ponedjeljak, 14.05.2007.
Staza spoticanja
Sjećaš se onih krila
kojima sam letjela
do tvojih misli...
Slomljena su.
Onaj glas
kojim sam veselo dozivala
tvoje ime...
Promukao je.
One usne
što cjelivahu tvoje lice;
ispucale su.
One ruke
koje toplo su te grlile,
promrzle su.
I svaki trenutak
sve je teži i teži.
Sreća je nedostižna,
bježi.
Ona ljubav
zbog koje sam živjela...
Ugasla je.
Onaj jedini razlog
što bijaše...
Nema ga više.
O svaki kamen
spotičem se.
Svaki spoticaj
novi udarac zadaje.
Svaki pad
iznova jače boli...
I nema snage više,
ali idem dalje.
I nema svrhe ni nade,
ali život me šalje.
Ne postoji razlog.
Život neka svoju
stazu kroji.
Neka moje korake broji.
Svakim korakom
na rubu sam staze,
svakim korakom
noge na kamen gaze.
I nema snage,
ali idem dalje,
jer staza me čeka,
a život me šalje...
- 06:48 -
Komentari (37) - Isprintaj - #
