utorak, 11.12.2007.
Riječi vase pogubne
Pitate me:sto mi drhti ruka?
A riječi vase,bolno su se zarile u moje već ranjeno srce.
Vi znate da ta ruka,sto sad treperi negdje
između njega i vremena,
ta ga je ruka nekad milovala,u hladnim
danima,vatru mu tijelom palila,u sumornim
nocima umorno tijelo od bola otimala.
Sad,dok tuzno gledam sliku u drhtavoj ruci,
vi primjećujete da su mi oči tužne i vidite u
uglovima dvije blistave suze.
I vi me i dalje pitate zašto su moje oči
takve, tužne,staklene,suzne.
I ne znate da su te oči nekada bile gnijezdo
zelenim pticama njegovog pogleda.
Sada je gnijezdo zauvijek porušeno,zelene
ptice odletjele nepovratno.
Ostala je pustoš u meni i grančice gole,
grane mog zivota.
vi srca nemate; milosti
jos manje.
I mada znate da vaše me pitanje boli,
nastavljate vašu prljavu igru zabadajući rijeci
kao oštrice u ranjeno srce koje ga
i dalje voli.
- 21:41 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
