.08.2009.

Bez tebe

I bez tebe dan nekako prođe,
a rekao si da neću znati sama.
Tek mi ponekad misao dođe,
razmišljam onda opet o nama...
Zbrajam greške, i moje i tvoje,
i sve mi se nekako velike čine.
Još mi se ruke tuđih boje,
još najbolje čujem samo tišine.
Jutrom kad se budim otvorim oči
i pozdravim neka nova vremena.
Ne čekam više hoćeš li doći,
ne brojim dane otkad te nema.
Brojim samo te male sitnice
što donose sreću, a ne bol.
Što tjeraju osmjeh na moje lice
i mogu ti reći; ima ih sto!
Veselim se suncu, lijepome danu,
kavi što sada sama ju pijem.
Pronalazim sreću u praznom stanu,
i tugi se sada čak nasmijem!
Osjećam da sam sada jača
kad više ne možeš na mene biti ljut,
kad više nema mojega plača
i tvojeg ''zbogom i sretan put''.
Hrabro sada u život koračam,
spremna sam opet izdržati sve.
Više me ne boli ni to što shvaćam
kolike si samo mi zgazio sne.
I ne brini kako sam, da li ja mogu
podnijeti život u kojem te nema.
Polako krećem, nogu pred nogu,
ne živim više od uspomena.
Nisam bacila sve tvoje stvari,
ni o tebi rekla ružne riječi.
Još čuvam onaj kofer stari
pun obećanja o lažnoj sreći.
Svake se večeri potiho molim
da On ti pruži svu sreću svijeta,
a meni snagu da sve prebolim
i svakome neka sretnija ljeta.
Neće mi suza krenut' niz lice
ako te vidim kraj neke druge.
Pruži joj radost i kroz sitnice,
čuvaj je uvijek bola i tuge.
Ne daj joj nikad da sama plače,
nemoj da i ona uzalud voli.
Voli ju više, voli ju jače!
Ne kao mene, to jako boli !!!


- 16:54 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.08.2009.

Tamo....A tebe nema

Zakoračih hrabro u gustu sobu prepunu samo
najdivnijih uspomena,a ti nisi tu.
Sjedoh na krevet i pokušah ne raznišljati o ničemu,
ali slika za slikom nizala se i pukao je film.
Još uvijek izuzetno topla soba stajala je čvrsto oko mene
pokušavajući me zgrabiti u svoje odaje objema rukama,
ali nisam se dala.
U naglom trzaju žestoko padoh pod okrilje njeno,
ali brzo se digoh kako ne bi pustila pobjedu.
Uzdigozh se kao junak,s osmjehom najvećim na licu,
jer znam da sam ponovo u igri i da polako pravila
namećem baš ja.
Vješto sam odbacivala zagrljaj jedne,upravo probuđene
sobe pune uspomena,ali se onda odjednom umorih i
popustim u borbi sa prošlošću i vjernim joj pomagaćem,
uspomenom.
Pala sam kao mrtva i bolno zagrlila sretne uspomene
pa onda zajedno sa životom zaplakala kao nikad


- 17:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.08.2009.

Stvarnost

Ne plačem ja za snovima, mili.
Ne boli mene što njih sad nema.
Ni to što nekad sve smo bili
i nije neka uspomena.
Nije meni ni ono zbogom
zgazilo život cjeli.
I njega sam sav djelila s tobom,
al' tugu..Tko će da dijeli?
To što smo sanjali iste dane
to samo je podudarnost.
Sve je to ništa, u pjesmu stane...
Ne bole snovi. Već stvarnost.
Kad otvorim oči, vidim jasno;
stvarnost snove mi ledi.
Sebi ne mogu, al' tebi ću glasno
priznat': ništa ne vrijedi.
Ostavi želje daleko,
pusti sva obećanja...
Znat će već drugi ne'ko
i živjet' ono što sanja.
Znam da ti sve nedostaje.
Naviku slomi prepad...
I meni sad jasno postaje;
i meni fali ta ja...ona što bila sam nekad.
Ona što nekad je znala
vidjeti očima svojim,
što nikome nije dala
što dala je željama tvojim.
Opet želim bit' ta
i znati sačuvati sebe.
Ta što ne živi od sna...
A takva nije za tebe.


- 21:10 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se