srijeda, 29.07.2009.

Uvijek

Uvijek predvečer ostavim otključana vrata,
možda se jednom sjetiš gdje ja živim.
Jer još dio si mene k´o što je minuta dio sata
i više ne znam koga da zato krivim.
Uvijek u podne postavim stol za dvoje,
natočim vino u dvije čaše.
Nazdravim sama, ali i u ime tvoje,
za sve ono što se nekad zvalo "naše".
Uvijek ljudima pričam o tebi,
kao da si i danas tu.
I nikada drugima priznala ne bi,
da sa sobom odnio si moju sudbinu.
Svakoga dana o tebi maštam,
samo lagano sklopim oči.
I već vidim sliku kako ti praštam,
za sve uplakane noći.
Uvijek se nasmijem jako,
kad se sjetim tvojih riječi.
I bilo bi stvarno lako,
da je istina ono što pričao si mi o sreći.
Uvijek se pitam zašto baš ti?
Zašto si baš morao biti taj?
Slomio mi život u trenu,
a i dalje ostao u krvi...



- 19:36 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se