subota, 29.11.2008.

Svirale su tuzne pjesme,najtuznije..
iz mog oka tekla su mora..
Negdje juznije
kravarilo je ime tvoje,
za tebe je tako umiralo ime moje..
Lijepi trenuci koji su postali proslost,
zabadali su u to srce trnje,
sve sto sam velicala zlatom,
postalo je od mraka crnje..
Prolazili su ljudi kao stanice,
u meni su na tvoju ranu
stavljeli nove rane i ranice,
shvatila sam da poslije ljubavi,
bol nikad nema granice..

- 06:59 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2008.

tražila sam nebeski mir na tvojim usnama, tražila sam ono što ljudi zovu ljubav, a dobila sam hladnocu tvrdog kamena, dobila sam ono što ljudi zovu laž!

OBECANJA !!!


NEMA VEZE
Nema veze sto si me toliko
puta povrijedio.
Nije bitno ni to sto sam davala mnogo vise
nego sto si ti zaista vrijedio.
Nema veze...
Stvarno.
Ja barem mogu reci da sam ti nesto dala.
Na kraju,
nema veze to sve,
ni ne ocekujem da mi kazes hvala.
To sto sam ti pruzala sebe
cak i onda kad si me odbijao,
nema veze sada, ja ne krivim tebe...
Ti si se svemu samo dobro smijao.
Nema veze sto sam se toliko trudila,
mjenjala sebe i sve pokusavala.
Pa sto onda sto sam se s tvojim imenom budila?
Nema veze...samo sam sebi laznu nadu davala.
Nebitno je, stvarno, sve ono sto sam izgubila.
Meni je dovoljno da znam da je to bilo zbog tebe.
Nema veze sto sam te svaki put kao prvi poljubila,
pusti me sad da to sacuvam za sebe.
I okreni leda, kao i svaki put,
suti dugo od mene jer to je najbolje sto znas.
Onako kao uvijek, reci da si ljut,
i ponosan budi sto me tako ubijas.
A sve ono sto imali, nema veze sada.
To ostavi meni da se sjecam svakog trena.
Kao i prvog dana, danas opet kisa pada...
ali nema veze. I ona je zaboravljena.
Nema veze sto si mi sve rekao,
pusti to sad, toga cu se ja sjecati.
Nema veze sto sam toliko toga mastala
i sto mi nisi trebao toliko tog obecati.
Neka...ti samo okreni mi lice,
kazni me sutnjom kao da sam najgora od svih.
I pusti da gledam te tvoje trepavice,
u njima leze moje godine, a ja ostajem bez njih.
Nema veze sto me boli i sto me tuga slama,
mogu jos malo ostati hrabra pred tobom.
Nema veze, ljepoto, sto si se igrao sa nama...
I to cu kao sjecanje ponijeti sa sobom.
Ti samo digni glavu i progutaj lijepe rijeci.
Pusti, nemoj slucajno reci da ti je zao.
Nema veze, neces se ti ni sjetiti svega...
Ti si bar uvijek brzo zaboravljao.
font>

- 04:39 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 26.11.2008.

OPROSTIT ĆU

Oprostit ću nebu što nam je vrijeme kralo,
oprostit ću suncu što nam nije sjalo.
Oprostit ću mjesecu koji nas je gledao.
Oprostit ću zvijezdama za sve skriveno.
Oprostit ću pticama što nam nisu pjevale.
Oprostit ću sebi što sam te voljela.
Oprostit ću prijateljima što su mi krili da
ti nisam jedina,
Oprostit ću svima, samo tebi NE,
JER SI ME OSTAVIO, A VOLJELA SAM TE

- 07:02 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2008.

SMRVIO SI ME...

Uzmi u ruku suhu zemlju
da osjetis kakao vode žeđa,
jer tako sam i ja bila tvoje zedna!
Uzmi psa sa ulice sto cvili od gladi
pa ćes znati kakao je bilo meni
kada sam ruke pruzala tebi!
A onda uzmi kruh suhi,
i pogledaj kako se u ruci mrvi....
tako si ti mene i moju ljubav
bez imalo osjećaja smrvio!

- 21:20 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.11.2008.

NISI MI NI TREBAO RECI

Nisi mi ni trebao reci,
vidjela sam ti u beživotnim riječima da je kraj.
Zapravo, nisi bio toliko hrabar ni da mi kažeš
da sam vec odavno na nekom krajnjem mjestu
u tvom životu.
Ma nisi me ni gledati trebao,
prepoznala sam ti u glasu ravnodušnost.
Dragi, svaka ti cast,
sve moje snove si uspio srušiti u sekundi
i sve moje nade si sakrio na dno svoje torbe
i znam da one više nece izaci iz nje,
jednostavno moram stvoriti neke nove.
Mogao si me barem pripremiti na samocu,
na sram i na strah...

- 19:45 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Ne volim te

Uvijek kad je najteže,
ti spremiš kofere i nestaneš.
Kao lopov se iskradeš...
Ne pitaš se,
kako se osjećam
ni što proživljavam.
Kad poželiš,
meni se vratiš,
bez pitanja, bez najave.
Moje ruke, vrata ti uvijek otvore,
lice se samo za tebe nasmije.
Uvijek kad je najteže,
ti nađeš razlog da nestaneš.
Nikada ti ništa na to ne govorim,
jer što bi ti rekla!?
Ako ti kažem da te volim od života više,
ne bi razumio.
Ako ti šapnem da ti si mi sve,
onako tiho, najtiše,
ne bi shvatio.
Zato ću radije reći da ne volim te,
da mogu bez tebe
i da to što odlaziš, ne boli me.

- 18:08 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2008.

Još uvijek te ovo srce voli,
preklinje te,
moli.
Još uvijek se tebi nadam,
mada znam, to je to.
Otišao si
i gotovo.
Znam,
ove suze… ma uzalud mi,
ionako ništa neće promijeniti.
Ti si sad s njom,
svejedno,
da li sretan ili nesretan.
A ja sama s gorkom istinom,
na kraju još jednog dana.
I kome da pričam,
da sam bez tebe prokleto sama!?
I kome da kažem,
da još boli ona ista stara rana!?
I tko će mi suze brisati,
ljubeći mi pritom lice!?
I tko će mi nježno govoriti ,
da me nisi vrijedan izdajice!?
A što ću ja?
Kad bez tebe sam kao ptica slomljenih krila
koja ne može u let.
Ostala mi je samo ova ljubav što je nekad tvoja bila
i sjećanje da bio si sav moj svijet.
Ukrao si mi proljeće i ljeto,
u srcu ostala je samo zima.
Proklinjem te,
ali još uvijek je sve tvoje tako sveto,
još uvijek te previše u meni ima.

- 13:33 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2008.

Još uvijek pred ocima
mi je naša slika...
Nježne rijeci što sjale su nocima,
iza lažnog nam ispraznog lika..
Još uvijek vidim kako smo sretni bili.
Ništa nije bilo važno...
Jer sve suze vješto smo krili,
praveci se da ne boli tako snažno..
Gdje smo sad?
Sad kad farsu polako privodimo kraju?
Nama zavladala je tuga, poharao nas jad..
Svjesno griješili smo u našem lažnom raju...
I kao da te sada gledam...
Suze sakrile su tvoje lice..
Imao si onaj pogled,
krik ranjene ptice...
Ne zovi zore mojim imenom.
Ja sad odišem samo uspomenom.
Uspomenom na prošla ljeta i sve snježne zime...
Uzaludna kajanja uz ove teške rime.
Ne trudi se shvatiti,
jer ja se nemogu promijeniti.
Bila sam vec na dnu:
i ja cu opet patiti.
Dotad ce me vec netko uspijeti zamijeniti...

- 19:11 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

Lopov moje sreće

Ne znam kako je,
ni gdje su mu dom i ulica.
Samo gorko sjećanje ostaje,
na crtama ovog umornog lica.
Ne znam dali ću ga ikada više čuti,
ni hoću li mu izdaju oprostiti.
Ali znam da nakon njega,
teško je živjeti,
teško se nečem drugom veseliti.
Od kada nemam ga,
kao da živim na pola.
Jedna strana srca živi od uspomena,
a druga umire od bola.
Voljela bi da mogu izbrisati
mjesece
i dane
provedene s tobom.
Voljela bi da mogu zacijeliti sve one rane,
koje ostale su nakon zadnjeg zbogom.
Voljela bi da mogu ljudima priznati,
istinu koja toliko boli.
Da ti si lopov moje sreće
i da srce te bezuvjetno voli.

- 07:20 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.11.2008.

Kad tvoje ime netko spomene

Ispočetka moram sve,
znam,
ali bez tebe,
korak mi jedan naprijed,
a nazad su dva.
Ispočetka moram sve,
ali kako da napustim te?
Još malo i bit ću na samome dnu,
jer polako sve dobro nestaje.
Tebe imat ću samo u snu,
ali i san ujutro prestaje.
Ispočetka moram sve,
znam,
prihvatiti,
pobjede i poraze,
suze i osmjehe.
Ali sve krene,
pa zastane,
kad tvoje ime netko spomene.


- 07:48 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 14.11.2008.

Svatko na svoju stranu

Oboje znamo tko je kriv
i tko je kome manje dao.
Kažeš da žalit ćeš dok si živ,
što me voljet nisi znao.
Ma nije važno,
sad ionako prekasno je.
Odlazimo,
svatko na svoju stranu
i tako je najbolje.
Hvala ti za svaki osmijeh
što si ga s moga lica izmamio.
Hvala ti za svaki trenutak
što si ga sa mnom proveo.
Sad neka te druga ljubi,
kad ne mogu ja.
Neka te druga grli,
svojim neka te naziva.
Ali nemoj opet nekoj snove ukrasti,
pa reći da ti je žao.
Nemoj drugu lagati,
pa reći da drugačije nisi znao.
Budi bolji od onoga što si prema meni bio
i voli neku drugu, onako kako kažeš da mene si htio.

- 12:15 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2008.

NEKAD DAVNO I NEDAVNO



Nekad davno
bilo je tako slatko
što si me nasmijao lako,
i što si riječ mi pružio,
blizu mene bio..
Nekad davno
tako mi je to trebalo
to tvoje gledanje
i moje nadanje,
nade malo mi dalo
to zaluđenost se zvalo...
Nekad davno
stvarno sam te htjela
u ocima ludost mi se vidjela
živjela kraj tebe kao cvijet
nekad davno ,
htjela sam te privući u svoj svijet..
Nekad davno,
slomio si moj svijet
i nisam htjela biti vise tvoj cvijet
progutala sve sam
i naučila da se nedam...
Nekad davno
oci si mi otvorio,
jer nisi se za mene borio,
htjela sam biti nešto više
da te ćuvam kad padaju kiše
htjela sam u dušu te znati
htjela sam sve ti dati...
Nekad davno,
ti nisi to vidio,
i da se igraš toplo- hladno nisi se stidio,
a ja nestajala sam sve tiše ,
i nije me bilo više,
htjela da sve se polako briše...
Nekad davno,
htjela sam biti malo više,
drugaćija od tonu onih koje imaš,
ona koju za ruku primaš
jer zna da vrijediš više malo
od onog čim te društvo nazvalo..
Nekad davno,
neprimjetno si me slomio
jer nisi mnogo me volio,
htjela sam samo biti blizu
nisam znala da trebam vizu,
ali prošla sam i tu krizu..
I ne tako davno,
napokon si primjetio
da nešto si mi bio,
i to nisi krio..
I ne tako davno,
što gubiš
postalo ti je jasno,
i pomislio da još nije kasno,
da možeš blizu sebe imati nešto krasno,
da još želim te srcem svim,
da ne mogu da te mrzim...
I ne tako davno
si se potrudio,
pomalo glavu izgubio,
možda i poludio,
pa se malo potrudio
iako nisi smio
ti si to htio
jer si shvatio
što si izgubio...


JESI LI? ILI SE VARAM SAMO....

- 20:28 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2008.

MRVICE PONOSA

Dok skupljam posljednje mrvice,
mrvice svog ponosa s poda,
shvćatam koliko mi znacis
i da ovisim od tvog zivotnog hoda.
Koristim posljednje nalete snage
da sprijecim suzu da kapi,
a znam da ne mogu bez tebe,
da sve u meni za tobom vapi.
Vidim tvoje usne, nesto govore,
ali da cujem tvoje rijeci necu,
ne zelim glupa opravdanja
dok mi oduzimas sva prava na srecu.
Prepustam se muzici, ne zelim da cujem,
ali svaka tvoja rijec u usima jeci,
stavljam ponovo lazni osmijeh na lice,
ali eho tuge nista ne moze da sprijeci.
Uvijek sam mislila da kraj je samo jedan,
ali sa tobom ih mnogo vise osjeti,
kad ode tuga i zaboravim prethodni
on dodje na sve to da me podsjeti.
I veceras, dok skupljam najsitnije mrvice ponosa
da cujem tvoje hladne rijeci necu,
vidim ti zadovoljni osmijeh na licu
dok meni oduzimas sva prava na srecu...

- 22:28 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.11.2008.

VOLIM TE JOŠ..:(:(:(

Jos zivis u meni
Bez obzira na tu bol jaku.
Da li ces tako unistiti
Bas ženu svaku?
Moja je bol neprocjenjiva,
Sama suti u meni
Odlazi od mene molim te,
Otvori vrata i kreni.
Odlazi,
Ne zelim da slusam
Vise te rijeci lazne,
Rijeci koje su mi znacile
I bile toliko vazne!
Ne mogu da te slusam,
Da osjecam bol ovu
I svaka tvoja rijec
Mi donosi patnju novu!
Tolika ljubav i mrznja
Da te prezirem
Daju mi snage vise,
Al jutrom kad se probudim
Ja opet zbog tebe disem!


- 13:47 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2008.

led u srcu...

mrak mi je u oku,umjesto suze
i taj mrak nikome ne dam,
jer on je tu zbog tebe, jedini,
kako ne bih mogla vise da te gledam.
led mi je u srcu i neka je,
jer led i ide na rane i boli,
zelim da srce postane ledeno
kako ne bi moglo vise da te voli.
muzika tuzna u usima mojim,
tu je zbog svega, tebe, zbog nas,
postaje sve glasnija i glasnija
da nikada vise ne cujem ti glas.
zidovi svuda, dragi oko mene
da me ne mogu bol i tuga stici
i nikad ih niko nece srusiti,
nikad mi niko nece blizu prici.
ne mogu da te vidim, jer mrak je,
a tako zelim vidjeti tvoj smijeh,
muzika glasna, ne mogu te cuti,
ti si moj bol, tuga i grijeh.
zidovi svuda, ne mozes mi prici,
a sve moje zeli tebi da se preda,
ali nikada vise nikog necu voljet,
jer zidovi su visoki, a srce od leda...

- 13:47 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2008.

NESTALA SAM...

Gdje da idem
svaki put je pogresan
svako skretanje je isto
kada pogledam..
Kog da zovem
kad se nitko ne odaziva
moj vapaj odzvanja
bez ijednog poziva..
Kamo da pogledam
da ne vidim tmurne oblake
kisu,mokre staze
i neke blatne korake...
Kako da zaspim
kad neznam sto cu sanjati
puste kolodvore,suze i tugu
kako cu se onda od toga sakriti!?
Kako da se probudim
kad nisam ni spavala,
kako da ozivim srecu
koju nekoc sam imala??!
Kako da zaboravim
moj osmjeh davno zakopan
sahranjen na groblju
na mramoru bijelom uklesan...
Kako da vratim vrijeme
dok je u meni bilo zivota i zara
bar na tren da se podsjetim
kako je biti ona stara...

- 15:47 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2008.

Kada bih barem mogla,
danas,
još jednom,
nekako…
suzama kupiti jedan tvoj zagrljaj.
Još jednom da te poljubim,
pa onda neka bude kraj.
Još jednom da ti kažem da značio si mi sve
i da tako tužno je bez tebe.
Kada bih barem mogla,
još samo jednom ruku ti stisnuti,
tvoj dodir osjetiti,
od tebe se oprostiti.
Još jednom da kažem ti
kako volim te
i kako nedostaješ mi…
ljubavi…



- 14:08 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.