28

srijeda

lipanj

2017

Sada


Neki dan bila je nesnosna vrućina i sparina. Negdje oko tri sata dobijem poruku...
-Reci mi, je li i kod tebe ovaj Zvjezdan jako zagrijao?
-Da znaš da jest. Ni zraka , ni daška vjetra. Jeste li u Zg?
-Mi smo u bregima. Među lozama.
-Vi znate da u ovo doba ne smijete biti na suncu?
- Pa i nismo na Suncu. Mi smo na ZemljI :))
-Ajmeeee, brzo u hlad idite!
-U hladu je vruće:))
Onda sam je nazvala i bukvicu joj očitala. Njoj je bilo jako smiješno. Meni bogme i nije.

Što su nakanili to su i napravili.
Drugi dan zovem moje „Zvjezdane“. Dobro je. Došli su u Zg. Istina, jako umorni ali bez sunčanice .

Zamijenili smo uloge.
Nekada su oni upozoravali, usmjeravali, brinuli za mene.
Slušala sam njihove upute.

Danas ja brinem, upozoravam ih....Oni ne slušaju.
Onda se pitam, nisu li oni dvoje ljudi SADA, nakon pedeset godina zajedništva, ljudi koje doživljeno drži budnima Ovdje . Tko sam ja da ih u tome ometam?
Pitam se, hoćemo li svi mi jednoga dana .... pogleda uprtog u daljinu, proživljavati najljepše trenutke ovog života, sjedeći na drvenom stolcu, na dvorištu, na balkonu ili.... u vinogradu?
*****

SADA

Dva drvena stolca, na jednom sjedi ona, pogleda sjetna i obuhvaća daljinu, pokušavajući proživjeti najljepše trenutke ovog života...
Tvrdi stolac izjeden godinama, napuklo drvo ne da joj udobnost i drži je Budnom.
Stara kućica već dugo u raspadu škripi iza nje pod naletima povjetarca.
Bijele tratinčice svjetlucavo se njišu upijajući sretno svaku zraku Sunca i Života.
Mali zeko mirno sjedi i gleda staričine sjetne, ali zadovoljne oči.

Put njezin do ovog trenutka bio je trnovit kao oštro kamenje pod kopitima konja dok
vuku kočiju, čas tešku, čas laku.
Bilo je gladi i tuge, ali put do Budnosti protkan je svime... Ali ona ne žali ni trenutka.
Njegove oči pune ljubavi gledale su je 50 divnih godina,
Njihova Ljubav privukla je dvije predivne duše u Život.
Stara kućica prepuna uspomena nekad nije bila stara, već od mladog mirisnog drveta, sagrađena Ljubavlju i Smijehom.
Bose nožice trčkarale su ovuda gdje mali zeko mirno sjedi i tratinčice veselo gledaju u Vjetar. Tople večeri u zagrljaju na ovoj verandi.

Proživljavajući sve to još jednom, svaka bora na licu još jednom se razvuče u osmijeh.
Topao vjetar Života gladi joj stare ruke koje su nekoć milovale mala bujna lišca i one oči pune Ljubavi.
Kao žednom čovjeku kap vode, srce joj ispuni sreća.

Zahvaljuje djeci jer su je odabrala, odrasla u svoje ljude i žive sretan Život Budni.
Zahvaljuje na Ljubavi i prijateljstvu njene srodne Duše.
Misao joj prekine topla stara ruka koja je obujmi kao nekad.
Sada dva lica, sretna u sjeti sjede na škripavim stolcima uspomena prožetih smijehom....

Marina (Zapisano u zvijetdama)

Tko su dvoje čiju je priču Marina ispričala?
Vjerujem da priča može biti tvoja, moja, naša , njihova.....Svačija.

26

ponedjeljak

lipanj

2017

Gdje je nestao osmijeh?

Odaberi....osmijeh po želji....



-Jesam li lijepa?
-Jesi.Samo.... nešto ti nedostaje.
-???????
-Osmijeh. Fali ti osmijeh. Gdje je nestao osmijeh?
-Zamijenio ga smajlić.
****
Gdje je nestao osmijeh? Gdje se izgubio smijeh?

Nećemo kriviti imanje i neimanje, mogućnosti i htijenja.
Istina, puno je razloga za brigu, ali je istina da je i bezbroj razloga za smijeh.

Negdje na putu zaboravili smo ono što liječi, što ništa ne košta, što ne boli. Njime pokazujemo radost, sreću, ljubav. S njime smo jači. Njime otvaramo vrata i srca....Smijehom i osmijehom.....

Nekad su ljudi manje imali, više su se smijali. Imali su i oni brige i probleme. Nisu imali previše želja. Imali su više smijeha,radosti i veselja. Depresiju , rijetki su imali.
Dnas ljudi što više imaju, manje se smiju. Problem je posao, novac, previše se želimo....za sve je netko drugi kriv. Namršteni, ukočeni, tjeskobni.....depresivni. Za depresiju krivi su problemi, krivi su hormoni.
Sve se više žurimo, sve manje stignemo. Malo se družimo, malo pričamo, sve rjeđe se smijemo i osmjehujemo.

Netko je nacrtao osmijeh . Svi ga nesebično dijelimo.
*****
Nesigurnim koracima , širokog osmijeha, dolaze do fontane. Ručice u vodu stavljaju ... od srca se smiju.....
Djeca.
Djeca su mali čovjek koji se osmijehuje i smije i raduje svakom koraku, svakoj kapi vode.
Voda je život.
Sve oko nas se smije....
Nebo se smije Suncem, rijeka obalom, more valom, livada cvijećem.....

Čovjek se osmjehuje usnama, duša se smije očimima.
I kada odrastemo, budimo i dalje djeca što se smiju, djeca koja se Vodi vesele i raduju.

****
Kako i koliko možemo sa smijehom i osmijehom napisala je Maja

BUDI

Smij se iako plačeš iznutra.
Ako postoji razlog za osmijeh, onda su to tvoje suze.
Ništa nije onako kakvim se čini. Bolje je. Važnije.
Ti si i sretan i tužan. Ti si savršen.
Uči od smijeha. Nadrasti strah i suze. Uči od njih.
Ne žali. Ne tuguj. Neboj se.
Život je tvoj. Život je lijep.
Život je zagonetka koju si sam odabrao. Sam osmislio.
Zagonetka koju si poželio.
Odgonetni zagonetku. Samo ti znaš kako.
Smij se.
Pregršt je razloga za smijeh.
Pusti suzama da teku.
Dozvoli licu da plače.
duši da se veseli...
Veseli se. Živi. Budi svoj.
Zapamti...
Ni jedan most predug nije,
Ni jedno brdo prestrmo nije.
Popni se.
Ni jedna noć pretamna nije.
Ne boj se.
Dan će ubrzo doći.
Budi hrabar.
Budi hrabar. Budi ono što biti moraš.
Budi živ i budi svoj.

(Zapisano u zvijezdama)

Oznake: osmijeh, smijeh, sreća

24

subota

lipanj

2017

Aronija


Lani je muž iz jednog robnog lanca donio sadnicu. Bila je na rasprodaji. Mala i kržljava, koštala je 10 kuna.
- Pitala sam ga, gdje ćemo je posaditi.
- Na balkonu, rekao je . To je Aronija.

Narasla su dva izdanka. Prezimila je prošlu zimu na balkonu.



Ovoga proljeća gledali smo što će se dogoditi.
Rasla je i narasla..

.
Propupala


Procvjetala


Mali zeleni plodovi bubre......


Po broju grozdova i bobica, kad sazore, mislim da će biti urod od 200g, kako piše u literaturi.

Zašto aronija na balkonu?
Prije par godina tražeći prirodne lijekove za poboljšanje imuniteta i liječenje anemije, na internetu sam našla ovaj članak.
*****
Aronija se naziva i namirnica budućnosti jer ima izrazito veliku ljekovitu moć za ljudski organizam. Efikasno ga pročišćava od štetnih tvari i teških metala i zato je korisna preventiva protiv malignih oboljenja. Studije su pokazale da ima i antikancerogeno djelovanje jer u velikom postotku "ubija" maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Kao izuzetan antioksidans, aronija sprječava stvaranje slobodnih radikala i "napad" na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i spriječavajući razvoj kroničnih bolesti
Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka tamih bobica poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i jetre. Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti... Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom.

*****
Kupovali smo sok od Sibirske aronije. Hladno prešani. Kao i kod svih biljnih preparata rezultati nisu vidljivi za tjedan ili dva. Prvi znaci poboljšanja vidljivi su već nakon mjesec dana, a nakon tri mjeseca dogodi se znatno poboljšanje. Kada se to dogodi, treba nastaviti dalje. Za imunitet i anemiju provjereno djeluje(naše iskustvo). Druga iskustva su u liječenju infekcija urinarnog trakta i povišenog krvnog tlaka.

Po onome što čitam, ako prezime i ovu zimu, teško da ćemo na balkonu moći imati dva velika grma aronije. Jedna grančica strgala. Posadila sam je i već je lijepo narasla. Jednu ćemo svakako morati dati prijateljima u vinograd.

Kažu ljudi, zrno po zrno-pogača.
Aronija kaže- bobica po bobica –zdravlje.

Oznake: prirodni lijekovi, aronija

23

petak

lipanj

2017

Ljetna oluja

Svako mjesto ima "babin kut" iz kojega oblaci koji dolaze , ništa dobro ne donose.
Kod nas je to (tako su nas oluje naučile), negdje između Ormoškog i Šemovačkog jezera.

Oblaci na tom putu iznad Međimurja



Na svom putu, između zemlje i neba sparinu stisnuli. Ni zraka , ni daška vjetra nema.


Sve su niže i sve su bliže.


Mijenjaju oblike i boju. Sve su strašniji i sve opasniji. Čudna tišina....


Vjetar je donio sumrak


Dan je zamijenila noć. Vjetar, kiša tuča. Negdje između-čovjek- Malen i nemoćan.


Kada je sve protutnjalo, nebo kao da se umorilo. Tužno i sumorno pita se....da li je pretjeralo?

Oznake: ljetna oluja

21

srijeda

lipanj

2017

Dječak koji je volio Štrumfove


Ovu priču mogu samo na ovaj način napisati. Kao priču o dječaku koji je Štrumfove volio, koji je Gargamela strašnog pobijedio.
Meni je teško priču ispričati....a kako je roditeljima koji gledaju i proživljavaju?
Kako je liječnicima i svima u struci koji se nadljudski trude, koji sve sa djecom i roditeljima proživljavaju.
Bilo bi lijepo da nema bolesnih ljudi, da nema bolesne djece.
Na žalost....nije tako.
****
Negdje, podno jedne prekrasne šume, rodio se dječačić. Smijao se, prve riječi govorio, prohodao. Mada još sve nije razumio, strašno je Štrumfove volio. Radost, sreća i ponos cijele obitelji.
Onda, jednog dana prije dječakovog drugog rođendana, dječaku je pozlilo. Što se dogodilo?

Gargamel strašni dječaka je napao. Dječak je teške bolove trpio.
Sreću i osmijeh cijele obitelji strah je zamijenio. Predstojala im je duga, teška i neizvjesna borba.

Dječaka su premjestili podno velike planine u veliki Štrumf grad. U jednu bolnicu za Male štrumfove.
U toj bolnici Papa štrum je učinio sve što je mogao i znao. Dječaka liječio, roditelje tješio, u svako doba dana i noći dolazio. Kada je Gargamel ustuknuo, kada je Papa štrumf odahnuo, tada je roditeljima smijeh i nadu vratio.

Kako se Gargamela zauvijek riješiti, znali su. Trebalo je putovati u zemlju sa puno planina i šuma. Tamo je, rekli su , čarobna laserska zraka koja će Gargamela dokrajčiti. Za to je trebalo dosta novaca zaštrumfati. Tada su pisali jednom vijeću Štrumfova i oni su novac za čarobnu lasersku zraku odobrili.
Kako ostatak novca nabaviti, pitala se zabrinuta obitelj hrabroga dječaka? Za put, za smještaj, za prevoz, za hranu?

Dok ima dobrih Štrumfova ništa nije teško i nemoguće. Svi su se složili, svi su novca zaštrumfali koliko su mogli i stigli. Čak su se i u zemlji planina i šuma Štrumfovi organizirali.....Hrabrom dječaku pomagali.

Prije puta u zemlju čarobnog lasera, na velikom plavom kartonskom Štrumfu , napisala sam sličnu priču . Još veći je bio leptir Srećko na čijim krilima su bila napisana imena svih dobrih štrumfova, sa puno lijepih želja.
Hrabri dječak i roditelji otputovali su u zemlju čarobnog lasera. Gargamel je dao petama vjetra i nikad se više nije pojavio. Nadamo se, da se nikad više i neće.

Hrabri dječak koji je pobijedio Strašnog Gargamela ima šest godina. Veseo je, nasmijan i zdrav. Malim selom, sve do planine štrumfastično odzvanja njegov smijeh.
****
Nemojmo pitati , nemojmo diskutirati, nemojmo dragocjeno vrijeme uzalud trošiti.
Ako je novac nada....nađimo ga.
Ako je novac put ka izlječenju....izmislimo ga.
Ako novaca nema....odštampajmo ga. Za zdravlje, za nadu, za život.
Za svu bolesnu djecu. Za sve bolesne ljude.
Za sve one ljude koji se nadljudski trude, liječiti i izliječiti.

20

utorak

lipanj

2017

Ljubav, ljutnja, razumijevanje


Obuzela ju je nekontrolirana navala bijesa. Zbog njegovog pitanja , zbog odlaska bez pozdrava. Nije odrastao, nije se promijenio.
Bila je ljuta, bila je ogorčena, bila je opet povrijeđena. Samo da nije tako brzo otišao, vjerojatno bi mu u glavu nešto bacila. Nikad još nije osjetila takvu potrebu. Barem ne prema njemu.
Brzo je hodala nesvjesno stišćući ruke sve dok bol nije osjetila. Bol je umanjila bijes i ljutnju. Kada se ispuhala u jednom trenutku joj je proletila misao...to nisam ja. Ja se tako ne ponašam.
****
Postoje trenutci, postoje postupci i događaji koji nas izbace iz ravnoteže. Dogodi se da nesvjesno reagiramo ili se ponašamo neuobičajeno.Možemo znati i učiti o samokontroli, možemo razmišljati racionalno i tako se ponašati samo onda dok nas nešto duboko ne povrijedi. Tada razmišljamo i reagiramo vođeni emocijama ,a ne sviješću ili svjesnim. Iz tih i takvih razloga reagiramo bez promišljanja. Samo reagiranje bez promišljanja, emocije bez kontrole svijesti dovode do drugih i drugačijih situacija-do verbalnih sukoba koji ponekad rezultiraju fizičke sukobe. Tada uz duševnu, jedni drugima nanosimo i fizičku bol, koja stvara traumu i traumatiziranu osobu.

Rane zarastaju. Ožiljci ostaju i bole.
****
Sumrak se spustio nad gradom. Drvored u parku bio je kao iz začarane šume. Obučen u koprenu od inja. Noćne svjetilke su se palile . Smirila se , opustila i sada je uživala u šetnji parkom.

Na stazu u parku sa malog breščića na sanjkama se spuštala djevojčica uz veselu viku i galamu. Stala je dok se sanjke ne zaustave. Za njom je trčao muškarac upozoravajući je :
-Pazi Dana da tetu ne pogaziš.
Stajali su u nevjerici svaki s jedne strane sanjki. Djevočica ih je promatrala i na kraju rekla
-Tata, vuci me .
- Kćer ti se zove Dana, jedva je izustila nježno podragavši djevojčicu po glavi?
Pogledao ju je pogledom od kojega je zadrhtala .
-Hoćeš li molim te za dva sata doći na naše mjesto, tiho je pitao?
Samo je potvrdno klimnula glavom nesposobna riječ progovoriti.
-Idemo srećo, rekao je povukavši sanjke.
Nestali su iza drvoreda. Parkom su se čula znatiželjna pitanja vesele djevojčice i njezino pomahnitalo lupanje srca.
Dana......je bila njihova pjesma, njihov ples, njihova ljubav.
Nije mogla misliti, nije mogla razmišljati. Gušila ju je saznanje koje je upravo otkrila. Vratile su se emocije , nestao je teško stečeni mir.
Dugo je stajala ispod vrućeg tuša. Još duže se spremala. Kao nekad. Onda je u jednom trenutku skinula haljinu, obukla traperice, obrisala šminku. Kosu je svezala u rep i stavila pod kapu. Ni jedan čuperak ne smije viriti ispod kape. Uvijek se volio igrati njezinom kosom. Rekao bi kako je lijepa kao noć, meka kao svila.
Danas ništa nije napravila kao nekad. Stajala je pred ogledalom ne vjerujući kako je na trenutak izgubila razum.
U osam sati krenula je u obližnju , nekad njihovu slastičarnicu. Već je bio tamo. Sjedio je za istim stolom. Na stolu je bila kava s mlijekom , čaša vode i komad ledenog vjetra.
-ništa nisi zaboravio, rekla je sjedajući na suprotnu stranu stola.
Uzdahnuo je duboko gurnuvši kolač i kavu na suprotnu stranu stola. Sjedili su gledajući se u oči.
-Kćerkica ti je preslatka, rekla je iskreno.
-Jeli da jest?
Osmijehnuo se nježnim osmijehom koji mu je ozario cijelo lice.
Slušala je sa osmijehom. Dok je pričao bio je nekako (ako je to moguće), ljepši, nježniji, nekako drugačiji. Prava , iskrena očinska ljubav.
-Koliko je lijepa , toliko je neumorna, znatiželjna. Rekao sam ti da bih za nju sve učinio. Ona mi je sve. Za nju ni jedna žrtva nije velika.
Svaki put kad je pogledam, znam da sam ispravno postupio. Nadam se da ćeš mi oprostiti ...., radi nje.
****
Mučila se sve ovo vrijeme, osuđivala ga. Možda je trebala? Možda?
Bio je sve ono što je znala da jest. I više od toga. Malo je ljudi koji bi tako postupili.
S duge strane trebao joj je na početku reći. Njegova priča zamutila je rijeku njihove ljubavi. Osjećala se prevareno , izdano. Bila je , ne znajući žena koja je uništila nečiju vezu, bez obzira što nije znala.
Bila je tako prazna, tako tužna. Stajala je pod tušem dugo. Pustila je da voda odnese onaj osjećaj .....koji ni voda ne može oprati...bila je ona druga, ona loša žena.
Onu ponovno uzavrelu ljubav zamijenio je sram, onda ljutnja. Ljutnja na njega, na sebe , na ljubav. Ma kako se osjećaji miješali, ma kako razmišljala, znala je da je opet na početku.
****
Proljeće je zamijenilo zimu. Razumijevanje je zamijenilo ljutnju. Htjela je ona zaboraviti . Probala je ona otići na pijaču sa nekim. Nije išlo. Jednostavno nije mogla.Znala je da je on njezina ljubav. Jedna , jedina, prava.
Bolje je živjeti sa osmjehom na usnama , nego sa tugom i suzama.
Ljubav je sreća i ljutnja , razumijevanje i opraštanje.

Oznake: ljubav, ljutnja, razumijevanje

19

ponedjeljak

lipanj

2017

Žubori život


Žubori život potocima. Pretače se kamenčićima. Proteže se livadama,
žubori , žvrgolji.. sve dok se s rijekom ne spoji.
Teče rijeka dolinama. Provlači se kotlinama.
Izvija se i povija između obala. Tiha i mirna, divlja i nepredvidiva.
Prkosi visinama slapovima,
igrajući se suncem obasjanim kapima.
Žubori, žvrgolji... sve dok se s morem ne spoji.
****
Često pričamo o ljudima, o ljudskosti, o humanosti. Govorimo o ljubavi, razumijevanju, opraštanju. Učimo se duhovnosti , svjesni smo prolaznosti, nadamo se vječnosti.
Zaboravljamo da sve ono o čemu pričamo ima i svoje oprečnosti. Začudimo se kada se susretnemo s neljudskošću, nehumanošću, mržnjom, nerazumijevanjem.
Sve češće gledamo i ne vidimo gladne, nemoćne, bespomoćne. Postajemo bića bez suosjećanja. Nije nas briga tako dugo dok ne zakuca na naša vrata.
Još nismo naučili da u životu ne postoje slučajnosti. Sve što nam se događa je nešto iz čega bi trebali učiti i naučiti. Svaki dan donese nam jednu poruku kao pouku.
Zaboravili smo gledati, zaboravili smo slušati, prestali smo učiti što nam priroda govori. Težimo udobnosti , lagodi i izobilju. Postajemo lakomi , postajemo nezadovoljni .
Izdvajamo se i razdvajamo od svega što nas okružuje. Jesmo li krenuli putem preobražaja? Jemo li već polako čahura iznutra prazna?
***
Previše događanja, previše učenja u jednom kratkom periodu. Previše oprečnosti, previše pitanja...

U svemu , slijedimo li trag duše svoje, naći ćemo odgovore.One koje tržimo, one koje usput, ne tražeći, nađemo.
Baš ti odgovori koje ne tražimo, koje usput nađemo, kažu nam da idemo dalje.
Kad nađemo odgovore, trebamo slijediti osjećaje.

Život je ciklički krug. Vrti se , okreće se, svaki put sa novom svjetlošću u novom obliku.
Niti svjesno, niti nesvjesno, nitko od nas ne može utjecati na slijed događanja u životu.Biti će baš tako kako mora biti. Ma koliko bili svjesni, neke događaje ili ono što nam život donese, ne možemo i ne želimo ni razumjeti, ni prihvatiti. To je jednostavno-ljudski.Tada se pitate, tražite odgovore, nadate se.
S nadom se rodimo, sa nadom odlazimo.
Život žubori, život žvrgolji....život nas uči, život nam govori.

15

četvrtak

lipanj

2017

Pozdrav Sunca

Malo ću se u moru okupati....



Nebo ću purpurom obojati....


Još jednom zrakom Vas pozdraviti


Ujutro, na Istoku, veselo ću vas pozdraviti...

Oznake: Sunce

13

utorak

lipanj

2017

Priča iz čekaonice



Živjeti zajedno dugi niz godina znači zajedno biti, zajedno dijeliti lijepo i manje lijepo. U tom zajedništvu i dijeljenju naučimo se govoru bez suvišnih riječi. Poznajemo svaki izraz na licu, svaki pokret i svaki pogled.
Jedan od druga izvučemo ono najbolje ali i ono najgore. Naučimo se razumijevanju i toleranciji. Naučimo se biti i postojati kao jedno.
****
U čekaonicama puno toga vidimo , puno toga čujemo i naučimo. Preko puta sjedio je stariji par. Držali su se za ruke. Baš su bili simpatični. Nasmiješila sam im se.
-Što mislite gospođo, pitao je gospodin , koliko godina imamo?
-Stvarno ne bih znala.Teško je vama godine odrediti. Vitalni ste , nasmijani . Po meni godine i nisu tako važne.
- Ja imam osamdeset i dvije a moja žena osamdeset. U braku smo pedeset i dvije godine. A vi, pitao je gospodin, koliko ste vi godina u braku?
-Trideset i osam.
Vidjela sam kako ga gospođa gurka rukom . Vjerojatno je znala ono što će on meni pričati.
-I....jeste li se ponekad svih tih godina svađali?
-Više nego ponekad..
Nasmijali su odobravajući ono što sam rekla.

-Tako i treba, nastavio je gospodin. I mi smo se i te kako svađali. Na početku braka bile su to svađe zbog ljubomore, zbog svih obaveza kojima smo se učili.
Frcale su iskre na sve strane dok smo se svađali , ali bogme i dok smo se mirili. U mladosti naglost i impulzivnost liječi strast. A onda, kako su godine išle , tako su i razlozi za svađu bili drugačiji. Moja ženica(prebacio je ruku preko njenog ramena), bila je jako ljubomorna.
Gospođa ga je samo pogledala.
-Znam , znam, nastavio je gospodin. Imala je i razloga. Znate , uvijek sam bio fakin. Volim svoju ženu, ali sam uvijek volio pogledati i duge žene. Samo pogledati, naglasio je.

- Sada ću vam reći jednu istinu, prekinula je gospođa njegov monolog. Znate, moj muž bi vam sada mogao pričati cijeli dan o umijeću zajedničkog života. Ono što ću vam sada reći, vrlo vjerovatno ste i vi do sada nešto od ovoga naučili.

Da bi zaboravili nesuglasice , da bi mogli dalje živjeti i funkcionirati, prvo se naučimo selektivnom pamćenju. Pamtimo i razgovaramo kao da se ono loše nije ni dogodilo.

Kada smo bili u braku otprilike toliko koliko ste vi sada, polako smo uveli pojam senilnosti. Ne mogu reći da je nije bilo, ali je dobro poslužila u izbjegavanju novih svađa ili kojekakvih predbacivanja. Ništa ne košta, ne boli, a daje dobre rezultate....zaboravila sam, senilna sam ili senilni smo.

Ono na što imamo pravo u našim godinama spomenuti , kao izliku i opravdanje sada, je djelomična demencija. Znate , to vam izgleda ovako...kada dođemo doma reći ću mu da je bio naporan i dosadan. Da je gnjavio ljude svojim bedastoćama. On će me začuđeno pogledati i pitati...koga , kada i gdje. Da nije dementan, odaje ga osmijeh.
****
Sestra ih je pozvala u ambulantu.

Tko zna čemu bi me oni još poučili? Ne samo mene. I drugi ljudi su sa zanimanjem slušali izlaganje simpatičnog dvojca.
Za svoje godine vitalni, bistri, druželjubivi. Simpatični i nenametljivi. Djelovali su skladno. Čak je i odjeća bila usklađena.

Svako životno učenje ima pouku. Tako i njihovo.

Oznake: selektivno pamćenje, senilnost, demencija

12

ponedjeljak

lipanj

2017

Nema naslova

Savršenstvo , ljepota i sklad u jednom trenutku.



Grane su se pomakle, listovima dotakle, porezano drvo pokrile.
Zamotala šuma u zeleni šal zvukove i jeku. Prostrla ih dolinom.
Mir i sklad vjetar odnio do vrhova....do bijelih oblaka.
Utihnuli su koraci. Pomakli se oblaci.
Kazaljke su stale. Vrijeme ide dalje.
Ljudski život slovo je otisnuto u pijesku vremena.
Postoji i traje sve dok bure i nevere
ne izbrišu trag.






10

subota

lipanj

2017

Tak bi to moglo biti:)))


Kažu ljudi da pretjerana upornost graniči sa glupošću. Vjerujem da je to istina.
Usprkos tome ostat ću dosljedna u onome što sam naumila. Znam da sam već dosadila i Blogu i blogerima pa sam obećala sebi, a samim time i vama, da je ovo zadnji post na ovu temu.
Moje osobno mišljenje je da se sve može samo ako se želi i hoće. Znam da nije lako ni jednostavno napraviti zajedničku knjigu. Usprkos tome što nije lako, ne znači da je i nemoguće.
Mi ovdje imamo sve što je potrebno ne samo za jednu knjigu. Imamo napisano, imamo ljude koji znaju. Jedino što ne znam da li žele i hoće.
****
Kako sam to zamislila?

-Prvo bih imenovala ljude koji bi (naravno ako žele) zajedno radili.

-Da nebi ražanj bio doma, a zec u šumi, oni bi prvo trebali napraviti anketu tko želi da njegovi radovi budu objavljeni u zajedničkoj knjizi. Imamo krasno mjesto gdje bi to bilo lako i jednostavno izvedivo. Tamo gdje sada stoji pitanje hoćemo li na izbore...

-Kada bi znali broj ljudi onda bi podijelili zaduženja.

Koga bih stavila da zajedno rade?

Ovako....u timu bi bili Fresh , Dražen, Knjigoljub , Domeniko i Nisan. Žene koje bi radile sa njima neka odaberu sami.

Zašto oni?

Fresh , čini mi se poznaje stanje na blogu više nego dobro. Uvjerena sam da mu nebi bio problem reći koju riječ i uredništvu.
Dražen, osim što dobro kuha ima posebno dobre komentare. Rječit je , ima svoj stav i mišljenje svidjelo se to kome ili ne.
Knjigoljub,....njegov nick govori dovoljno.
Domeniko i Nisan....e, njih bi zadužila za promociju negdje na moru.

Naravno , njihov rad bio bi kako advokati kažu-pro bono- a narod , za Bog plati.

-Ono što je velika stavka u izdavanju svake knjige je lektorat. Imamo mi ovdje dosta ljudi čija je to struka. Vjerujem da bi oni to za nas rado napravili .
-Dalje, dizajn isto tako nebi trebao biti problem. Imamo mi ovdje ljude kojima to nebi bilo teško. Pojedini blogovi su male kreativne radionice.
-Idejno , knjiga bi trebala izgledati kako sam napisala u prethodnom postu. Blog jučer(osvrt blogera sa najdužim stažom), blog danas i blog sutra.
-Kako motivirati mlade da više pišu na blogu? Tako da nositelj zajedničke knjige bude mladi(po godinama) bloger ili blogerica.

-Kada bi sve to napravili onda bi mogli razmišljti o onom što često spominjemo , kao glavnom problemu. O novcu.
Uvjerena sam nekako da to i nije najveći problem. Koliko vidim , dosta je među nama utjecajnih ljudi. Na kraju uvijek novac nekako najlakše nabavimo.

Želimo li nešto dovoljno jako onda to i napravimo. Često i u životu napravimo i ono što smo mislili da je nemoguće.
****
Želimo li da blog opstane, treba nam malo živosti. Svi smo nekako upali u kolotečinu. Malo veselja i razbibrige nikad nije na odmet.

Dogodi li se da se blog ugasi sami smo krivi. Samo je izgovor da su druge mreže popularnije.

Možemo mi ovaj kutak na različite načine osvježiti. Jedan od njih je knjiga. Drugi je pisanje na zadanu temu, izbor najboljih radova. ......
Davno sam imala FB profil. Nije mi bilo zanimljivo. Bilo je dosta površno i šturo. Danas gledam i oni izdaju knjige, imaju natječaje. Znači da se trude.

Svaka zajednica opstaje samo ako ih veže zajedništvo.
Zašto nebismo i mi?

09

petak

lipanj

2017

Sjećate li se ovoga? :)))

U životu ne možemo previše planirati . Život je onaj koji nam postavlja planove i prioritete. U zadnje vrijeme nisam baš često ovdje na blogu. Lipanj je mjesec koji meni nekako uz miris procvjetale lipe donese i puno onoga što ne možemo izbjeći.
Danas sam pogledala naslovnicu i izdvojene blogove. Pročitala sam Freshov i Anetin post. Ražalostio me Sukin izdvojeni post.
Blog je naš mali , zasebni šareni svijet. Jedna mala obitelj.
****
Sve što u životu radimo i gradimo iziskuje dosta truda , rada ljubavi . Održati sagrađeno možemo samo ako se trudimo i zajedno radimo. Naj lakše je uništiti ono što smo radili i gradili.

Da bi jedan dom i obitelj bila ono što jest, potrebno je puno ljubavi, razumijevanja, tolerancije. Naravno da ponekad mora biti i nesuglasica, drugih i drugačijih mišljenja. Jedino tada i tako možemo znati da li radimo kako treba. Ukazati na pogreške, reći istinu bez zamjeranja, ljutnje i osuđivanja. Međusobno uvažavanje i poštovanje je ključ za zdrav i korektan odnos. Samo ako jedni druge dovoljno poštujemo, tada možemo reći da se razumijemo i volimo. U gramatici postoje složene rečenice. U životu postoji složena riječ...Ljubav .

Istina je ona narodna poslovica da čovjek uči dok je živ . Zanjih dana gledala sam i učila kako ljudi zaboravljaju na prolaznost, kako ne razmišljaju kako smo svi ljudi satkani od puno mana i ponekom vrlinom. Kako nitko nije bezgrešan. Kako je put do čiste savjesti i mirne duše razumijevanje i oprost. Kako se u životu ide naprijed samo ako opraštamo i ako smo svjesni da svatko od nas ima nešto što nama netko mora oprostiti. Nitko nije bezgrešan.
Svatko od nas ima svoj život, svatko od nas ima svoje dileme, svoje istine, svoje tuge i svoje snove. Svatko od nas ima nešto što voli, ima svoj način rješavanja teških životnih situacija. Slušala sam retrospektive života starih ljudi. Kod takvih priča jedino što možemo je slušati, ne komentirati. Takve priče ne traže komentare. U takvim pričama su i osvrti i kritike i samokritike i dileme....i pitanja zašto je tako, čime smo to zaslužili.
To su priče koje je nečiji život napisao. Takve su i ne možmo ih mijenjati. Onome koji sluša trebala bi biti pouka da njegova priča ne mora biti takva. Možemo je i drugačije ispričati ako u životu radimo drugačije .
****
Tako je nekako i ovdje na blogu. Svatko ima svoje razloge zašto je tu. Možda nam fali malo svježine, malo nečega oko čega ćemo se veseliti, svađati, smijati.

Sjećate li se ovoga....2x objavljenoga?
JESTE LI ZA...2X
Prvo ću vam ispričati zašto sam Vas opet pitala isto pitanje.
Moja prijateljica bila je na žalost u bolnici. Što donijeti bolesnoj ženi kojoj ne smijete donijeti ništa osim vode. Ajde, prvi put uz vodu kupim joj i križaljku u kojoj ima i nešto humora. Nije joj baš do smijeha, ali kažu da smijeh liječi, pa sam si mislila nek se nađe i dodatna terapija.
Drugi put, na njezinu molbu prošvercam joj kavu i kupim Gloriju. Onda sam si mislila kako sam bedasta. Bolesnog čovjeka takve stvari baš i ne oraspolože.
Tako sam razmišljala što bih joj mogla donijeti, nešto gdje ima svega pomalo. Uzmem ja našu zajedničku, prvu i jedinu knjigu bloga i donesem joj. Tada joj lijepo kažem kada poželi da je muž blizu nje neka pročita neku lijepu ljubavnu pjesmu, ako pak poželi negdje , barem mislima i slikom maknuti se iz bolesničke sobe , neka pogleda i pročita putopise. Nabrajam ja njoj što sve ima u knjizi, ona me gleda nasmijana i kaže ...lijepo ti to meni ostavi pa ću ja vidjeti. Naravno da je dok sam ja došla doma pročitala mojih deset stranica i već mi poslala poruku.
Nakon nekog vremena vratila mi je knjigu i iskreno bila oduševljena. Još mi se i zahvalila na odabiru štiva za jednu bolesnicu.

Zašto Vas pitam jeste li za, je i jedan komentar koji sam ovih dana pročitala.
Naslov posta bio je....Umiru li blogovi?
Komentar koji je , ako se dobro sjećam napisala Lion, baš me je dirnuo i rastužio. Ono što mi se urezalo u pamćenje iz komentara je:
-Ne umiru blogovi. Umiru blogeri. Ove godine tri blogera.
Da li je komentar bio baš ovakav od riječi do riječi , nisam sigurna. Važno je da je to, na žalost istina.

JESTE LI ZA....da se dogovorimo i još jednu knjigu napravimo? Za njih koji su jučer bili a danas ih više nema sa nama. Za nas koji jesmo još uvijek tu , za one koji će doći sutra.....

Ovako je izgledao dio objavljenog Jeste li za.....prvi puta

Lijepo se družiti sa ljudima od riječi i pera. Onima koji su tu. Sa nama.Volim svratiti, pročitati.
Volim zapis svačije misli, svačijeg kutka duše.
Moj moto u životu je ....nemoj me tražiti u imenu. Traži me u riječi i postojanju.
Čovjek je riječ i djelo. Riječ i djelo su lik.
Virtualne generacije koje dolaze poslije nas, tražit će u pisanoj riječi( u knjizi), ono što mi danas tražimo u davno otisnutim porukama u kamenu, na pergamentu. Što više knjiga... više poruka .

Kako sam zamislila knjigu u kojoj bi svi bili, probala sam pojasniti u komentaru....

Pvri dio knjige bio bi blog jučer....na nekih desetak stranica , ljudi koji su tu dugo , koji znaju, osvrnuli bi se na povijest bloga. Na ljude koji su tu pisali a više ne pišu. Ako ima onih kojima je blog bio smjernica za vlastita izdanja, ako žele mogu i o tome pisati.(negdje na jednom blogu , sa strane vidjela sam imena blogova koji su nekad bili, a sada ih nema). Bilo bi lijepo sjetiti ih se.

Drugi gio knjige bio bi blog danas.....urednici knjige tjedan dana prije rekli bi da svaki od nas napiše ili ponovi post koji bi želio da bude u knjizi. Svi na jednom mjestu.
Pored imena ili nicka bio bi i datum objave prvog posta. U tim datumima vidjelo bi se zajedništvo početnika i onih koji znaju i traju.

Treći dio knjige bio bi blog sutra.....iz prethodna dva dijela izvukla bi se poruka kao pouka onima koji dolaze.
Našim postojanjem mi ostavljamo tragove , koje slijede oni koji dolaze poslije nas.

¸I jučer i danas i sutra bio je i biti će čovjek. Kako čovjek tako i blog. Sa knjigom ili bez.
Sa knjigom bi bilo ljepše , zar ne?

Znam da će neki reći ...dosadne li žene...., ali moram vam reći da sam ja uporna. Ne uspijem li ni drugi put dobiti Vas u dobru volju, ponavljat ću ja postove opet
.


želim svima ugodan vikend:)))





01

četvrtak

lipanj

2017

Škola jahanja

Nekada su slobodni trčali stepama i prerijama . Ljudi su ih zvali divlji konji.


(slik s int)
Čovjek je konja prvo ulovio, onda ga ukrotio i tek onda pripitomio. Nakon toga konj je čovjeku služio u različite svrhe. U davnoj prošlosti bili su statusni simbol moći i bogatstva.

(slika s int)
Kako to obično i biva, čovjek u svemu pretjeruje. Tako su američki divlji konji svi „pripitomljeni“. Prekasno se čovjek sjetio da svaku vrstu treba čuvati i paziti.
Jedini divlji konji koje nikada nisu ukrotili i pripitomili su, mongolski divlji konji.

Tako počinje učenje u školi jahanja.
****
Zatim uče sve o građi tijela , o načinu prehrane. Nauče da je konj divna, plemenita, plaha životinja unatoč njegovoj veličini. Po glasu prepoznaju čovjekovo raspoloženje. Svoje raspoloženje pokazuju položajem ušiju, izrazom u očima . Najviše kažu i pokažu kako se osjećaju pokretima repa.
Dugo je čovjek učio dok nije naučio .

Zenta -mješanka hladnokrvnog konja i posavca.


Kobilica je prava dobrica. Strpljiva i mirna dok je polaznici škole pripremaju za jahanje.Nakon četkanja počinje pravilno osedlavanje. Nije lako i ne nauči se za jedan dan, kako pravilno staviti podsedlicu i sedlo. Kako pričvrstiti uzengije i mamuze. Kada i kako staviti ular i žvalu.
Kada to nauče nije ni lako ni jednostavno popeti se na konja i održati u sedlu. No, sve se to uči i nauči. Osnovni preduvjet je ljubav prema konjima. Kada steknu povjerenje, tada su jahač i konj jedna skladna cjelina bez biča i korbača.

Sigurno su došle do manježa. Trenerica ponavlja koje pokrete napraviti da konjić krene.


Iz hoda krenule su u lagani kas


Na kraju sata ...zadovoljan osmijeh

Poslije konjić za nagradu dobije poslasticu. Onda ga rasedlaju, očiste kopita, istuširaju i na lonži vode na zelenu ispašu.
****
Tako se počne. Tako se nauči sporazumijevanju bez riječi, opuštanju, razumijevanju.
Nije teško biti plemenit prema plemenitom biću.

Oznake: konji, jahanje, UČENJE

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se