13

srijeda

prosinac

2017

Ljudi i običaji


Običaji su nešto što nasljeđujemo. Svaki običaj ima i svoje objašnjenje. Tako i običaj sijanja pšenice na današnji dan.

Pojašnjenje sijanja pšenice lijepo je danas napisala Anaboni gdje kaže....citiram.
„ Na blagdan Sv. Lucije sije se pšenica koja je simbol života, i žetve u katolika.
Njenim se zelenilom priziva plodnost,blagostanje i obilje u nadolazećoj godini.“
****
Raditi na blagdane , biti izdvojen iz obitelji nikada se ne naučimo. Jedino što nam preostaje da se prilagodimo,da dio blagdanskog ili prazničkog veselja u radnu sredinu unesemo.

Tako smo mi u dvadeset petrijevih zdjelica stavljale malo vate, malo zemlje i sijale pšenicu. Na sv. Luciju. Svaku zdjelu inicijalima smo označavale, stavljale na prozor , gledale i čekale da pšenica naraste.

Prije petnaest godina učinile smo jednako. Te godine devetnaest pšenica lijepo je naraslo. U dvadesetoj zdjelici proklijala su i rasla samo dva izdanka. Ma koliko se mi trudile staviti zdjelicu na toplije mjesto, na mjesto sa više svjetlosti, ništa se nije dogodilo.
Dan prije blagdana kolegica je svoju zdjelicu uzela i doma je odnijela. U šali je nabrajala tisuću i jedan razlog zbog kojeg pšenica nije narasla. Doma će ona meni lijepo narasti; govorila je. No ni doma, nije narasla.

Blagdani su prošli, mi smo na pšenicu zaboravile.
Druge godine krajem listopada kolegica je iznenada otišla. Njena svjetlost se ugasila. Ona, čija pšenica nije narasla.
Nikada poslije na poslu pšenicu nismo posadile.
****
Da li smo puno kasnije pravilno zaključile....vi prosudite.



Oznake: običaji

11

ponedjeljak

prosinac

2017

Iza sjaja i raskoši


Vijest koja više i nije vijest već izviješće o katastrofi, htjeli mi ne htjeli, potakne nas na razmišljanje.

U ovoj godini do sada, u cijelom svijetu opožarene su jako velike površine šuma. Još i sada gore. Kažu da je požar u Kaliforniji opustošio površinu veličine New Yorka.

Kada bi sve prigodno porezane borove, jele i smreke sa svih tgova i ulica , iz svih domova diljem svijeta stavili na jedno mjesto, vjerujem da bi površina bila daleko veća od gore spomenute.
Vremenske prilike zamijenile su vremenske neprilike. Zemlja već na škrge diše. Polako ali sigurno prijeti nam pomanjkanje kisika i kao posljedica -acidoza.

I u ovo vrijeme kada svi gradovi na svijetu pričaju priče, pričaju bajke , kada probuđeno dijete u ljudima čeka da čarolija oživi...događa se stvaran život.

Negdje iza svog glamura , diljem svijeta beskućnici ostaju beskućnici, gladni ostaju gladni . Prognanici i izbjeglice daleko od raskoši sanjaju svoju domovinu i svoj dom.

Daleko od bajke, na kraju grada, socijalna samoposluga. Usprkos svim vremenskim prilikama i neprilikama, barem dva tri sata prije, korisnici dolaze, stoje u redu i čekaju.

Gužve su na cestama, gužve su u robnim lancima. Nije to potrošačka groznica već potreba da dio tog veselog, šarenog, umjetnog okruženja i veselja, svatko unese u svoj dom.

Već drugi tjedan počet će velike i lijepe želje i čestitke. Bilo bi lijepo da moćnici koji to mogu, ono što požele i ostvare. Kada požele mir i blagostanje , zdravlje i veselje svim ljudima diljem svijeta, neka se potrude da tako i bude. Ratovi započinju riječima nerazumijevanja i mržnje. Ratovi se zaustavljaju razgovorom, razumijevanjem i riječima pomirenja.... lijepim željama i iskrenim nakanama.

Kad ulice i trgovi prestanu biti bajke, postanemo svjesni da sjaj, raskoš i glamur neće oživjeti čaroliju. Čarolija je u srcu. Ljepota i toplina je u domu, u ljubavi. Nije radost u poklonima, radost je u zajedništvu.

I tako svake godine. Jedni imaju više no što trebaju, drugi preživljavaju. Jedni remene stežu, drugi otpuštaju

Dok ponovno ne naučimo da je ponekad manje ljepše i više, da je ovaj umjetni sjaj i raskoš ipak malo previše, dotle ćemo svake godine u ovo vrijeme , na jedan mjesec u godini.... pobjeći od stvarnosti.

Oznake: sjaj, raskoš, stvaran život

09

subota

prosinac

2017

Da ljubav ne ode


Dok su išle prema Starom gradu cijelo vrijeme za ruku ju je držala. I brbljala...
-Reci ti meni ljepotice, gje je ona tipka na kojoj se gasiš?
- Joj, baš si dosadna. Svaki puta isto me pitaš. Znaš da nemam tipku. Ja samo volim puno pričati.
-Svi mi volimo pričati, ali ti ta svoja slatka mala usta ne zatvaraš. Zašto?
-Da ljubav ne ode.
-Otkud ti sad takva ideja? Ljubav je u nama, među nama. Ide zajedno sa nama....Ljubav nikuda ne ide.
- Ide, ide. Ako prestanemo pričati, ljubav jednostavno ode.
-Kuda? Tko t je to rekao?
- Ne znam kuda ljubav ode. Kada sam pitala mamu zašto ona i tata nisu zajedno, rekla mi je kako je ljubav otišla. Nestala. Rekla je mama da su je tražili. Nisu je mogli naći. Znaš li zašto je nisu mogli naći?
-Ne znam.
- Zato jer su mama i tata zaboravili razgovarati. Vidiš, zato ja stalno pričam.
Da ljubav ne ode.

-Znaš da te volim. Znaš da te neću ostaviti.
-Moram to provjeriti. Da čujem koliko me voliš?
Na klupi u parku sjela je na krilo, malim ručicama je zagrlila, glavu naslonila na prsa i slušala....Nakon nekog vremena glavicu je digla i rekla;
-Dobro je . Čula sam koliko me voliš.
-Kako si čula ljubav? Ja to ne znam čuti.
-Ti baš ništa ne znaš, rekla je veselo sa krila skočivši. Sve te moram naučiti.
Kad pitam mamu koliko me voli, ona mi kaže da to riječima ne može opisati. Ljubav je u srcu. Onda ja sjednem mami na krilo i slušam. Kad ja čujem ljubav ,onda kažem mami nek i ona čuje koliko ja nju volim.
-Hvala ti. Sada znam čuti ljubav. Hajde sada malo trči po parku. Ja ću te gledati i paziti na tebe.
-Hoćeš li me držati za ruku?
-Hoću ako želiš, samo mislim da bi bila slobodnija i sretnija ako trčiš sama.
-Znaš , moja mama je slobodna a ipak nije sretna.
-Kako znaš? Svi smo mi slobodni i sretni.
-Čula sam kako je mama rekla svojoj prijateljici kako je ona slobodna žena ,a ipak nije sretna. Rekla je da bi htjela opet imati nekoga koga može za ruku držati, koga može zagrliti. Zato ja mamu stalno držim za ruku. I grlim. I tebe.
Da ljubav ne ode.
-Odrasli ljudi ponekad samo tako kažu. Mama je sretna. Ima tebe. Idi se igrati sa djecom.

Uživala je gledajući je kako se igra. Zaboravila je na svijet odraslih i sve brige koje su je mučile.
-Vrijeme je da krenemo. Zahladilo je.
-Meni nije hladno. Mene ljubav grije.
-Od koga si to naučila?
-Od tate. Kad idem kod njega on uvijek kaže kako mu je toplo oko srca kada me zagrli i kako mu je tada srce puno. Ako srce sa puno ljubavi napunimo, onda nam je toplo.
- Hvala ti brbljavice moja mala. Sve si me o ljubavi naučila.
Veselo je skakutala i onda je sa ozbiljnim izrazom na licu upitala
-Imaš li ti svoju ljubav?
-Imam. Imam mamu, tatu sestru...imam tebe.
-Ne pitam te za tu ljubav. To ja znam. Znaš da sutra imam šest godina. Pitam te za onu veliku ljubav.
-Aaaaa, ta ljubav još nije zakucala na moja vrata.
-Kako si smiješna. Ljubav ne kuca na vrata. Znaš onog dječaka sa kraja moje ulice?
-Ako misliš na onog koji te stalno zeza, onda znam.
-Baš taj. Sagni se da ti šapnem......
-Tako znači. Kad susretnem svoju veliku ljubav prvo ćemo se pogledati. Onda će pogled vrata srca otključati.
-Baš tako.
****-
Prije godinu dana majka ju zamolila da pazi petogodišnju djevojčicu dok njoj ne počnu predavanja.
Žena je samohrana majka. Treba joj pomoći, rekla je, a ti slobodnog vremena imaš na pretek.
Pitala ju je, kako će ona paziti malo razmaženo derište.

U godinu dana djevojčica ju je naučila da je obrnuto.
Razmaženo derište pazilo je na prerano odraslu djevojčicu.
Djevojčica je odrastala, a ona uz nju sazrijevala.... učila i naučila ....sve o ljubavi.

Žurila je . Danas ne smije zakasniti. Danas je maloj brbljavici rođendan. Od svog džeparca kupila joj je predivnu šarenu haljinicu. Plavu sa bijelim cvijetićima. I veliki šareni balon. I zmaja.
****
Kad bi svi ljudi na svijetu
Baš kao sva djeca na svijetu
Odlučili da....
Budu ljubav!

Oznake: da ljubav ne ode trebamo znati...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se