petak, 21.03.2008.

ako loše krene....

Izgradim tu i tamo jedan tajni most
koji ce me uvijek voditi k tebi.
Tek toliko. Za svaki slucaj.
Ako odes jednom, da se ne pitam gdje bi.
Tek toliko... Da znam da postoji jedan put
kojim cu uvijek moci dotrcati k nama.
Da se ne bojim da jednom odes,
da znam da necu ostati sama.
I ostavim jedne cipele sa strane,
one koje znaju vec napamet put k tebi.
Da me mogu odvesti u te nase dane,
da zivim ovu ljubav koju nosim u sebi.
Jer, priznat cu ti, znas, ponekad se bojim...
Sto ako neki novi put pocnes da pratis?
I eto, tek toliko, jednu haljinu krojim...
Da budem ti lijepa dok cekam da se mozda vratis.
I ne...
Nemoj misliti da me je strah kraja.
Ja znam koliko vrijede sve ove nase rijeci.
Ali tek toliko...ako mozda dode...
Ja cuvam mjesto ako pozelis tu kraj mene leci.
I pomaknem nekad zavjesu sa prozora,
da jasno vidim tko ce ovuda proci.
Da, slucajno ako odes i pozelis se vratiti,
znas da ja ionako cekam kad ces doci.
Vjerujem u sebi da ces uvijek biti tu,
ali zelim da znas...mozes i otici od mene.
Ja zauvijek cu cuvati jednu staru ulicu...
Gdje uvijek mozes doci, ako lose krene.