utorak, 11.11.2008.

NEKAD DAVNO I NEDAVNO

Nekad davno
bilo je tako slatko
što si me nasmijao lako,
i što si riječ mi pružio,
blizu mene bio..
Nekad davno
tako mi je to trebalo
to tvoje gledanje
i moje nadanje,
nade malo mi dalo
to zaluđenost se zvalo...
Nekad davno
stvarno sam te htjela
u ocima ludost mi se vidjela
živjela kraj tebe kao cvijet
nekad davno ,
htjela sam te privući u svoj svijet..
Nekad davno,
slomio si moj svijet
i nisam htjela biti vise tvoj cvijet
progutala sve sam
i naučila da se nedam...
Nekad davno
oci si mi otvorio,
jer nisi se za mene borio,
htjela sam biti nešto više
da te ćuvam kad padaju kiše
htjela sam u dušu te znati
htjela sam sve ti dati...
Nekad davno,
ti nisi to vidio,
i da se igraš toplo- hladno nisi se stidio,
a ja nestajala sam sve tiše ,
i nije me bilo više,
htjela da sve se polako briše...
Nekad davno,
htjela sam biti malo više,
drugaćija od tonu onih koje imaš,
ona koju za ruku primaš
jer zna da vrijediš više malo
od onog čim te društvo nazvalo..
Nekad davno,
neprimjetno si me slomio
jer nisi mnogo me volio,
htjela sam samo biti blizu
nisam znala da trebam vizu,
ali prošla sam i tu krizu..
I ne tako davno,
napokon si primjetio
da nešto si mi bio,
i to nisi krio..
I ne tako davno,
što gubiš
postalo ti je jasno,
i pomislio da još nije kasno,
da možeš blizu sebe imati nešto krasno,
da još želim te srcem svim,
da ne mogu da te mrzim...
I ne tako davno
si se potrudio,
pomalo glavu izgubio,
možda i poludio,
pa se malo potrudio
iako nisi smio
ti si to htio
jer si shvatio
što si izgubio...

JESI LI? ILI SE VARAM SAMO....