subota, 23.05.2009.

BEZ RAZUMA...

Ti si moj doživljaj apstrakcije,
ulje na platnu, tinta na papiru,
najmudrija poslovica i najteža zagonetka,
i poraz, i pobjeda u životnoj partiji.
Ti si moja mašta bez razuma,
najčvršće konstrukcije srca što se ruše,
misaonost iskustva, projekcija želja,
moja stvarnost snova i utješnost duše.
Moja si neograničenost prostora,
porušeni svijet koji se gradi,
snaga intelekta i najljepša priča,
nada u pravdu i pravda u nadi.
Mojih najljepših slika ti si refleksija,
najluđa potraga, komplikovana običnost,
istina u kaosu i kaos u istini,
najljepša pripadnost, mišljenja nelogičnost.
Ti si moja životna disciplina,
težina pera, lepršavost olova,
najpoznatiji svijet i svijet u nepoznatom,
vrh mojih ambicija i snova.
Moj si trenutak u vječnosti,
vječnost u jednom trenutku doslijednosti,
sigurnost mašte, spoznaja o ljubavi,
ljubav u spoznaji tvoje posebnosti...

- 16:11 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 19.05.2009.

SREĆA

Kasnio je vlak…
Ona je mirno stajala i gledala
Kao da se ništa ne događa
Kao da oko nje nitko ne postoji
Bila je sama sa svojim mislila
Tu i tamo bi trepnula
Pomaknula ruke
I cekala u tišini
Vlak je kasnio…
Pogledavala je na sat
Ali je nije bilo briga
Što toliko kasni
Vlak je stigao…
Samo je podignula glavu
I trepnula
Nije mi se cinilo da nekog ceka
A niti da ona odlazi
Nisam je shvacala
Naglo je okrenula glavu prema meni
I nasmijala mi se
Hladnoca njenog pogleda me zamrznula
A smiješak zabolio
Nisam znala tko je ona
Prišla mi je laganim koracima
Zvala se sreca
I cekala je vlak da krene
Lomila sam se
Znala sam da me napušta
I ono zrno nade sada je otišlo u vjetar
Vlak je krenuo i ona je otišla
Sjela sam na klupu
I zaplakala
Gdje sam pogriješila
Kako sam je otjerala od sebe
Uvijek bi mi bila blizu
Ali sada je morala otici
Morala me napustiti
Sada mi samo ostaje cekanje
Cekati i nadati
Da ce se možda ipak vratiti
I da ce me njene ruke opet dotaknuti
Na nadi se polako skuplja prašina
Kao da više nemam snage tražiti srecu
Istu onu koja je otišla
A nije smjela
Duboko sam uzdahnula
I krenula u daljine
Jedini pratioci su mi bili suze i tuga
Koracala sam necujno…
Kao što sada koracam
I tražim pravi put
I pravu postaju
Da opet docekam srecu
Da joj raširim ruke i odem u zagrljaj

- 14:32 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 09.05.2009.

..*.*.*..

Ostavio si me tu…
Da ležim u prljavštini svojih postupaka,
U lokvi suza i krvave duše…
Dobro…shvacam…
Samo te molim nemoj me više gledati…
Ne želim gledati kako nestajem…
Ne u tvojim ocima…
Ne pravim se sada da sam žrtva…
Samo sam povrijedena…
Bojim se i placem…
Ništa više,
Znaš da sam pretjerivala
Ali tebi je to bilo previše…
Jednostavno sam se samo ja trudila…
A ti si šutio ili me optuživao…
Cijelo vrijeme…i samo mi odjednom
Okrenuo leda..
Ti i ne poznaješ takav osjecaj zar ne…
Sve sam ti dala…
A sad mi ostavljaš prazninu i hladnocu…
Znaš,ne mogu ovo više izdržati…
Stvarno,ne mogu disati…
A znaš,cak sam ti i oprostila…
Sve sam ti oprostila…
Svaku suzu na koju si me natjerao..
Svaku tišinu koje sam se bojala…
Svaki put kada sam osjetila da me udaljavaš od sebe…
Shvati me…nakon svega što sam vidjela…
Jedino znam šutjeti i plakati u sebi…
Ne mogu se više pronaci…
I mogu otici bilo gdje ali sve ostaje sa mnom,
Ja ostajem s tobom…
Iako me ne osjecaš…


- 18:02 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 08.05.2009.

To sam ja

Koracam ulicom iz pakla,
Posutom laticama krvi,
laticama uništenih snova.
A na nebu mi svijetle izgubljene
nevine duše...
Što ja tu radim?
Cemu sve ovo?
Ja pišem,
to je moja krivnja!
Ja sanjam, to je moja smjer
u raj!
Raj čega?!?
Ne ja nisam za raj,
ja nisam stvorena da živim savršeno,
u savršenom svijetu.
Da budem savršena,
ja nisam za to!
Ja sam mučenicka duša
koja pati, i navikla je,
i ne smeta joj!
To sam ja!


- 14:58 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.