09

petak

lipanj

2017

Sjećate li se ovoga? :)))

U životu ne možemo previše planirati . Život je onaj koji nam postavlja planove i prioritete. U zadnje vrijeme nisam baš često ovdje na blogu. Lipanj je mjesec koji meni nekako uz miris procvjetale lipe donese i puno onoga što ne možemo izbjeći.
Danas sam pogledala naslovnicu i izdvojene blogove. Pročitala sam Freshov i Anetin post. Ražalostio me Sukin izdvojeni post.
Blog je naš mali , zasebni šareni svijet. Jedna mala obitelj.
****
Sve što u životu radimo i gradimo iziskuje dosta truda , rada ljubavi . Održati sagrađeno možemo samo ako se trudimo i zajedno radimo. Naj lakše je uništiti ono što smo radili i gradili.

Da bi jedan dom i obitelj bila ono što jest, potrebno je puno ljubavi, razumijevanja, tolerancije. Naravno da ponekad mora biti i nesuglasica, drugih i drugačijih mišljenja. Jedino tada i tako možemo znati da li radimo kako treba. Ukazati na pogreške, reći istinu bez zamjeranja, ljutnje i osuđivanja. Međusobno uvažavanje i poštovanje je ključ za zdrav i korektan odnos. Samo ako jedni druge dovoljno poštujemo, tada možemo reći da se razumijemo i volimo. U gramatici postoje složene rečenice. U životu postoji složena riječ...Ljubav .

Istina je ona narodna poslovica da čovjek uči dok je živ . Zanjih dana gledala sam i učila kako ljudi zaboravljaju na prolaznost, kako ne razmišljaju kako smo svi ljudi satkani od puno mana i ponekom vrlinom. Kako nitko nije bezgrešan. Kako je put do čiste savjesti i mirne duše razumijevanje i oprost. Kako se u životu ide naprijed samo ako opraštamo i ako smo svjesni da svatko od nas ima nešto što nama netko mora oprostiti. Nitko nije bezgrešan.
Svatko od nas ima svoj život, svatko od nas ima svoje dileme, svoje istine, svoje tuge i svoje snove. Svatko od nas ima nešto što voli, ima svoj način rješavanja teških životnih situacija. Slušala sam retrospektive života starih ljudi. Kod takvih priča jedino što možemo je slušati, ne komentirati. Takve priče ne traže komentare. U takvim pričama su i osvrti i kritike i samokritike i dileme....i pitanja zašto je tako, čime smo to zaslužili.
To su priče koje je nečiji život napisao. Takve su i ne možmo ih mijenjati. Onome koji sluša trebala bi biti pouka da njegova priča ne mora biti takva. Možemo je i drugačije ispričati ako u životu radimo drugačije .
****
Tako je nekako i ovdje na blogu. Svatko ima svoje razloge zašto je tu. Možda nam fali malo svježine, malo nečega oko čega ćemo se veseliti, svađati, smijati.

Sjećate li se ovoga....2x objavljenoga?
JESTE LI ZA...2X
Prvo ću vam ispričati zašto sam Vas opet pitala isto pitanje.
Moja prijateljica bila je na žalost u bolnici. Što donijeti bolesnoj ženi kojoj ne smijete donijeti ništa osim vode. Ajde, prvi put uz vodu kupim joj i križaljku u kojoj ima i nešto humora. Nije joj baš do smijeha, ali kažu da smijeh liječi, pa sam si mislila nek se nađe i dodatna terapija.
Drugi put, na njezinu molbu prošvercam joj kavu i kupim Gloriju. Onda sam si mislila kako sam bedasta. Bolesnog čovjeka takve stvari baš i ne oraspolože.
Tako sam razmišljala što bih joj mogla donijeti, nešto gdje ima svega pomalo. Uzmem ja našu zajedničku, prvu i jedinu knjigu bloga i donesem joj. Tada joj lijepo kažem kada poželi da je muž blizu nje neka pročita neku lijepu ljubavnu pjesmu, ako pak poželi negdje , barem mislima i slikom maknuti se iz bolesničke sobe , neka pogleda i pročita putopise. Nabrajam ja njoj što sve ima u knjizi, ona me gleda nasmijana i kaže ...lijepo ti to meni ostavi pa ću ja vidjeti. Naravno da je dok sam ja došla doma pročitala mojih deset stranica i već mi poslala poruku.
Nakon nekog vremena vratila mi je knjigu i iskreno bila oduševljena. Još mi se i zahvalila na odabiru štiva za jednu bolesnicu.

Zašto Vas pitam jeste li za, je i jedan komentar koji sam ovih dana pročitala.
Naslov posta bio je....Umiru li blogovi?
Komentar koji je , ako se dobro sjećam napisala Lion, baš me je dirnuo i rastužio. Ono što mi se urezalo u pamćenje iz komentara je:
-Ne umiru blogovi. Umiru blogeri. Ove godine tri blogera.
Da li je komentar bio baš ovakav od riječi do riječi , nisam sigurna. Važno je da je to, na žalost istina.

JESTE LI ZA....da se dogovorimo i još jednu knjigu napravimo? Za njih koji su jučer bili a danas ih više nema sa nama. Za nas koji jesmo još uvijek tu , za one koji će doći sutra.....

Ovako je izgledao dio objavljenog Jeste li za.....prvi puta

Lijepo se družiti sa ljudima od riječi i pera. Onima koji su tu. Sa nama.Volim svratiti, pročitati.
Volim zapis svačije misli, svačijeg kutka duše.
Moj moto u životu je ....nemoj me tražiti u imenu. Traži me u riječi i postojanju.
Čovjek je riječ i djelo. Riječ i djelo su lik.
Virtualne generacije koje dolaze poslije nas, tražit će u pisanoj riječi( u knjizi), ono što mi danas tražimo u davno otisnutim porukama u kamenu, na pergamentu. Što više knjiga... više poruka .

Kako sam zamislila knjigu u kojoj bi svi bili, probala sam pojasniti u komentaru....

Pvri dio knjige bio bi blog jučer....na nekih desetak stranica , ljudi koji su tu dugo , koji znaju, osvrnuli bi se na povijest bloga. Na ljude koji su tu pisali a više ne pišu. Ako ima onih kojima je blog bio smjernica za vlastita izdanja, ako žele mogu i o tome pisati.(negdje na jednom blogu , sa strane vidjela sam imena blogova koji su nekad bili, a sada ih nema). Bilo bi lijepo sjetiti ih se.

Drugi gio knjige bio bi blog danas.....urednici knjige tjedan dana prije rekli bi da svaki od nas napiše ili ponovi post koji bi želio da bude u knjizi. Svi na jednom mjestu.
Pored imena ili nicka bio bi i datum objave prvog posta. U tim datumima vidjelo bi se zajedništvo početnika i onih koji znaju i traju.

Treći dio knjige bio bi blog sutra.....iz prethodna dva dijela izvukla bi se poruka kao pouka onima koji dolaze.
Našim postojanjem mi ostavljamo tragove , koje slijede oni koji dolaze poslije nas.

¸I jučer i danas i sutra bio je i biti će čovjek. Kako čovjek tako i blog. Sa knjigom ili bez.
Sa knjigom bi bilo ljepše , zar ne?

Znam da će neki reći ...dosadne li žene...., ali moram vam reći da sam ja uporna. Ne uspijem li ni drugi put dobiti Vas u dobru volju, ponavljat ću ja postove opet
.


želim svima ugodan vikend:)))





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se