utorak, 19.05.2009.

SREĆA

Kasnio je vlak…
Ona je mirno stajala i gledala
Kao da se ništa ne događa
Kao da oko nje nitko ne postoji
Bila je sama sa svojim mislila
Tu i tamo bi trepnula
Pomaknula ruke
I cekala u tišini
Vlak je kasnio…
Pogledavala je na sat
Ali je nije bilo briga
Što toliko kasni
Vlak je stigao…
Samo je podignula glavu
I trepnula
Nije mi se cinilo da nekog ceka
A niti da ona odlazi
Nisam je shvacala
Naglo je okrenula glavu prema meni
I nasmijala mi se
Hladnoca njenog pogleda me zamrznula
A smiješak zabolio
Nisam znala tko je ona
Prišla mi je laganim koracima
Zvala se sreca
I cekala je vlak da krene
Lomila sam se
Znala sam da me napušta
I ono zrno nade sada je otišlo u vjetar
Vlak je krenuo i ona je otišla
Sjela sam na klupu
I zaplakala
Gdje sam pogriješila
Kako sam je otjerala od sebe
Uvijek bi mi bila blizu
Ali sada je morala otici
Morala me napustiti
Sada mi samo ostaje cekanje
Cekati i nadati
Da ce se možda ipak vratiti
I da ce me njene ruke opet dotaknuti
Na nadi se polako skuplja prašina
Kao da više nemam snage tražiti srecu
Istu onu koja je otišla
A nije smjela
Duboko sam uzdahnula
I krenula u daljine
Jedini pratioci su mi bili suze i tuga
Koracala sam necujno…
Kao što sada koracam
I tražim pravi put
I pravu postaju
Da opet docekam srecu
Da joj raširim ruke i odem u zagrljaj

- 14:32 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se