08

srijeda

studeni

2017

Osobine

Dobro je činiti dobro.

Dobrota je jedina lijepa osobina koju svaki od nas stvara. Obojana je bojama našeg Ja. Dobrota nikad nije dovoljno velika. Traži vječnu nadgradnju i učenje. Ako misliš da si dobar učinivši dobro djelo, u zabludi si. Dobrota je uistinu samo i onda kada si naučio davati i ne očekivati ništa zauzvrat. Dobrota je razumjeti i onoga koji to baš ne zaslužuje. Samo i onda kada nesebično dijeliš svoje misli, svoje spoznaje ne očekujući razumijevanje.
Kada ono materijalno što imaš, daš uz duhovno, postaješ svjestan da si na dobrom putu, naučiti kako pokušati biti dobar.
Velika je razlika između pokušati i biti. Najveća žalost je ne pokušati naučiti.

Poglavlje po poglavlje u knjizi života zatvaramo. S razumijevanjem i ljubavlju ostavljamo ga gdje mu je i mjesto. U prošlosti. U sjećanjima. No, ništa nismo naučili ako nas znatiželja ili želja za više i dalje, ne nužno i bolje, gura dalje. Promatrajući kroz slike sjećanja, događaje vezane za ljude koji me znaju, koji uz moje riječi poznaju i moj lik, našla sam mir.
Naučila sam o sebi stvari s pozitivnim, ali i one s negativnim predznakom. Prihvatila sam ih kao istinu, kao nešto što jest i postoji u meni, kao dio mene. Utkano u dušu, pretočeno u auru. Postoji, tu je. Ja sam ga svjesna. To je ono što je u svemu važno.
Svjesnost i dobrog i lošeg.

Naglost i nepromišljenost
je situacija u kojoj je jezik brži od pameti....Tako su ljudi govorili nekada, tako govore i sada.
Zašto je tako?

„To je stanje kada energija našega tijela, stvorena životnom situacijom, prebrzo šalje poruku mozgu. Energija kao takva, nabijena negativnim nabojem putuje prebrzo. Kao takva u svjesnom se zadržava prekratko te mozak ne stvara sliku, ne šalje sliku snazi misli da utječe na moć riječi. Znači, energija ima snagu i emocionalni naboj, koji je brži od snage misli. Prilikom takvog stanja nastaju riječi koje ne želiš, koje kažeš nepromišljeno ili u afektu. Kad već riječi nađu svoj put prema onome kome su upućene, prekasno je. Tada nastaje nerazumijevanje i neprihvaćanje kao pojam.

Stvarna pozadina toga je osobina ili mana ili kako god je zvali, a to je naglost i nepromišljenost.
To je stanje duha i uma kada emocionalno nadvlada duhovno, kad moć riječi nadvlada snagu uma.

Samo i onda, kada je emocionalno jednako duhovnom, kada je duhovno u balansu s misaonim, samo tada događa se ono što treba.
Snaga duha daje snagu uma, dok snaga uma daje moć riječi.
Pravilan protok!


Svjesnost ne znači potpunu kontrolu vlastitih osobina.
Svjesnost negativnih osobina (onaj mali ego u nama koji stalno kopa i ruje), je znak da je učenje tek počelo. Sada svjesnost onoga na čemu trebamo raditi, što trebamo modelirati ima i svoje ime. Kod jednoga je to zloća, kod drugoga nerazumijevanje, kod mene naglost i nepromišljenost. Ta osobina, danas znadem, bila je uzrok mnogočemu lošemu što mi se vraćalo kao bumerang, na rečeno a nepromišljeno.

Ponekad je dobro ponoviti ono što smo naučili. O ljudima, o ljudskim osobinama ....O sebi.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se