subota, 29.11.2008.

Svirale su tuzne pjesme,najtuznije..
iz mog oka tekla su mora..
Negdje juznije
kravarilo je ime tvoje,
za tebe je tako umiralo ime moje..
Lijepi trenuci koji su postali proslost,
zabadali su u to srce trnje,
sve sto sam velicala zlatom,
postalo je od mraka crnje..
Prolazili su ljudi kao stanice,
u meni su na tvoju ranu
stavljeli nove rane i ranice,
shvatila sam da poslije ljubavi,
bol nikad nema granice..

- 06:59 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.